Molitva u sebi – da li je to biblijski?




Pitanje: Molitva u sebi – da li je to biblijski?

Odgovor:
Biblija možda posebno ne spominje molitvu u sebi, ali to ne znači da je ona manje vrijedna od molitve naglas. Bog može da čuje naše misli sa istom lakoćom kao što može da čuje naše riječi (Psalam 139:23; Jeremija 12:3). Isus je znao zle misli Farizeja (Matej 12:24-26; Luka 11:7). Ništa što mi uradimo, kažemo ili pomislimo, nije sakriveno od Boga, koji ne treba da čuje naše riječi kako bi znao naše misli. On ima pristup svim molitvama koje su mu upućene, bilo da su izrečene ili ne.

Međutim, Biblija spominje molitvu u tajnosti (Matej 6:6). Koja je razlika izmešu molitve naglas i molitve u sebi ako smo sami? U nekim okolnostima je samo molitva u sebi prikladna, npr. kada se molimo za nešto što je samo između Boga i nas, ili za nekoga ko je prisutan, itd. Ne postoji ništa pogrešno u vezi sa molitvom u sebi, ako ne izbjegavamo molitvu naglas radi toga što se sramimo da će nas neko vidjeti da se molimo.

Vjerovatno najbolji stih koji pokazuje vrijednost neizgovorenih molitava je 1. Solunjanima 5:17: “Molite se bez prestanka!”. Moliti bez prestanka očigledno ne može značiti da se molimo naglas sve vrijeme, već znači da budemo u konstantnom stanju svjesnosti Boga, gdje zarobljavamo svaku misao u poslušnost Njemu (2. Korinćanima 10:5) i donosimo svaku situaciju, plan, strah ili brigu pred Njegov tron. Dio neprestane molitve će biti molitve koje izgovaramo, šapućemo, kada kličemo, pjevamo i molimo u sebi, kako usmjeravamo svoje misli slavljenja, zamolbi, vapaja i zahvalnosti Bogu.



Vrati se na bosansku stranu



Molitva u sebi – da li je to biblijski?