Zašto nam je Bog dao četiri Evanđelja?




Pitanje: Zašto nam je Bog dao četiri Evanđelja?

Odgovor:
Evo nekoliko razloga zašto nam je Bog dao četiri, umjesto jednog Evanđelja:

1) Da bi dao kompletniju sliku Krista. Dok je cijela Biblija inspirisana Bogom (2. Timoteju 3:16), On je koristio ljudske autore različitih pozadina i karaktera, kako bi ostvario svoju svrhu kroz ono što su napisali. Svaki pisac Evanđelja je imao različitu svrhu za ono koje je pisao i u sprovođenju tih ciljeva svaki je naglasio drugi aspekt ličnosti i službe Isusa Krista.

Matej je pisao Hebrejima i jedna od njegovih svrha je bila da pokaže iz Isusove genealogije i ispunjenja Starozavjetnih proroštava da je On dugo očekivani Mesija i da zbog toga treba vjerovati u Njega. Matejev akcenat je bio na tome da je Isus obećani Kralj, “Sin Davidov”, koji će zauvijek sjediti na tronu Izraela (Matej 9:27; 21:9).

Marko, Barnabin rođak (Kološanima 4:10), je bio svjedok događajima iz Kristovog života, kao što je bio i prijatelj apostola Petra. On je pisao paganima, što se može vidjeti iz toga da nije uključio stvari koje su važne hebrejskim čitateljima (genealogija, Kristove polemike sa hebrejskim vođama njegovog vremena, često navođenje Starozavjetnih stihova, itd.). Marko naglašava Krista kao slugu koji strada, onog koji nije došao da mu služe, već da posluži i da da život za mnoge (Marko 10:45).

Luka, “ljubljeni liječnik” (Kološanima 4:14), evangelista i pratilac apostola Pavla, je napisao i Evanđelje po Luci i Djela apostolska. On je jedini paganin koji je autor neke knjige Novog Zavjeta. Bio je dugo prihvaćen kao marljiv glavni historičar od strane onih koji su koristili njegove zapise pri rodoslovnom i historijskom proučavanju. Kao historičar, Luka tvrdi da je njegova namjera da po redu napiše zapis Kristovog života, na osnovu izvještaja onih koji su mu bili svjedoci (Luka 1:1-4). Zbog toga što piše konkretno Teofilu, vjerovatno paganinu na nekoj poziciji, njegovo Evanđelje je sastavljeno sa paganskim čitateljstvom u umu, a njegova namjera je da pokaže da je kršćanska vjera zasnoana na historijski pouzdanim i vjerodostojnim događajima. Luka često upućuje na Krista kao na “Sina čovječijeg”, naglašavajući Njegovu ljudskost, i iznosi dosta detalja koji se ne nalaze u drugim Evanđeljima.

Ivanovo Evanđelje, napisano od strane apostola Ivana, se izdvaja od ostala tri Evanđelja i ima dosta teološkog sadržaja, vezano za osobu Krista i značenje vjere. Matej, Marko i Luka su “sineoptička Evanđelja”, radi sličnog stila i sadržaja, i zato što daju pregled Kristovog života. Ivanovo Evanđelje ne počinje Isusovim rođenjem ili Njegovom službom na zemlji, nego djelom i karakteristikama koje je Sin Božiji imao prije nego što je postao čovjek (Ivan 1:14). Ivanovo Evanđelje naglašava božanstvo Kristovo, kao što se vidi u njegovom korištenju izraza “Riječ bijaše Bog” (Ivan 1:1), “Spasitelj svijeta” (Ivan 4:42), “Sin Božji” (korišten iznova i iznova) i “Gospodin…i Bog” (Ivan 20:28). U Ivanovom Evanđelju, Isus također potvrđuje svoje božanstvo u nekoliko “Ja jesam” izjava; najznačajnija među njima je u Ivanu 8:58, gdje kaže “…prije nego je Abraham bio, Ja Jesam” (uporedi sa Izlaskom 3:13-14). Ali Ivan također naglašava činjenicu Isusove ljudskosti, želeći da pokaže grešku religijskih sekti svoga vremena, Gnostika, koji nisu vjerovali u Kristovu ljudsku prirodu. Ivanovo Evanđelje jasno iznosi svoju uopštenu svrhu: “Mnoga je druga čudesa učinio Isus pred svojim učenicima. Ona nisu opisana u ovoj knjizi. A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po njemu.” (Ivan 20:30-31).

