koje su različite teorije otkupljenja?




Pitanje: koje su različite teorije otkupljenja?

Odgovor:
Kroz crkvenu historiju, od strane različitih individua i denominacija je predstavljeno nekoliko različitih, nekih istinitih, nekih lažnih, pogleda na iskupljenje. Jedan od razloga za različite poglede je taj da i Stari i Novi zavjet otkrivaju mnoge istine o Kristovom iskupljenju, čineći teškim, ako ne i nemogućim, pronaći jednu jedinu “teoriju” koja u potpunosti obuhvata ili objašnjava bogatstvo istog. Ono što otkrivamo dok proučavamo Pismo je bogata i višeznačna slika iskupljenja, dok Biblija iznosi mnoge povezane istine po pitanju otkupljenja koje je Krist dovršio. Druga činjenica koja ide u prilog mnogim različitm teorijama iskupljenja je to što mnogo toga što može da se nauči o iskupljenju treba da se razumije iz iskustva i perspektive Božijeg naroda, pod satozavjetnim sistemom žrtvovanja.

Kristovo iskupljenje, njegova svrha i ono što je njime postignuto, je tako bogata tematika, da su o njoj napisani tomovi. Ovaj članak će samo predstaviti brz pregled mnogih teorija koje su iznešene tokom različitih perioda. Dok gledamo na ove različite poglede na iskupljenje, ne smijemo zaboraviti da je bilo koji pogled koji ne priznaje čovjekovu grešnost ili zastupničku prirodu iskupljenja u najboljem slučaju nepotpun i u najgorem heretički.

Otkupnina Sotoni: Ova teorija vidi Kristovo iskupljenje kao otkup koji je plaćen Sotoni, kako bi zadobio čovjekovu slobodu i oslobodio ga od robovanja njemu. Zasniva se na vjerovanju da je čovjekovo duhovno stanje svezano od strane Sotone i da je značenje Kristove smrti u tome da obezbijedi Božiju pobjedu nad njim. Ova teorija ima malo, ako imalo, osnove u Pismu i bilo je malo onih koji su je podržavali tokom crkvene historije. Nebiblijski je vidjeti Sotonu, a ne Boga, kao onog koji zahtijeva otkup za grijeh. Prema tome, ova teorija potpuno ignoriše zahtjev za Božijom pravdom, kao što to vidimo u Pismu. Također daje veći značaj Sotoni nego što bi trebalo i vidi ga kao nekoga ko ima više moći nego što zaista ima. Ne postoji biblijska podrška za ideju da grešnici nešto duguju Sotoni, nego je, kako vidimo kroz Pismo, Bog taj koji zahtijeva platu za grijeh.

Teorija rekapitulacije: Ova teorija tvrdi da je Kristovo otupljenje preokrenulo pravac čovječanstva od neposlušnosti ka poslušnosti. Vjeruje da je Kristov život rekapitulirao sva faze ljudskog života i to čineći preokrenuo smjer neposlušnosti koju je započeo Adam. Ova teorija ne može biti podržana Pismom.

Dramatična teorija: Ova teorija tvrdi da Kristovo otkupljenje obezbjeđuje pobjedu u božanskom konfliktu između dobra i zla, oslobađajući čovjeka od sotonskih okova. Značenje Kristove smrti je bilo u tome da osigura Božiju pobjedu nad Sotonom i da obezbijedi put otkupljenja svijeta od njegovog robovanja zlu.

Mistična teorija: Mistična teorija vidi Kristovo otkupljenje kao trijumf nad Njegovom grešnom prirodom, kroz silu Duha Svetog. Oni koji se drže ovog pogleda vjeruju da će ovo znanje mistično uticati na čovjeka i probuditi njegovu “svjesnost o Bogu”. Oni također vjeruju da čovjekovo duhovno stanje nije rezultat grijeha, nego samo nedostatak “svjesnosti o Bogu”. Očigledno to nije biblijski. Da bi ovo vjerovao, čovjek mora da vjeruje u Kristovu grešnu prirodu, dok Pismo jasno tvrdi da je Isus bio savršen Bog-čovjek, bezgrešan u svakom aspektu svoje prirode (Hebrejima 4:15).

