Šta je Reformisana teologija?




Pitanje: Šta je Reformisana teologija?

Odgovor:
U širem smislu, Reformisana teologija uključuje bilo koji sistem vjerovanja koji vuče svoje korijene nazad u Protestantsku Reformaciju u 16. vijeku. Naravno, Reformisti sami vežu svoju doktrinu sa Pismom, kako je i naznačeno njihovim kredom “samo pismo”, tako da Reformisana teologija nije “novi” sistem vjerovanja, nego onaj koji nastoji da nastavi apostolsku doktrinu.

Uopšteno, Reformisana teologija drži do autoriteta Pisma, suverenosti Božije, spasenja po milosti kroz Krista i neohodnosti evangelizacije. Ponekad se zove Zavjetna teologija, radi stavljanja akcenta na zavjet koji je Bog sklopio sa Adamom i na novi zavjet koji je došao kroz Isusa Krista (Luka 22:20).

Autoritet Pisma. Reformisana teologija nas uči da je Biblija nadahnuta i autoritativna Riječ Božija, dovoljna za sve stvari koje se tiču vjere i prakse.

Božiji suverenitet. Reformisana teologija nas uči da Bog vlada sa apsolutnom kontrolom nad svim stvorenjem. On je predodredio sve događaje i stoga nije nikad frustriran radi okolnosti. To ne ograničava slobodnu volju stvorenja, niti čini Boga autora grijeha.

Spasenje po milosti. Reformisana teologija nas uči da je Bog u svojoj milosti i ljubavi odlučio da otkupi ljude sebi, oslobađajući ih od grijeha i smrti. Reformisana doktrina spasenja je obično predstavljena akrostihom TULIP (poznatim također i kao pet tačaka Kalvinizma):

T – (total depravity) Totalna izopačenost. Čovjek je u potpunosti bespomoćan u vezi svog grešnog stanja i nalazi se pod gnjevom Božijim, kojeg ni na koji način ne može udovoljiti. Totalna izopačenost također znači da čovjek neće po svojoj prirodi tražiti da spozna Boga, sve dok ga On u svojoj milosti ne podstakne na to (Postanak 6:5; Jeremija 17:9; Rimljani 3:10-18).

U – (unconditional election) Bezuslovan odabir. Bog je, od prije postanka svijeta, izabrao da spasi veliko mnoštvo grešnika, koje nijedan čovjek ne može izbrojati (Rimljani 8:29-30; 9:11; Efežani 1:4-6,11-12).

L – (limited atonement) Ograničeno izmirenje. Također zvano i “posebno otkupljenje”. Krist je uzeo sud za grijeh odabranih na sebe i stoga platio njihove živote svojom smrću. Drugim riječima, On nije jednostavno učinio spasenje “mogućim”, nego ga je ustvari zadobio za one koje je odabrao (Matej 1:21; Ivan 10:11; 17:9; Djela 20:28; Rimljani 8:32; Efežani 5:25).

I – (irresistible grace) Neodoljiva milost. U svom palom stanju, čovjek odbija Božiju ljubav, ali Njegova milost koja radi u srcu čovjeka, čini da on želi ono što je ranije odbijao. To znači da Božija milost neće omašiti da postigne svoje djelo spasenja u odabranima (Ivan 6:37,44; 10:16).

P – (perseverance of the saints) Istrajnost vjernih. Bog štiti svoje svete od otpada: dakle, spasenje je vječno (Ivan 10:27-29; Rimljani 8:29-30; Efežani 1:3-14).

Neophodnost evangelizacije. Reformisana teologija uči da su Kršćani u svijetu kako bi napravili razliku, duhovno kroz evangelizaciju i socijalno kroz sveto življenje i humanost.

Druge karakteristike reformisane teologije uopšteno uključuju izvršavanje dva sakramenta (krštenje i Gospodnju večeru), cesacionistički pogled na duhovne darove (darovi više ne postoje u crkvi) i nedispenzacionalni pogled na Pismo. U Reformacijskim crkvama se jako cijene spisi Johna Calvina, Johna Knoxa, Ulricha Zwinglija i Martina Luthera. Westminster Confession prisvaja teologiju Reformacijske tradicije. Moderne crkve te tradicije uključuju Prezbiterijance, Kongregacionaliste i neke Baptiste.



Vrati se na bosansku stranu



Šta je Reformisana teologija?