Šta Biblija kaže o tome kako naći smisao života?




Pitanje: Šta Biblija kaže o tome kako naći smisao života?

Odgovor:
Biblija je veoma jasna u tome šta bi trebalo da bude svrha života. Ljudi u Starom i Novom zavjetu su tražili i našli smisao života. Solomon, najmudriji čovjek koji je ikad živio, otkrio je beskorisnost življenja kad se živi samo za ovaj svijet. Dao je ove zaključne napomene u knjizi Propovjednika: “Čujmo svemu završnu riječ; ‘Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.’ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Propovjednik 12:13, 14). Solomon kaže da je smisao u proslavljanju Boga, našim mislima i životom, i držanjem njegovih zapovijedi, jer ćemo jednoga dana stajati pred njim na sudu. Dio naše svrhe u životu je imati strah Gospodnji i biti mu poslušan.

Drugi dio naše svrhe je vidjeti život na ovoj zemlji iz duže perspektive. Za razliku od onih kojima je fokus na ovom životu, Kralj David je gledao da udovolji Bogu u vremenu koje će doći. On je rekao: “A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.” (Psalam 17:15) Davidu puno zadovoljstvo dolazi u dan kad će se probuditi (u sljedećem životu), kada će gledati Božije lice (zajedništvo s njim) i biti kao On (1. Ivanova 3:2).

U Psalmu 73 Asaf govori o tome kako je bio kušan da zavidi zlim ljudima koji djeluju kao da nemaju briga i koji grade svoju sudbinu na leđima onih koje iskorištavaju, ali onda shvata kakav im je kraj. U suprotnosti sa onim za čim oni žude, on iznosi u 25. stihu ono što je njemu značajno: “Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji” (stih 25). Asafu, odnos sa Bogom je bio važniji od svega ostalog u životu. Bez tog odnosa, život nema stvarnu svrhu.

Apostol Pavle govori o svemu što je postigao prije nego što je bio suočen sa uskrslim Kristom i zaključuje da je sve to bilo kao gomila smeća, u poređenju sa veličinom poznanja Isusa Krista. U Filipljanima 3:9-10, on kaže da ne želi ništa osim da pozna Krista i “bude u njemu”, da ima njegovu pravednost i da živi po vjeri u njega, čak i ako to znači patnju i smrt. Pavlova svrha je dakle, bila da zna Krista, ima pravednost koja se dobija vjerom u njega, da živi u zajedništvu s njim, čak i kad to zahtijeva trpljenje (2. Timoteju 3:12). Na kraju, on je iščekivao vrijeme kad će dostići “uskrsnuće od mrtvih”.

Naša svrha života, kako je prvobitno Bog stvorio čovjeka, je 1) proslavljati Boga i uživati u zajedništvu s njim; 2) imati dobar odnos sa drugima; 3) raditi; i 4) vladati zemljom. Ali sa padom čovjeka u grijeh, zajedništvo sa Bogom je prekinuto, odnosi sa drugima su zategnuti, rad izgleda da je uvijek frustrirajući i čovjek se bori da zadobije bilo kakvu vladavinu nad prirodom. Samo obnavljanjem odnosa sa Bogom, kroz vjeru u Isusa Krista, svrha života može biti otkrivena.

Svrha čovjeka je da slavi Boga i uživa u njemu zauvijek. Mi uzvisujemo Boga strahopštovanjem i poslušnošću, čuvajući svoje oči na budućem domu u nebu i razvijajući lični odnos s njim. Uživamo u Bogu slijedeći njegovu svrhu za naše živote, što nas osposobljava da iskusimo istinsku i neprestanu radost – izobilan život koji nam On želi.



Vrati se na bosansku stranu



Šta Biblija kaže o tome kako naći smisao života?