Temelji li se apostolsko naslijeđe na Bibliji?




Pitanje: Temelji li se apostolsko naslijeđe na Bibliji?

Odgovor:
Nauk o apostolskom naslijeđu je vjerovanje da su Dvanaestorica apostola prenijeli svoj autoritet na nasljednike, koji su taj apostolski autoritet prenijeli na svoje nasljednike, što se nastavilo kroz naredna stoljeća sve do danas. Rimokatolička crkva smatra da je Petar bio vođa apostolâ, s najvećim autoritetom, i da zbog toga njegovi nasljednici nastavljaju imati najveći autoritet. Rimokatolička crkva to vjerovanje spaja s mišljenjem da je Petar kasnije postao prvi rimski biskup, te da je rana crkva rimske biskupe koji su uslijedili nakon Petra prihvaćala kao središnji autoritet među svim crkvama. Apostolsko naslijeđe, zajedno s Petrovim prvenstvom među apostolima, rimskoga biskupa čini vrhovnim autoritetom Katoličke crkve - Papom.

Međutim, nigdje u Svetome pismu Isus, apostoli ni jedan drugi pisac Novoga zavjeta nije iznio ideju o »apostolskom naslijeđu«. Štoviše, Petra se isto tako ne predstavlja kao »vrhovnog« apostola. Zapravo, apostol Pavao je ukorio Petra kada je Petar vodio druge u stranputicu (Galaćanima 2,11-14). Istina, apostol Petar je imao prominentnu ulogu. Istina je, možda apostol Petar jest bio vođa apostolâ (iako iz Djela apostolskih saznajemo kako su prominentnu ulogu u vodstvu mali i apostol Pavao i Isusov brat Jakov). U svakom slučaju, Petar nije bio »zapovjednik« niti vrhovni autoritet nad drugim apostolima. Čak i kada bismo apostolsko naslijeđe mogli dokazati iz Svetoga pisma, što nije moguće, apostolsko naslijeđe ne bi značilo da Petrovi nasljednici imaju apsolutnu vrhovnu vlast nad nasljednicima drugih apostolâ.

Katolici ističu kako je izabranje Matije da zamijeni Judu kao dvanaestoga apostola u Djelima 1 primjer apostolskoga naslijeđa. Premda je Matija zbilja »naslijedio« Judu kao apostola, to ni na koji način nije argument u prilog apostolskog naslijeđa. Budući da je Matija bio izabran da zamijeni Judu, njegovo izabranje je samo argument da crkva treba zamijeniti bezbožne i nevjerne vođe (poput Jude), s pobožnim i vjernim vođama (poput Matije). Nigdje u Novom zavjetu ne nalazimo da je ijedan od Dvanaestorice apostola prenio svoj apostolski autoritet na svoje nasljednike. Nigdje ni jedan apostol ne pretkazuje da će prenijeti svoj apostolski autoritet. Naprotiv, Isus je ovlastio apostole da sagrade temelj crkve (Efežanima 2,20). Što je temelj crkve koji su apostoli sagradili? Novi zavjet – zapis apostolskih djela i učenja. Crkvi nisu potrebni apostolski nasljednici. Crkva treba učenje apostola koje je točno zapisano i očuvano. Upravo to je Bog dao u svojoj Riječi (Efežanima 1,13; Kološanima 1,5; 2. Timoteju 2,15; 4,2).

Ukratko, apostolsko naslijeđe ne temelji se na Bibliji. Pojam apostolskog naslijeđa ne nalazimo nigdje u Svetome pismu. Štoviše, u Svetom pismu nalazimo da će prava crkva poučavati ono što uči Pismo te će sav nauk i praksu uspoređivati sa Svetim pismom kako bi odredila što je istinito i ispravno. Rimokatolička crkva tvrdi kako izostanak neprekinutog niza apostolskog naslijeđa ima za posljedicu doktrinarnu zbunjenost i kaos. Žalosna je istina (koju su apostoli potvrdili) da će doći lažni učitelji (2. Petrova 2,1). Zbilja, nedostatak »vrhovnog autoriteta« među nekatoličkim crkvama uzrokuje mnoga različita tumačenja. Međutim, te razlike u tumačenju ne znače da Pismo nije jasno. Umjesto toga, one su rezultat toga što čak i nekatoličke crkve nastavljaju katoličku tradiciju tumačenja Pisma u skladu sa svojim tradicijama. Proučavamo li Pismo u njegovoj cjelosti i pripadajućem kontekstu, lako možemo odrediti istinu. Doktrinarne razlike i sukobi među denominacijama posljedice su toga što neki kršćani ne žele prihvatiti ono što kaže Sveto pismo – a ne toga što nema »vrhovnog autoriteta« koji bi tumačio Sveto pismo.

Koja je crkva prava određuje usklađenost s biblijskim učenjem, a ne apostolsko naslijeđe. U Svetom pismu spominje se ideja da Božja riječ treba biti vodilja koju crkva treba slijediti (Djela 20,32). Upravo je Pismo trebalo biti nezabludivi mjerački štap za učenje i praksu (2. Timoteju 3,16-17). Učenje se treba usporediti sa Svetim pismom (Djela 17,10-12). Apostolski autoritet prenosio se kroz apostolske spise, a ne kroz apostolsko naslijeđe.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Temelji li se apostolsko naslijeđe na Bibliji?