Šta Biblija kaže o formiranju crkvene vlasti?




Pitanje: Šta Biblija kaže o formiranju crkvene vlasti?

Odgovor:
Gospod je bio veoma jasan u svojoj Riječi o tome kako On želi da crkva na zemlji bude organizovana i vođena. Kao prvo, Krist je glava crkve i njen vrhunski autoritet (Efežanima 1:22; 4:15; Kološanima 1:18). Drugo, lokalna crkva treba da ima autonomiju, slobodna od bilo koje vanjske kontrole, da ima pravo samoupravljanja i slobodu od miješanja bilo kakve hijerarhije pojedinaca ili organizacija (Titu 1:5). Treće, crkvom treba da upravlja duhovno vođstvo koje se sastoji od dvije glavne službe – starješina i đakona.

“Starješine” su bile vodeće tijelo među Izraelcima još od doba Mojsija. Vidimo ih kako donose političke odluke (2. Samuelova 5:3; 2. Samuelova 17:4, 15), savjetuju kraljeve u kasnijoj historiji (1. Kraljevima 20:7) i predstavljaju narod kad su duhovne stvari u pitanju (Izlazak 7:17; 24:1, 9; Brojevi 11:16, 24-25). Rani grčki prevod Starog zavjeta, Septuaginta, koristi grčku riječ presbuteros za “starješinu”. To je potpuno ista grčka riječ koja se koristi u Novom zavjetu, a koja je također prevedena kao “starješina”.

Novi zavjet često ukazuje na starješine koje su služile u okviru crkvenog vođstva (Djela 14:23, 15:2, 20:17; Titu 1:5; Jakov 5:14) i izgleda da je svaka crkva imala više od jednog starješine, jer je ta riječ obično korištena u pluralu. Jedini izuzeci su kad je neki starješina izdvojen s nekim razlogom (1. Timoteju 5:1, 19). U jerusalimskoj crkvi, starješine su bile dio vođstva, zajedno sa apostolima (Djela 15:2-16:4).

Izgleda da je pozicija vođstva bila jednaka poziciji episkopos, prevedeno kao “starješine” ili negdje “prezbiter” (Djela 11:30; 1 Timoteju 5:17). Izraz “starješina” može da se odnosi na čast same službe, dok izraz “prezbiter” opisuje njen autoritet i dužnosti (1. Petrova 2:25, 5:1-4). U Filipljanima 1:1, Pavle pozdravlja prezbitere i đakone, ali ne spominje starješine, vjerovatno zato što su oni isto što i prezbiteri. Slično tome, 1. Timoteju 3:2, 8 opisuje kvalifikacije prezbitera i đakona, ali ne i starješina. Izgleda da Titu 1:5-7 također povezuje ova dva pojma.

Pozicija “đakona”, što dolauzi od riječi diakonos, koja znači “kroz prljavštinu”, je jedna od službi koja je dio vođstva koji služi crkvi. Đakoni su odvojeni od starješina, iako imaju kvalifikacije koje su u mnotim stvarima slične onima koje imaju starješine (1. Timoteju 3:8-13). Oni pomažu crkvi u svemu što je potrebno, kako je zapisano u 6. Poglavlju Djela.

Što se tiče riječi poimen, prevedene kao “pastir”, a odnosi se na pojedinca koji je vođa u crkvi, ona se nalazi samo jednom u Novom zavjetu, u Efežanima 4:11: “I on je dao jedne za apostole, a druge za proroke, jedne za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje”. Mnogi povezuju ova dva termina, “pastiri” i “učitelji”, kao da se odnose na jednu poziciju, poziciju pastora-učitelja. Izgleda da je pastor-učitelj bio duhovni pastir određene lokalne crkve.

Iz svega ovoga možemo izvući da ej postojalo više osoba u vođstvu, ali to ne negira darove poučavanja koje je Bog dao određenim starješinama, i darove administracije, molitve, itd., koje je dao drugima (Rimljanima 12:3-8; Efežanima 4:11). Niti to negira Božiji poziv u službu u kojoj će oni koristiti te darove (Djela 13:1). Prema tome, jedan vođa može da se ispolji kao “pastir”, drugi može da se pokaže kao onaj koji najviše posjećuje članove crkve jer ima dar saosjećanja, dok neki drugi može da “vlada”, u smislu upravljanja organizacionih detalja. Mnoge crkve koje imaju takvo vođstvo, sa pastorom i đakonima kao upravom, obavljaju funkcije mnogostrukog vođstva u tome što dijele breme službe i zajedno donose neke odluke. U Pismu vidimo dosta uticaja crkve u odlukama. Prema tome, “diktator” koji donosi odluke (bilo da se nazivaju starješinama, prezbiterima ili pastorima) nije biblijska pozicija (Djela 1:23, 26; 6:3, 5; 15:22, 30; 2. Korinćanima 8:19). Tako je i sa crkvom gdje kongregacija donosi odluke, bez pridavanja važnosti onome što, pri donošenju istih, kažu starješine ili crkvene vođe.

Da zaključimo, Biblija naučava da postoji uprava koja se sastoji od više vođa (prezbitera), zajedno sa grupom đakona koji služe crkvi. Ovome nije kontradiktorno da da postoji jedan od vođa koji ima ulogu “pastira”. Bog je pozvao neke kao “pastire/učitelje” (čak kao što je neke pozvao da budu misionari, u Djelima 13) i dao ih je kao dar crkvi (Efežanima 4:11). Prema tome, crkva može da ima dosta starješina, ali nisu sve vođe pozvane da služe kao pastiri. Ali, kao jedan od vođa, pastor, ili “vođa koji poučava”, nema više autoriteta u donošenju odluka, nego bilo koji drugi starješina.



Vrati se na bosansku stranu



Šta Biblija kaže o formiranju crkvene vlasti?