Koje su prepreke za djelotvornu molitvu?




Pitanje: Koje su prepreke za djelotvornu molitvu?

Odgovor:
Najočiglednija prepreka za djelotvornu molitvu je prisustvo nepriznatih grijeha u srcu onoga koji se moli. Pošto je naš Bog svet, postoji barijera između Njega i nas, kada mu dolazimo sa nepriznatim grijehom u svom životu. “Ne, vaše opačine rastavljaju vas s vašim Bogom. Vaši su grijesi zaklonili njegovo lice od vas, da ne čuje.” (Izaija 59:2) David se složio, znajući iz iskustvar da je Bog daleko od onih koji pokušavaju da sakriju svoj grijeh: “Da sam mislio u svom srcu na bezakonje, nikad me Gospod ne bi uslišio” (Psalam 66:18).

Biblija ukazuje na nekoliko područja grijeha koja mogu biti prepreka za djelotvornu molitvu. Kao prvo, kad živimo prema tijelu, a ne u Duhu, naša želja da se molimo i mogućnost da efektivno komuniciramo sa Bogom su ugašeni. Iako smo primili novu prirodu kad smo se nanovo rodili, ta nova priroda i dalje živi u starom tijelu, a taj stari “šator” je iskvaren i grešan. Tijelo može da preuzme kontrolu nad našim djelima, stavovima i motivima, ako nismo voljni da “umrtvimo tjelesna djela” (Rimljanima 8:13) i budemo vođeni Duhom u ispravnom odnosu sa Bogom. Samo ćemo tada biti u stanju da se molimo u bliskoj komunikaciji s Njim.

Jedan od načina na koji se manifestuje život u tijelu je sebičnost, što je još jedna od prepreka za djelotvornu molitvu. Kada su naše molitve propraćene sebičnim motivima, kada tražimo od Boga ono što mi želimo, umjesto onoga što On želi, naši motivi stoje na putu našim molitvama. “I ovo je pouzdanje koje imamo prema njemu: uslišava nas ako što molimo po njegovoj volji.” (1. Ivanova 5:14) Molitva po Božijoj volji je isto što i molitva u pokornosti bilo čemu što Njegova volja može biti, bilo da znamo šta je ona ili ne. Kao i u svim stvarima, Isus treba da bude naš primjer, vezano za molitvu. On se uvijek molio za volju svog Oca: “Ali ne moja, nego neka bude tvoja volja!” (Luka 22:42). Sebične molitve su uvijek one koje su namijenjene uzdizanju naših sopstvenih sebičnih želja i ne bi trebalo da očekujemo da Bog na njih odgovori. “Molite, a ne primate, jer zlo molite da u svojim nasladama potrošite.” (Jakov 4:3).

Život vođen sebičnim, tjelesnim željama će također da bude prepreka našim molitvama, jer on dovodi do otvrdnuća srca prema drugima. Ako smo nezainteresovani za potrebe drugih, možemo očekivati da će i Bog biti ravnodušan prema našim. Kad dolazimo Bogu u molitvi, prvo na šta treba da mislimo je Njegova volja. Drugo bi trebalo da budu potrebe drugih. Ovo proizilazi iz razumijevanja da treba da smatramo druge većima od sebe i da treba da budemo zainteresovani za njihove interese iznad sopstvenih (Filipljanima 2:3-4).

Glavna prepreka za djelotvornu molitvu je duh nepraštanja drugima. Kada odbijamo da oprostimo drugima, u našim srcima raste korijen ogorčenosti i on guši naše molitve. Kako možemo da očekujemo da Bog izlije svoj blagoslov na nas, grešnike koji to ne zaslužuju, ako mi gajimo mržnju i gorčinu prema drugima? Ovaj princip je predivno ilustrovan u paraboli o slugi koji nije praštao, u Mateju 18:23-35. Ova priča nas uči da nam je Bog oprostio dug koji je iznad svake mjere (naš grijeh) i da On očekuje od nas da oprostimo drugima, kako je i nama oprošteno. Odbijanje da oprostimo će se ispriječiti našim molitvama.

Još jedna od glavnih prepreka djelotvornoj molitvi su nevjera i sumnja. To ne znači, kako neki sugerišu, da je Bog obavezan da nam odgovori na zahtjeve, ako mu dođemo ubijeđeni da će nam ih ispuniti. Molitva lišena sumnje znači molitva u sigurnoj vjeri u Božiji karakter, prirodu i motiv, i razumijevanje istih. “A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj koji hoće ugoditi Bogu, treba vjerovati da On postoji i da plaća onima koji ga traže.” (Hebrejima 11:6). Kad dolazimo Bogu u molitvi, sumnjajući u Njegov karakter, svrhu i obećanja, jako ga uvrijedimo. Naša sigurnost mora biti u Njegovoj sposobnosti da usliši svaku molbu koja je u saglasnosti sa Njegovom voljom i svrhom za naše živote. Treba da se molimo svjesni da šta god da je Njegova svrha, najbolji je mogući scenario. “Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa, jer tko sumnja, sličan je morskomu valu koji vjetar podiže i goni. Takav čovjek neka ne misli da će primiti što od Gospodina. Čovjek razdijeljene duše nestalan je na svim svojim putovima.” (Jakov 1:6-7)

Konačno, neslaganje u domu je sigurna prepreka u molitvi. Petar je ovo posebno spomenuo kao prepreku molitvama muževa, čiji stavovi prema njihovim ženama nisu božanski. “Tako i vi, muževi, živite obazrivo sa ženskom čeljadi kao sa slabijim spolom, iskazujući im poštovanje kao onima koje su također subaštinice životne milosti, da vaše molitve ne budu spriječene.” (1. Petrova 3:7). Kada postoji ozbiljan konflikt u porodičnim odnosima, a glava kuće ne pokazuje stav koji je Petar opisao, muževljeva komunikacija sa Bogom u molitvi je spriječena. Na isti način, žene treba da slijede biblijske principe podložnosti muževljevom vođstvu, kako se to ne bi ispriječilo njihovim molitvama (Efežanima 5:22-24).

Srećom, sve ove prepreke za molitvu mogu da se riješe kada dođemo Bogu priznajući mu grijehe i u pokajanju. U 1. Ivanovoj 1:9 nam je rečeno: “Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde”. Jednom kada smo to učinili, uživamo u otvorenoj komunikaciji sa Bogom, i nećemo samo znati da Bog čuje i uslišava molitve, nego ćemo također biti ispunjeni dubokim osjećanjem radosti.



Vrati se na bosansku stranu



Koje su prepreke za djelotvornu molitvu?