Šta je teologija Saveza i da li je ona biblijska?




Pitanje: Šta je teologija Saveza i da li je ona biblijska?

Odgovor:
Teologija Saveza nije toliko ‘teologija’, u smislu sistematskog skupa doktrina, koliko je okvir za tumačenje Pisma. Obično se ističe zajedno sa drugim kosturom za tumačenje, zvanim ‘Dispenzacionalna teologija’, ili ‘Dispenzacionalizam’. To je trenutno najpopularniji metod u američkim evanđeoskim krugovima, i to od druge polovine 19., pa tokom cijelog 21. vijeka. Teologija Saveza, međutim, ostaje glavni prikaz za Protestantizam, još od doba Reformacije, i prigrljeni je sistem od strane onih koji su još Reformisaniji i koji su kalvinističkog uvjerenja.

Ondje gdje Dispencionalizam vidi Pismo kao nešto što se odvija u serijama od (tipično) sedam ‘dispenzacija’ (‘dispenzacija’ može da se definiše kao pojedino značenje koje Bog koristi da bi se odnosio prema čovjeku i stvorenju, tokom danog perioda otkupljujuće historije), Teologija saveza gleda na njega kroz mrežu niza saveza. Ona opisuje dva najvažnija Saveza: Savez djȇla i Savez milosti. Ponekad se pominje i treći, nazvan Savez otkupljenja, koji logično proizlazi iz druga dva. Razmotrićemo ih po redu. Važno je imati na umu da su svi različiti savezi, opisani u Pismu (npr, savez sklopljen sa Noom, Abrahamom, Mojsijem, Davidom i Novi Zavjet), oblici, bilo Saveza djȇla ili Saveza milosti.

Hajde da pogledamo različite saveze u Teologiji saveza, počevši od saveza otkupljenja, koji je logično ispred druga dva. Prema Teologiji saveza, ovaj savez je zavjet napravljen između tri Osobe trojstva da izaberu, izmire i spase izabranu grupu individua, za spasenje i vječni život. Kao što je jedan popularni pastor – teolog rekao, u savezu otkupljenja “Otac bira nevjestu svom Sinu”. I dok taj savez nije izričito naveden u Pismu, ono jasno potvrđuje vječnu prirodu plana spasenja (Efežanima 1:3-14; 3:11; 2. Solunjanima 2:13; 2. Timoteju 1:9; Jakov 2:5; 1. Petrova 1:2). Štaviše, Isus često govori o svom zadatku kao iznošenju Očeve volje (Ivan 5:3, 43; 6:38-40; 17:4-12). Nesumnjivo je da je spasenje izabranih bila Božija namjera od samog početka stvaranja stvorenja; ovaj savez (otkupljenja) samo stavlja ovaj vječni plan u formu jezika saveza.

Iz otkupljujuće historijske perspektive, Savez djȇla je prvi koji vidimo u Pismu. Kad je Bog stvorio čovjeka, postavio ga je u Edenski Vrt i dao mu jednostavnu zapovijed: “Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti; samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti”. (Postanak 2:16-17). U ovoj zapovijedi možemo vidjeti jezik zavjeta.Bog je stavio Adama u Vrt i obećao mu vječni život i napredak, onoliko dugo koliko bude slušao Božije zapovijedi. Život je nagrada za poslušnost, a smrt je kazna za neposlušnost. To je jezik saveza.

Neki učenjaci u Savezu djȇla vide formu nečega što se zove feudalno-vazalski pakt. U ovakvim tipovima zavjeta, feudalni vladar, baštinik (npr, kralj ili vladar) bi vazalu ponudio uslove saveza (npr. podaniku). On bio obezbijedio blagoslov i zaštitu, u zamjenu za danak. U slučaju saveza djȇla, Bog (Vladar) obećava vječni život i blagoslov čovječanstvu (vazal je predstavljen u Adamu, kao praocu ljudske rase), u zamjenu za čovjekovu poslušnost odredbama zavjeta (npr, nemoj jesti sa tog drveta). Vidimo sličnu strukturu pri davanju Starog zavjeta Izraelu kroz Mojsija. Izrael je sklopio savez sa Bogom na gori Sinaj. Bog će im dati obećanu zemlju, rekonstruisani ‘Eden’ (“Zemlja u kojoj teče med i mlijeko”) i svoj blagoslov i zaštitu protiv svih neprijatelja, u zamjenu za izraelsku poslušnost odredbama zavjeta. Kazna za kršenje zavjeta je bila istjerivanje iz zemlje (što se desilo tokom osvajanja Sjevernog Kraljevstva, 722 g.p.n.e. i Južnog Kraljevstva, 586 g.p.n.e.).

