Da li je krštenje neophodno za spasenje? Šta je obnovljenje krštenjem?




Pitanje: Da li je krštenje neophodno za spasenje? Šta je obnovljenje krštenjem?

Odgovor:
Obnovljenje krštenjem je vjerovanje da neko mora da se krsti kako bi bio spašen. Naša tvrdnja je da je krštenje važan korak poslušnosti za Kršćanina, ali mi čvrsto odbijamo da je krštenje neophodno za spasenje. Snažno vjerujemo da svaki Kršćanin treba da bude kršten uranjanjem u vodu. Krštenje slikovito prikazuje vjernikovo poistovjećivanje sa Kristovom smrću, pokopom i uskrsnućem. Rimljanima 6:3-4 izjavljeuje: “Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.” Čin zaranjanja u vodu ilustruje umiranje i pokop sa Kristom. Čin izranjanja iz vode je slika Kristovog uskrsnuća.

Dodavajući bilo šta vjeri u Isusa Krista za spasenje je spasenje bazirano na djelima. Dodati bilo šta Evanđelju znači reći da Isusova smrt na križu nije bila dovoljna da obezbijedi naše spasenje. Reći da moramo biti kršteni kako bismo bili spašeni je isto što i reći da moramo dodati naša sopstvena dobra djela i poslušnost Kristovoj smrti, kako bi ona bila dovoljna za spasenje. Isusova smrt sama po sebi je platila za naše grijehe (Rimljanima 5:8; 2. Korinćanima 5:21). Njegova otplata naših grijeha je odgovarajuća za naše “račune” samo po vjeri (Ivan 3:16; Djela 16:31; Efežanima 2:8-9). Stoga, krštenje je važan korak poslušnosti nakon spasenja, ali ne može biti neophodan za spasenje.

Da, postoje neki stihovi koji izgledaju kao da navode na to da je krštenje neophodno za spasenje. Međutim, pošto nam Biblija jasno kaže da se spasenje prima samo vjerom (Ivan 3:16; Efežani 2:8-9; Titu 3:5), mora da postoji drugačije tumačenje ovih stihova. Pismo nije u kotradikciji sa Pismom. U biblijska vremena, neko ko bi se obratio iz jedne vjere u drugu je često bivao kršten kako bi potvrdio obraćenje. Krštenje je značilo javno potvrđenje donešene odluke. Oni koji bi odbili da se krste su time govorili da ustvari ne vjeruju istinski. Dakle, u umovima apostola i ranih učenika, pojam o nekrštenom vjerniku je bila nečuvena. Kad je neko tvrdio da vjeruje u Krista, a bilo ga je stid da potvrdi svoju vjeru javno, to je navodilo da ta osoba nije istinski ni povjerovala.

Ako je krštenje neophodno za spasenje, zašto bi Pavao rekao: “Zahvaljujem Bogu što nisam nikoga od vas krstio, osim Krispa i Gaja” (1. Korinćanima 1:14)? Zašto bi rekao: “Jer Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam Radosnu vijest, i ne u govornoj mudrosti, da ne izgubi snagu križ Kristov” (1. Korinćanima 1:17)? Doduše, u ovom odjeljku Pavao se raspravlja protiv podjela koje su mučile korintsku crkvu. Međutim, kako bi uopšte mogao da kaže: “Zahvaljujem što nisam nikog krstio…” ili: “Jer Krist me nije poslao da krstim…”, ako je krštenje neophodno za spasenje? Da jeste, ovo što je rekao, bukvalno bi značilo: “Zahvaljujem Bogu što niste spašeni…” i “Jer Krist me nije poslao da spašavam…” To bi bila nevjerovatno apsurdna tvrdnja za Pavla. Dalje, kad izlistava detalje onoga što on smatra Evanđeljem (1. Korinćanima 15:1-8), zašto zanemari pominjanje krštenja? Ako je ono neophodno za spasenje, kako bi ijedno predstavljanje Evanđelja moglo da propusti da ga spomene?

Obnovljenje krštenjem nije biblijski koncept. Krštenje ne spašava od grijeha, nego od loše savjesti. U 1. Petrovoj 3:21, Petar jasno naučava da krštenje nije obredni čin fizičkog očišćenja, nego zavjet dobre savjesti prema Bogu. Ono je simbol onoga što se već desilo u srcu i životu onoga ko je povjerovao u Krista kao Spasitelja (Rimljanima 6:3-5; Galaćanima 3:27; Kološanima 2:12). Krštenje je važan korak poslušnosti koji bi svaki Kršćanin trebalo da napravi. Ono ne može biti neophodno za spasenje. Učiniti ga takvim, je suprostavljanje činjenici da su smt i uskrsnuće Isusa Krista dovoljni.



Vrati se na bosansku stranu



Da li je krštenje neophodno za spasenje? Šta je obnovljenje krštenjem?