Što kaže Biblija o Čistilištu?




Pitanje: Što kaže Biblija o Čistilištu?

Odgovor:
Prema Katoličkoj enciklopediji, Čistilište je »mjesto ili stanje vremenite kazne za one koji su ovaj život napustili u Božjoj milosti, ali nisu u potpunosti slobodni od lakih grijeha ili pak nisu u potpunosti platili za svoje prijestupe«. Da sažmemo, u katoličkoj teologiji Čistilište je mjesto na koje kršćaninova duša odlazi nakon smrti da bude očišćena od grijeha koji nisu bili u potpunosti očišćeni tijekom života. Je li doktrina o Čistilištu u skladu s Biblijom? Nipošto!

Isus je umro da plati kaznu za sve naše grijehe (Rimljanima 5,8). U Izaiji 53,5 piše: »Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše«. Isus je patio za naše grijehe da nas izbavi od patnje. Reći da i mi moramo patiti radi svojih grijeha znači zanijekati da je Isusova patnja bila dovoljna. Reći da moramo okajati naše grijehe čišćenjem u Čistilištu znači zanijekati dostatnost Isusove okajničke žrtve (1. Ivanova 2,2). Ideja da trebamo trpjeti radi naših grijeha nakon smrti suprotna je svemu što Biblija kaže o spasenju.

Najvažniji odlomak u Pismu koji katolici ističu kao dokaz za Čistilište jest 1. Korinćanima 3,15, gdje piše: »A onaj čije djelo izgori štetovat će. On sâm spasit će se, ali kao kroz vatru«. Taj odlomak (1. Korinćanima 3,12-15) kao ilustraciju koristi pronošenje predmeta kroz vatru kao opis prosudbe vjernikovih djelâ. Ako su naša djela dobre kvalitete »zlata, srebra, dragog kamenja«, kroz vatru će proći neoštećena, a mi ćemo biti nagrađeni zbog njih. Ako su naša djela loše kvalitete »drveta, sijena, slame«, vatra će ih progutati, a mi nećemo dobiti nagradu. Ovaj odlomak ne kaže da će vjernici proći kroz vatru, nego da će kroz vatru proći vjernikova djela. 1. Korinćanima 3,15 govori o vjernikovu »spašavanju ... kao kroz vatru«, a ne o njegovu »očišćenju vatrom«.

Poput mnogih drugih katoličkih dogmi, Čistilište se temelji na pogrešnom shvaćanju naravi Kristove žrtve. Katolici Misu / Euharistiju smatraju ponovnim uprisutnjenjem Kristove žrtve zbog toga što ne razumiju da je Isusova jednom zauvijek prinesena žrtva bila potpuno i savršeno dostatna (Hebrejima 7,27). Katolici smatraju da zaslužna djela doprinose spasenju, jer ne shvaćaju da Isusovu žrtvenom okajanju nije potreban dodatan »doprinos« (Efežanima 2,8-9). Isto tako, katolici Čistilište vide kao mjesto očišćenja kako bi se vjernik pripremio za Nebo jer ne shvaćaju da nas je Isusova žrtva već očistila, opravdala, donijela nam oproštenje, pomirila s Bogom i posvetila.

Sama ideja o Čistilištu, kao i doktrine koje se s njime često povezuju (molitve za mrtve, oproštajnice, zaslužna djela za mrtve itd.), ne prepoznaje da je Isusova žrtva bila dovoljna da plati kaznu za SVE naše grijehe. Isus, koji je bio utjelovljeni Bog (Ivan 1,1. 14), platio je beskonačnu cijenu za naše grijehe. Isus je umro za naše grijehe (1. Korinćanima 15,3). Isus je žrtva pomirnica za naše grijehe (1. Ivanova 2,2). Ograničiti Isusovu žrtvu na okajanje našega iskonskog grijeha, ili na grijehe koje smo počinili prije spasenja, napad je na Osobu i Djelo Isusa Krista. Ako moramo u bilo kojem smislu platiti, okajati ili trpjeti za naše grijehe, onda Isusova smrt nije bila savršena, potpuna i dostatna žrtva.

Što se vjernika tiče, smrt znači »otići iz ovog tijela i vratiti se (u domovinu) ka Gospodinu« (2. Korinćanima 5,6-8; Filipljanima 1,23). Zapazite da tu ne piše: »otići iz ovog tijela u Čistilište u vatru očišćenja«. Ne, jer zbog savršenstva, potpunosti i dostatnosti Isusove žrtve nakon smrti odmah odlazimo u Gospodinovo prisustvo, potpuno očišćeni, slobodni od grijeha, proslavljeni, usavršeni i potpuno posvećeni.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što kaže Biblija o Čistilištu?