Kad Adam nije uspio da održi Savez djȇla, Bog je ustanovio treći, nazvan Savez milosti. U tom savezu Bog slobodno nudi grešnicima (onima koji nisu uspjeli da žive po savezu djȇla) vječni život i spasenje kroz vjeru u Isusa Krista. Vidimo davanje Saveza milosti odmah nakon pada, kad Bog proriče “sjeme ženino” u Postanku 3:15. I dok je Savez djȇla uslovljen i obećava blagoslov u zamjenu za poslušnost, a prokletstvo za neposlušnost, Savez milosti je bezuslovan i dat besplatno, na osnovu Božije milosti. Savez milosti je uzeo formu drevnih ugovora o dodjeli zemlje, u kojima bi kralj dao zemlju kao poklon, bez dodanih stavki. Neko može da tvrdi da je vjera uslov u Savezu milosti. U Bibliji postoji mnogo poticaja za one koji primaju Božiju bezuslovnu milost, da ostanu vjerni do kraja, tako da u bukvalnom smislu očuvanje vjere I jeste uslov ovog Saveza. Ali Biblija jasno uči da je čak i spasavajuća vjera milostivi dar od Boga (Efežani 2:8-9).

Vidimo Savez milosti manifestovan u različitim beuslovnim savezima koje je Bog sklopio sa pojedincima u Bibliji. Savez koji je napravio sa Abrahamom (da bude njegov Bog, a da Abraham i njegovi potomci budu Njegov narod) je produžetak Saveza milosti. Svez sa Davidom (da će njegov potomak zauvijek vladati kao kralj) je također proširenje istog. Napokon, Novi zavjet je konačni izraz Saveza milosti, jer je Bog zapisao svoj zakon u naša srca i potpuno nam oprostio grijehe. Ono što bi nam trebalo biti očito kad gledamo ove razne Starozavjetne saveze, je da su svi oni našli ispunjenje u Isusu Kristu. Obećanje Abrahamu o blagoslovu svih naroda se ispunilo u Njemu. Obećanje Davidu o kralju koji će vječno vladati nad Božijim narodom je također ispunjeno u Kristu, a Novi zavjet je očito ispunjen u Njemu. Čak se i u Starom zavjetu nalaze nagovještaji Saveza milosti, jer sve žrtve i rituali, spomenuti u njemu, ukazuju na spasavajuće djelo Isusa Krista, našeg Velikosvećenika (Hebrejima 8–10). Radi toga Isus može reći u Propovijedi na gori da on nije došao da ukine Zakon, nego da ga ispuni (Matej 5:17).

Savez milosti također vidimo u Starom zavjetu kad Bog poštedi svoj narod kazne, koju su zaslužili ponavljanjem gijeha. Iako odredbe Mojsijevog zakona (zavjeta što je Bog sklopio sa svojim narodom na gori Sinaj – op. prev.) određuju Božji sud nad Izraelom ako ne poslušaju Njegove zapovijedi, On se odnosi sa strpljenjem prema svom narodu, sa kojim je sklopio savez. Ovo obično prati izraz: “Bog se sjetio svojega saveza s Abrahamom” (2. Kraljevima 13:23; Psalam 105; Izaija 29:22; 41:8); Božije obećanje da će ispuniti Savez milosti (koji je, po definiciji, savez koji ispunjava jedna od dvije strane) često prelazi preko Njegovog prava da primijeni Savez djȇla.

