Da li vjernik treba da bude u stanju da osjeća Duha Svetog?




Pitanje: Da li vjernik treba da bude u stanju da osjeća Duha Svetog?

Odgovor:
Dok određene službe Svetog Duha mogu da uključuju osjećanja, kao što je ubjeđenje o grijehu, utjeha i osnaženje, Pismo nas ne poučava da baziramo svoj odnos sa Duhom Svetim na osnovu toga kako ili šta osjećamo. Svaki nanovo rođeni vjernik ima u sebi Duha Svetog. Isus nam je rekao da kada dođe Branitelj On će biti sa nama i u nama. „Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.” (Ivan 14:16,17) Drugim riječima, Isus će nam poslati nekog kao što je On da bude sa nama i u nama.

Znamo da je Duh Sveti sa nama, jer nam Božija Riječ tako kaže. U svakom nanovo rođenom kršćaninu prebiva Duh Sveti, ali nije svako vođen njime i postoji jasna razlika. Kada iskoračimo u našoj tjelesnosti, nismo više pod kontrolom Duha Svetog, čak iako još uvijek On u nama prebiva. Apostol Pavao komentariše ovu istinu i koristi ilustraciju koja nam pomaže da to shvatimo. „I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom!” (Efežanima 5:18). Mnogi tumače ovaj stih kao da apostol Pavao ovdje govori o tome da ne treba piti vino. Međutim, kontekst ovog odlomka je hod i borba Duhom ispunjenog vjernika. Stoga postoji nešto više ovdje, od prostog upozorenja o pijenju previše vina.

Kad su ljudi pijani zbog previše vina, oni ispoljavaju određene karakteristike: postaju nespretni, brljave u govoru, a njihovo prosuđivanje je smanjeno. Apostol Pavle ovdje daje poređenje. Baš kao što postoje određene karakteristike po kojima se prepoznaju oni koji su popili previše vina, također bi trebalo da postoje određene karakteristike po kojima se prepoznaje neko ko je vođen Duhom Svetim. Čitamo u Galaćanima 5:22-24 o plodu Duha. To je plod Svetog Duha i ispoljava se kod nanovo rođenog kršćanina koji je pod njegovom kontrolom.

Vrijeme ovog glagola u Efežanima 5:18 ukazuje na kontinuitet procesa „punjenja“ Duhom Svetim. Pošto je to pouka, slijedi da je također moguće ne biti ispunjen i kontrolisan od strane Svetog Duha. Ostatak Efežana 5 nam daje karakteristike Duhom ispunjenog vjernika. „Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga! Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista! Pokoravajte se jedan drugom iz poštovanja pred Kristom“ (Efežani 5:19-21).

Nismo ispunjeni Duhom Svetim zato što tako osjećamo, nego zato što je to privilegija i nešto što kršćaninu pripada. Biti ispunjen i kontrolisan Duhom Svetim je rezultat hodanja u poslušnosti Gospodu. To je dar milosti, a ne emocionalni osjećaj. Emocije mogu da nas prevare i prevariće nas, i možemo dogurati do emocionalnog ludila, koje je u potunosti od tijela, a ne od Duha Svetog. „A velim: živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela... Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha!” (Galaćani 5:16, 25).

Uprkos tome, ne možemo poreći da postoje momenti kad smo preplavljeni prisustvom i silom Duha, a to je često emocionalno iskustvo. Kad se to dogodi, to je radost koja se ni sa čim drugim ne može uporediti. Kralj David „je igrao iz sve snage pred Jahvom” (2. Samuilova 6:14) kada su donijeli kovčeg Saveza u Jerusalim. Iskusiti radost Duha znači da smo kao djeca Božija blagoslovljeni njegovom milošću. Zbog toga je sasvim sigurno da službe Svetog Duha mogu uključiti naša osjećanja i emocije. U isto vrijeme, ne bi trebalo da zasnivamo svoju sigurnost o posjedovanju Duha Svetog u sebi na osnovu onoga što osjećamo.



Vrati se na bosansku stranu



Da li vjernik treba da bude u stanju da osjeća Duha Svetog?