Stoga, time što imamo četiri različita a opet jednako tačna zapisa o Kristu, otkriveni su različiti aspekti Njegove ličnosti i službe. Svaki zapis je kao nit različite boje u tkanju, izatkanom da formira kompletniju sliku o Onome koji je iznad svakog opisa. I dok mi nikad nećemo potpuno razumjeti sve o Isusu Kristu (Ivan 20:30), kroz četiri Evanđelja Ga možemo znati dovoljno kako bismo cijenili to ko On jeste i šta je učinio za nas, te imati život kroz vjeru u Njega.

2) Da bismo mogli objektivnije provjeriti istinitost njihovih izvještaja. Biblija od najranijiih vremena tvrdi da presuda protiv nekog ne treba da se donese na osnovu izvještaja jednog svjedoka, nego da ih je potrebno minimum dvoje ili troje (Ponovljeni zakon 19:15). Čak i tad, različiti izvještaji o osobi i zemaljskoj službi Isusa Krista nam omogućavaju da procjenimo istinitost informacija koje imamo o Njemu.

Simon Greenleaf, dobro poznat i prihvaćen autoritet po pitanju pouzdanosti dokaza na sudu, istraživao je četiri Evanđelja sa pravnog gledišta. Primijetio je da tip svjedočanstava dat u četiri Evanđelja – izvještaja koji se slažu, ali čiji su autori odlučili da izostave ili dodaju pojedine detalje, različito jedan od drugog – je tipično za pouzdane, nezavisne izvore koji bi bili prihvaćeni na sudu kao jaki dokazi. Da su Evanđelja sadržavala identične informacije sa istim detaljima napisanim iz iste perspektive, to bi navodilo na dosluh, tj. na to da su se pisci unaprijed dogovorili da “usaglase priče”, kako bi njihovi zapisi izgledali vjerodostojno. Različitosti u Evanđeljima, čak i prividni kontradiktorni detalji, na prvi pogled, govore o nezavisnoj prirodi izvještaja. Stoga, nezavisnost četiri Evanđelja, koja se slažu u svojim informacijama, ali koja se razlikuju po perspektivi pisanja, broju detalja i odabiru događaja koji su zabilježeni, navode na to da je zapis koji imamo o Kristovom životu i službi, onako kako su predstavljeni u Evanđeljima, činjeničan i vjerodostojan.

3) Da nagradi one koji ustrajno traže. Mnogo se može dobiti pojedinačnim proučavanjem svakog od Evanđelja. Ali još više možemo izvući upoređivanjem različitih zapisa pojedinih događaja Isusove službe. Na primjer, u Mateju 14 nam je dat izvještaj o hranjenju 5000 ljudi i Isuovom hodu po vodi. U Mateju 14:22 nam je rečeno da “Isus primora učenike da uđu u lađicu i pred njim otplove na drugu obalu dok on otpusti narod”. Neko može da se zapita, zašto je On ovo uradio? Ne postoji jasan razlog, dan u Matejevom Evanđelju. Ali kad to kombinujemo sa izvještajem u Marku 6, vidimo da su se učenici vratili nakon izgonjenja demona i iscjeljivanja bolesnih, autoritetom koji im je On dao kad ih je poslao dvojicu po dvojicu. Ali su se oni vratili umišljeni, zaboravljajući svoje mjesto, spremni da i Njemu govore šta treba da radi (Matej 14:15). Dakle, otpuštajući ih naveče da idu na drugu stranu Galijeskog mora, Isus im otkriva dvije stvari. Dok su se borili protiv vjetra i valova u svojoj sopstvenoj snazi, do ranih jutarnjih sati (Marko 6:48-50), počeli su da uviđaju da 1) ne mogu ništa da postignu za Boga po svojim sopstvenim mogućnostima i 2) ništa nije nemoguće ako zazovu Njega i žive u ovisnosti od Njegove sile. Postoje mnogi odlomci koji sadrže slične “dragulje” koje treba da pronađe marljivi student Božije Riječi, koji posveti vrijeme da poredi stihove jedne sa drugima.



Vrati se na bosansku stranu



Zašto nam je Bog dao četiri Evanđelja?