To je kratko objašnjenje Teologije saveza i onoga kako ona tumači Pismo, kroz objektiv saveza. Pitanje koje se ponekad postavlja vezano za ovu teologiju je da li Savez milosti istiskuje ili smjenjuje Savez djȇla. Drugim riječima, da li je Savez djȇla zastario, s obzirom na to da je Stari zavjet zastario (Hebrejima 8:13)? Stari (Mojsijev) savez, iako je primjena Saveza djȇla, nije Savez djȇla. Ponavljamo, taj savez se proteže čak do Edenskog vrta, kad je Bog obećao život u zamjenu za poslušnost i smrt u zamjenu za neposlušnost. Savez djȇla je kasnije sažet u Deset zapovijedi, u kojima Bog ponovo obećava život i blagoslov za poslušnost i smrt i kaznu za neposlušnost. Stari zavjet je više od moralnog zakona, upakovanog u Deset zapovijedi. On uključuje pravila i odredbe vezano za slavljenje Boga. Također uključuje pravni zakon koji je upravljao izraelskim narodom, tokom teokratije i monarhije. Sa dolaskom Isusa Krista, u Starom zavjetu obećanog Mesije, mnogi starozavjetni aspekti su zastarjeli jer je Isus ispunio njegove znakove i slike (ponovo, vidi Hebreje 8–10). Stari zavjet predstavlja “slike i sjenu”, a Isus “stvarnost”. (Kološanima 2:17). Ponovo, Krist je došao da ispuni zakon (Matej 5:17). Kao što Pavao kaže: “Jer koliko god ima Božjih obećanja, našla su u njemu svoje ‘da’. Stoga po njemu govorimo i svoje ‘Amen’ Bogu na slavu” (2. Korinćanima 1:20).

Međutim, ovo ne ukida savez djȇla koji je sadržan u zakonu morala. Bog u Starom zavjetu zahtijeva svetost od Njegovog naroda (Levitski zakonik 11:44) i još uvijek je zahtijeva od svojih ljudi u Novom zavjetu (1. Petrova 1:16). Kao novozavjetan narod, još uvijek smo obavezni da ispunimo odredbe Saveza djȇla. Dobra vijest je da je Isus Krist, posljednji Adam i naša Glava zavjeta, savršeno ispunio zahtjeve tog saveza i ta savršena pravednost je razlog zašto Bog može da ispruži Savez milosti odabranima. Rimljani 5:12-21 opisuju situaciju između dvije ‘savezne’ glave ljudskog roda. Adam predstavlja ljudsku rasu u Vrtu koja nije uspjela da održi Savez djȇla, te je zbog toga pao, zajedno sa svojim potomstvom, u grijeh i smrt. Isus Krist je stao kao čovjekov zastupnik, od iskušenja u pustinji pa do Golgote, i savršeno ispunio Savez djȇla. Radi toga Pavao može reći: “Kako u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti” (1. Korinćanima 15:22).

Da zaključimo, Teologija saveza vidi Pismo kao manifestaciju Saveza djȇla ili Saveza milosti. Cijela priča otkupljujuće historije se može vidjeti kao Božije razmotavanje Saveza djȇla od njegovih početnih stadija (Postanak 3:15) sve do njegovog ostvarenja u Kristu. Teologija saveza je, dakle, veoma Kristocentričan način gledanja na Pismo, jer ona na Stari zavjet gleda kao na obećanje Krista, a na Novi kao na ispunjenje u Njemu. Neki optužuju ovu teologiju kao naučavanje “Teologije zamjene” (npr. Crkva je zamijenila Izrael). To ne može biti dalje od istine. Za razliku od Dispenzacionalizma, Teologija saveza ne vidi striktnu razliku između Izraela i Crkve. Izrael predstavlja Božiji narod u Starom zavjetu, a Crkva (koja je sastavljena od Hebreja i pogana) Božiji narod u Novom zavjetu; oba sačinjavaju jedan Božiji narod (Efežani 2:11-20). Crkva nije zamjena za Izrael; ona jeste Izrael i Izrael jeste Crkva (Galaćani 6:16). Svi ljudi koji imaju istu vjeru koju je Abraham imao, su dio Božijeg naroda saveza (Galaćani 3:25-29).

Možemo reći mnogo više stvari u vezi Teologije saveza, ali ono što je važno da imamo u umu je da je ona šema za razumijevanje Pisma. Kao što smo vidjeli, ona nije jedina šema za čitanje Pisma. Teologija saveza i Dispenzacionalizam se umnogome razlikuju, čak nekad vode do oprečnih zaključaka vezano za određene sekundarne doktrinalne stvari, ali obje se čvrsto drže osnova kršćanske vjere: Spasenje je samo po milosti, samo kroz vjeru u Krista, a jedino Bogu pripada slava!



Vrati se na bosansku stranu



Šta je teologija Saveza i da li je ona biblijska?