Pitanje
Da li bi Kršćani trebalo da idu kod doktora?
Odgovor
Postoje neki Kršćani koji vjeruju da je traženje medicinske pomoći pokazivanje nedostatka vjere u Boga. U “Faith” pokretu, obratiti se ljekaru se često tumači kao nedostatak vjere koji će stajati kao prepreka Bogu da nas iscijeli. U nekim grupama, na traženje ljekarske pomoći se ponekad gleda kao na barijeru za korištenje duhovne energije koju nam je Bog dao kako bismo se izliječili. U ovom pogledu nedostaje logike. Ako nam se auto pokvari, da li idemo mehaničaru ili čekamo na Boga da učini čudo i iscijeli naš auto? Ako pukne vodovodna cijev u kući, da li čekamo na Boga da zaustavi curenje, ili zovemo vodoinstalatera? Bog je isto tako sposoban da popravi auto ili vodovodnu cijev, kao što je u stanju da iscijeli naša tijela. Činjenica da Bog može da učini čudo iscjeljenja ne znači da bi uvijek trebalo da očekujemo čudo, umjesto da tražimo pomoć od onih koji imaju znanje i vještinu da nam pomognu.
Doktori se pominju tuce puta u Bibliji. Jedini stih koji bi mogao da se izvuče iz konteksta, kako bi nas poučio da neko ne treba da ide kod ljekara, bi bio 2. Ljetopisa 16:12: “Razbolio se (kralj Asa) trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu, nego liječnike.” Problem ovdje nije taj što je Asa tražio ljekare, nego što “nije tražio Jahvu”. Čak i kad idemo kod doktora, naša krajnja vjera treba da bude u Boga, ne u doktora.
Postoje mnogi stihovi koji govore o primjeni “medicinskog liječenja”, kao što je stavljanje zavoja (Izaija 1:6), ulja (Jakov 5:14), ulja i vina (Luka 10:34), lišća (Ezekiel 47:12), vina (1. Timoteju 5:23) i melema, naročito “balzama Gileada” (Jeremija 8:22). Također, Luka, pisac Djela apostolskih i Evanđelja po Luci, se navodi kao Pavlov “ljubljeni liječnik” (Kološanima 4:14).
Priča u Marku 5:25-30 se odnosi na ženu koja je bolovala od krvarenja, problema koji doktori nisu mogli izliječiti, čak i ako je bila kod mnogo njih i dala sav svoj novac za to. Došavši Isusu, mislila je da će, ako se samo dotakne ruba njegove odjeće, biti izliječena; dotakla je njegovu odjeću i ozdravila. Isus je, u odgovoru Farisejima na pitanje zašto provodi toliko vremena sa grešnicima, rekao: “Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima” (Matej 9:12). Iz ovih stihova se mogu izvući sljedeći principi:
1) Doktori nisu Bog i ne bi trebalo da se na njih gleda kao na takve. Oni mogu ponekad pomoći, ali u nekim slučajevima će, jedino što će postići, biti trošenje našeg novca.
2) Traženje ljekara i korištenje “ovozemaljskih” lijekova Pismo ne osuđuje. Ustvari, na medicinsko liječenje se gleda kao na pogodno.
3) Božija intervencija u bilo kojem fizičkom nedostatku bi trebalo da se traži (Jakov 4:2; 5:13). On nije obećao da će uvijek odgovoriti na način na koji mi želimo (Izaija 55:8-9), ali imamo sigurnost da će sve što On radi biti učinjeno u ljubavi i u našem interesu (Psalam 145:8-9).
Dakle, da li bi Kršćani trebalo da idu kod doktora? Bog nas je stvorio kao inteligentna bića i dao nam je sposobnost da stvorimo lijekove i učimo kako da popravimo naša tijela. Ne postoji ništa pogrešno u primjeni ovog znanja i sposobnosti na fizičko ozdravljenje. Na doktore bi trebalo da se gleda kao na Božiji dar nama, sredstvo kroz koje On donosi iscjeljenje i oporavak. U isto vrijeme, naša krajnja vjera i pouzdanje treba da budu u Boga, a ne u ljekare ili lijekove. Kao i kod svih teških odluka, trebalo bi da tražimo Boga koji je obećao da će nam dati mudrost kada ga zamolimo za nju (Jakov 1:5).
English
Da li bi Kršćani trebalo da idu kod doktora?