Teorija moralnog uticaja: Ovo je vjerovanje da je Kristovo otkupljenje demonstracija Božije ljubavi, što prouzrokuje da se čovjekovo srce omekša i da se pokaje. Oni koji drže do ovog gledišta vjeruju da je čovjek duhovno bolestan, da mu je potrebna pomoć i da je pokrenut da prihvati Božije oproštenje time što vidi Njegovu ljubav prema čovjeku. Oni vjeruju da su svrha i značenje Kristove smrti bili da pokažu Božiju ljubav prema čovjeku. Iako je tačno da je Kristovo otkupljenje krajnji primjer Božije ljubavi, ovaj pogled je nebiblijski jer poriče pravo duhovno stanje čovjeka – smrt u prijestupima i grijehu (Efežanima 2:1) – i poriče da Bog ustvari zahtijeva platu za grijeh. Ovakav pogled na Kristovo otkupljenje ostavlja čovječanstvo bez istinske žrtve ili plate za grijeh.

Teorija primjera: Ova teorija vidi Kristovo otkupljenje samo kao primjer vjere i poslušnosti, kako bi se čovjek inspirisao da bude poslušan Bogu. Oni koji drže do ove teorije vjeruju da je čovjek duhovno živ i da su Kristov život i otkupljenje bili primjer prave vjere i poslušnosti i da bi trebalo da nam posluže kao inspiracija da živimo sličan život vjere i poslušnosti. Ova i teorija moralnog uticaja su slične u tome što obje poriču da Božija pravednost zaista zahtijeva platu za grijeh i da je Kristova žrtva na križu bila ta plata. Glavna razlika između teroije moralnog uticaja i teorije primjera je da ova prva kaže da nas Kristova žrtva uči o tome koliko nas Bog voli, a ova druga kaže da nas Kristova smrt uči kako da živimo. Naravno, istina je da nam je Krist primjer koji treba da slijedimo, čak i u Njegovoj smrti, ali teorija primjera ne prepoznaje čovjekovo pravo duhovno stanje i činjenicu da Božija pravednost zahtijeva platu za grijeh, koju čovjek nije u stanju da plati.

Komercijalna teorija: Komercijalna teorija vidi Kristovu žrtvu kao donošenje neograničene časti Bogu. Ovo rezultuje time da Bog Kristu daje nagradu koja mu nije bila potrebna, a On je to proslijedio čovjeku. Oni koji ovo drže vjeruju da je čovjekovo duhovno stanje ono što obeščašćuje Boga, tako da Kristova smrt, koja mu donosi neograničenu čast, može da se primijeni kao spasenje grešnika. Ova teorija, kao i mnoge druge, poriče istinsko stanje neobnovljenih grešnika i njihovu potrebu za potpuno novom prirodom, koja je moguća jedino u Kristu (2. Korinćanima 5:17).

Upravna teorija: Ova teorija vidi Kristovo otkupljenje kao pokazivanje Božijeg visokog poštovanja prema svom zakonu i Njegovog stava prema grijehu. Kroz Kristovu smrt On ima razlog da prašta grijehe onih koji se pokaju i prihvate tu zamjensku smrt. Oni koji se drže ove teorije vjeruju da je čovjekovo duhovno stanje stanje onog koji je prekršio Božiji moralni zakon i da je značenje Kristove smrti bilo da bude zamjena za kaznu za grijeh. Pošto je On platio kaznu za grijeh, moguće je da Bog zakonski oprosti onima koji prihvate Krista kao svoju zamjenu. Promašaj ove teorije je u tome da ne naučava da je Krist zaista platio kaznu za stvarne grijehe svih ljudi, nego umjesto toga tvrdi da Njegova žrtva samo pokazuje čovječanstvu da je Božiji zakon bio prekršen i da je neka kazna plaćena.

Teorija zastupničke kazne: Ova teorija vidi Kristovo otkupljenje kao zamjensku žrtvu koja zadovoljava zahtjeve Božije pravde nad grijehom. Svojom žrtvom je Krist platio kaznu čovjekovog grijeha, donoseći oproštenje, pravednost i obnovljenje odnosa između Boga i čovjeka. Zastupnici ove teorije vjeruju da je svaki aspekt čovjekovog bića – njegov um, volja i emocije – iskvaren grijehom i da je čovjek potpuno izopačen i duhovno mrtav. Ovaj pogled drži da je Kristova smrt platila kaznu za grijeh i da čovjek može vjerom da prihvati Njegovo zastupničko djelo kao platu za grijeh. Ova teorija iskupljenja se najviše slaže sa Pismom u svom pogledu na grijeh, prirodu čovjeka i posljedice Kristove žrtve na križu.



Vrati se na bosansku stranu



koje su različite teorije otkupljenja?