Zašto je Bog zahtijevao životinjske žrtve u Starom Zavjetu?




Pitanje: Zašto je Bog zahtijevao životinjske žrtve u Starom Zavjetu?

Odgovor:
Bog je zahtijevao žrtve životinja kako bi providio privremeno oproštenje grijeha i nagovijestio savršenu i potpunu žrtvu Isusa Krista (Levitski zakonik 4:35, 5:10). Žrtovanje žitotinja je važna tema koja se provlači kroz cijelo Pismo, jer “bez prolijevanja krvi nema oproštenja” (Hebrejima 9:22). Kad su Adam i Eva zgriješili, Bog je usmrtio životinje, kako bi obezbijedio odjeću za njih (Postanak 3:21). Kajin i Abel su prinosili žrtve Bogu. Kajinova nije bila prihvaćena jer je on prinio plodove, dok je Abelova prihvaćena jer je bila “prvina stoke” (Postanak 4:4-5). Nakon potopa, Noa je prinio životinske žrtve Bogu (Postanak 8:20-21).

Bog je naredio izraelskoj naciji da prinose brojne žrtve, prema procedurama koje je On odredio. Prvo, životinja mora da bude bez mane. Drugo, osoba koja je prinosi treba da se identifikuje sa životinjom. Treće, onaj koji prinosi žrtvu treba da je usmrti. Kad je to učinjeno u vjeri, žrtva obezbjeđuje oproštenje grijeha. Drugo žrtvovanje koje se odvijalo na Dan pomirenja, opisano u Levitskom zakoniku 16, ukazivalo je na oproštenje i uklanjanje grijeha. Veliki svećenik je trebalo da uzme dva jarca kao žrtvu za grijeh. Jedan jarac je bio žrtvovan za grijeh izraelskog naroda (Levitski zakonik 16:15), a drugi bi bio pušten u pustinju (Levitski zakonik 16:20-22). Žrtva za grijeh bi providila oproštenje, dok bi se kroz tog drugog jarca providjelo otklanjanje grijeha.

Zašto, onda, mi više ne žrtvujemo životinje za grijeh? To se završilo jer je Isus Krist krajnja i savršena žrtva. Ivan Krstitelj je to prepoznao kad je vidio Isusa kako dolazi da bude kršten i kad je rekao: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1:29). Možda se pitaš, zašto životinje? Šta su one pogrešno učinile? To i jeste poenta – pošto one nisu učinile ništa pogrešno, umirale su umjesto osobe koja je obavljala žrtvovanje. Isus Krist također nije učinio ništa pogrešno, ali je voljno dao sebe kako bi umro za grijehe čovječanstva (1. Timoteju 2:6). Uzeo je naš grijeh na sebe i umro umjesto nas. Kao što u 2. Korinćanima 5:21 kaže: “Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom. “ Kroz vjeru u ono što je Isus Krist postigao na križu, možemo primiti oproštenje.

Da zaključimo, Bog je zapovijedio životinjske žrtve, kako bi ljudi mogli da iskuse oproštenje grijeha. Životinja je služila kao zamjena – što znači, ona bi umrla umjesto grešnika, ali samo privremeno, zbog čega je bilo potrebno da se žrtve prinose iznova i iznova. Životinjske žrtve su prestale sa Isusom Kristom. On je krajnja zamjenska žrtva jednom zauvijek (Hebrejima 7:27) i sada je jedini posrednik između Boga i čovječanstva (1. Timoteju 2:5). Životinjske žrtve su nagovijestile Kristovu žrtvu umjesto nas. Jedino na osnovu čega bi životinjske žrtve mogle da obezbijede oproštenje grijeha je Krist koji je žrtvovao sebe za naše grijehe, proviđajući time oproštenje koje su životinjske žrtve mogle samo da ilustruju i nagovijeste.



Vrati se na bosansku stranu



Zašto je Bog zahtijevao životinjske žrtve u Starom Zavjetu?