Da li je vječna sigurnost "dozvola" za grijeh?




Pitanje: Da li je vječna sigurnost "dozvola" za grijeh?

Odgovor:
Najčešća primjedba doktrini o vječnoj sigurnosti je ta da ona navodno promoviše ideju da kršćani mogu da žive kako žele – i da još uvijek budu spašeni. Dok je ovo "tehnički" istina, to nije "suština" vječnog spasenja. Neko ko je istinski prihvatio Isusa Krista kao svog Spasitelja "može" da živi u grijehu – ali on to "neće" činiti. Moramo da napravimo razliku između toga kako Kršćani treba da žive – i toga šta neko treba da uradi da bi primio spasenje.

Biblija je više nego jasna je je spasenje samo po milosti, samo kroz vjeru i samo u Isusa Krista (Ivan 3:16; Efežanima 2:8-9; Ivan 14:6). Osoba se spašava vjerom – i samo vjerom. Onog momenta kada neko povjeruje u Isusa Krista, spašen je i siguran u tom spasenju. Spasenje se ne dobija vjerom a onda održava djelima. Apostol Pavle govori o ovome u Galaćanima 3:3: "Jeste li tako nerazumni da počinjući s Duhom sad svršavate s tijelom?" Ako smo spašeni vjerom, naše spasenje se isto tako održava vjerom. Mi ne možemo zaraditi sopstveno spasenje. Samim tim, ne možemo da zaradimo sposobnost da ga održimo. Bog je taj koji održava naše spasenje (Juda, stih 24). Božija ruka je ta koja nas čvrsto drži svojim stiskom (Ivan 10:28-29). To je Božija ljubav od koje nas ništa ne može rastaviti (Rimljanima 8:38-39).

Svako poricanje vječne sigurnosti je u svojoj osnovi vjerovanje da moramo održavati svoje spasenje dobrim djelima. Ovo je u potpunosti suprotno spasenju po milosti. Spašeni smo zbog Kristove, a ne naše zasluge (Rimljanima 4:3-8). Tvrditi da moramo da slušamo Božiju riječ ili da živimo bogougodan život kako bismo održali naše spasenje je isto kao da tvrdimo da Isusova smrt nije bila dovoljna da plati cijenu našeg grijeha. Isusova smrt je bila apsolutno dovoljna da plati za sve naše grijehe - prošle, sadašnje i buduće, prije spasenja i posle spasenja (Rimljanima 5:8; Prva Korinćanima 15:3; Druga Korinćanima 5:21).

Dakle, nakon svega rečenog, da li to znači da Kršćani mogu da žive kako god žele i da još uvijek budu spašeni? Ovo je u osnovi hipotetičko pitanje, jer Biblija jasno kaže da Kršćani neće živeti "onako kako žele." Oni su nova stvorenja (Druga Korinćanima 5:17). Kršćani demonstriraju plod Duha (Galaćanima 5:22-23), a ne tjelesnost (Galaćanima 5:19-21). Prva Ivanova 3:6-9 jasno izjavljuje da istinski Kršćanin neće živeti u stalnom grijehu. Kao odgovor na to da milost promoviše grijeh, Apostol Pavle je objavio: "Što ćemo dakle reći? Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost? Daleko od toga! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu?" (Rimljanima 6:1-2).

Vječna sigurnost nije "dozvola" za grijeh. Prije je to sigurnost spoznaje da je Božija ljubav zagarantovana onima koji vjeruju u Krista. Poznavanje i razumijevanje Božijeg nevjerovatnog dara spasenja postižu suprotno od davanja "dozvole" za grijeh. Kako može iko, znajući kakvu je cijenu Isus platio za nas, nastaviti da živi u grijehu i dalje (Rimljanima 6:15-23)? Kako može iko ko razumije Božiju bezuslovnu i zagarantovanu ljubav za one koji vjeruju, da uzme tu istu ljubav i baci je nazad Bogu u lice? Takva osoba pokazuje, ne to da joj je vječna sigurnost data kao dozvola da griješi, nego to da nije istinski iskusila spasenje kroz Isusa Krista. "Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko kod ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao." (Prva Ivanova 3:6).



Vrati se na bosansku stranu



Da li je vječna sigurnost "dozvola" za grijeh?