Da li su nadprirodni darovi Duha za današnje vrijeme?




Pitanje: Da li su nadprirodni darovi Duha za današnje vrijeme?

Odgovor:
Prvo, potrebno je da razjasnimo da ovo nije pitanje da li Bog još uvijek čini čuda danas. Bilo bi glupo i nebiblijski da tvrdimo da Bog u današnje vrijeme ne liječi ljude, da im ne govori ili da ne čini čudesne znakove ili čuda. Pitanje se više odnosi na nadprirodne darove Duha, koji su prvenstveno opisani u Prvoj Korinćanima, poglavljima 12-14, da li su još uvijek aktivni u crkvi danas. Ovo isto tako nije pitanje da li Duh Sveti "može" da da nadprirodni dar danas. Pitanje je "da li" Sveti Duh još uvijek razdjeljuje nadprirodne darove. Povrh svega, mi u potpunosti priznajemo da je Sveti Duh slobodan da razdijeli darove onako kako to On želi (Prva Korinćanima 12:7-11).

U knjizi Djela Apostolskih i u Poslanicama, najveći broj čuda su učinili apostoli i njihovi najbliži saradnici. Druga Korinćanima 12:12 nam daje razlog zašto: "Dokaze svog apostolstva pružio sam među vama u savršenoj strpljivosti: kako čudesnim znakovima, tako silnim djelima." Ako je svako ko je vjerovao u Krista imao sposobnost da čini čuda, znake i silna djela, onda to nikako ne bi mogli biti znakovi za identifikovanje jednog apostola. Djela 2:22 govore da je Isus bio "potvrđen" kroz "moćna djela i čudesne znakove." Slično su i apostoli bili "označeni" kao istinski nosioci poruke od Boga, čudima koja su činili. Djela 14:3 govore kako je poruka Evanđelja bila "potvrđena" čudima koja su Pavle i Barnaba činili.

Poglavlja 12-14 u Prvoj Korinćanima se prvenstveno odnose na pitanje darova Duha. Iz tog teksta se vidi da ponekad i "obični" Kršćani mogu dobiti nadprirodne darove (12:8-10; 28-30). Nije nam rečeno koliko često se ovo dešavalo. Iz onoga što smo već naučili, da su apostoli bili "označeni" kroz znakove, čuda i moćna djela, izgleda da su nadprirodni darovi davani "običnim" Kršćanima samo u izuzetnim slučajevima i da to nije bilo pravilo. Osim apostola i bliskih im saradnika, u Novom zavjetu se nigdje više ne spominje da je neko imao dar da čini nadprirodna čuda Duha.

Isto je jako bitno da se uzme u obzir da rana crkva nije imala cijelu Bibliju, kao mi danas (Druga Timoteju 3:16-17). Samim tim, darovi proroštva, znanja, mudrosti, itd. su bili neophodni da bi rani Kršćani znali šta Bog želi da rade. Dar proroštva je omogućavao vjernicima da komuniciraju novu poruku i Božije otkrivenje. Pošto je sada Božije otkrivenje potpuno u Bibliji, darovi "otkrivenja" nisu više potrebni, bar ne u istoj količini kao što su bili u Novom zavjetu.

Bog na nadprirodan način liječi ljude svaki dan. On nam još uvijek govori danas, bilo na glas, bilo kroz naše umove, ili kroz utiske i osjećanja. Bog još uvijek čini predivna silna djela, znakove i čuda− i ponekad čini čuda kroz Kršćane. Međutim, ono što je upravo opisano nisu i neophodno nadprirodni darovi Duha. Prvobitni cilj nadprirodnih darova je bio da dokaže da je Bog istinit i da su apostoli bili Božiji glasnici. Biblija direktno ne govori da su nadprirodni darovi prestali, ali daje osnovu zašto oni više nisu neophodni.



Vrati se na bosansku stranu



Da li su nadprirodni darovi Duha za današnje vrijeme?