Što je božanska providnost?




Pitanje: Što je božanska providnost?

Odgovor:
Božanska providnost je način na koji Bog upravlja svime u svemiru. Nauk o božanskoj providnosti tvrdi da Bog ima potpunu kontrolu nad svime. To podrazumijeva svemir kao cjelinu (Psalam 103,19), fizički svijet (Matej 5,45), sudbinu narodâ (Psalam 66,7), rođenje i sudbinu pojedinaca (Galaćanima 1,15), njihov uspjeh i neuspjeh (Luka 1,52), te zaštitu svoga naroda (Psalam 4,8). Taj nauk stoji u izravnoj suprotnosti ideji da svemirom upravljaju slučajnost ili sudbina.

Svrha ili cilj božanske providnosti je postizanje Božje volje. Kako bi osigurao ispunjavanje svojih ciljeva, Bog upravlja ljudskim životima i djeluje kroz prirodni poredak. Prirodni zakoni nisu ništa doli slika Božjega djelovanja u svemiru. Prirodni zakoni nemaju sebi svojstvenu silu, niti djeluju nezavisno. Prirodni zakoni su pravila i načela koja je postavio Bog kako bi upravljao načinom na koji sve djeluje.

Isto se odnosi na ljudski izbor. U pravom smislu riječi, nismo slobodni odabrati ili djelovati izvan Božje volje. Sve što činimo i sve što odlučimo u potpunom je skladu s Božjom voljom – pa čak i naše grješne odluke (Postanak 50,20). U konačnici, Bog upravlja našim izborima i djelima (Postanak 45,5; Ponovljeni zakon 8,18; Mudre izreke 21,1), ali On to čini na način koji ne krši našu odgovornost koju imamo kao slobodni moralni izvršitelji i ne poništava stvarnost našega izbora.

Nauk o božanskoj providnosti može se sažeti na ovaj način: „U prošloj vječnosti, u naumu svoje vlastite volje, Bog je odredio sve što će se dogoditi, ali Bog ni u kojem smislu nije začetnik grijeha niti se poništava ljudska odgovornost.“ Bog svoju volju prvenstveno ostvaruje kroz sekundarne uzroke (npr. prirodne zakone, ljudski izbor). Drugim riječima, kako bi postigao svoju volju, Bog djeluje neizravno putem tih sekundarnih uzroka.

Kako bi postigao svoju volju, Bog ponekad djeluje i izravno. To su ona djela koja mi nazivamo čudima (tj. nadnaravnim događajima nasuprot onim prirodnim). Čudo se događa kada Bog, u jednom kraćem razdoblju, zaobilazi prirodni poredak kako bi postigao svoju volju i ciljeve. U knjizi Djela apostolskih nalazimo dva primjera koja nam predočuju kako Bog izravno i neizravno uzrokuje postizanje Njegove volje. U Djelima 9 vidimo obraćenje Savla iz Tarza. U zasljepljujućem svjetlu i u glasu koji je čuo jedino Savao/Pavao, Bog je zauvijek promijenio njegov život. Bog je naumio koristiti Pavla kako bi postigao svoju volju, te je upotrijebio izravna sredstva da obrati Pavla. Pričajte s bilo kime tko se obratio na kršćanstvo, i najvjerojatnije nikada nećete čuti priču poput ove. Većina nas Kristu dođe jer smo čuli neku propovijed ili pročitali knjigu, ili zbog upornog svjedočenja prijatelja ili člana obitelji. Uz to, obično se umiješaju neke životne okolnosti koje priprave put: gubitak posla ili člana obitelji, propali brak, ovisnost o drogama. Pavlovo obraćenje bilo je izravno i nadnaravno.

U Djelima 16,6-10, vidimo kako je Bog svoju volju postigao neizravno. To se dogodilo tijekom Pavlova drugog misijskog putovanja. Bog je htio da Pavao i njegova družina odu u Troadu, ali kada je Pavao napustio Antiohiju Pizidijsku, htio je otići na istok u Aziju. Biblija kaže da im je Sveti Duh zabranio naviještati riječ u Aziji. Oni su potom htjeli otići na zapad, u Bitiniju, ali Duh Kristov ih je spriječio, tako su na kraju otišli u Troadu. Budući da je Luka to napisao gledajući unatrag, pretpostavljamo da su u to vrijeme vjerojatno postojala neka logična objašnjenja zašto nisu mogli poći u te dvije regije. Međutim, nakon što se sve to dogodilo, shvatili su da ih je Bog usmjeravao kamo je On htio da oni odu – to je providnost. Mudre izreke 16,9 govore o tome: „Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.“

S druge strane, postoje oni koji tvrde da ideja o Bogu koji izravno ili neizravno upravlja svime uništava svaku mogućnost slobodne volje. Ukoliko Bog ima potpunu kontrolu, kako možemo biti potpuno slobodni u odlukama koje donosimo? Drugim riječima, kako bi slobodna volja imala smisla, moraju postojati pojave koje su izvan Božje suverene uprave – npr. nepredvidivost čovječjeg izbora. Pretpostavimo radi argumenta da je to istina. Što onda? Ako Bog nema potpunu kontrolu nad svim nepredvidivostima, kako onda može zajamčiti naše spasenje? Pavao kaže u Filipljanima 1,6 da „onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti (će) ga do Dana Krista Isusa.“ Ukoliko Bog ne upravlja svime, onda je ovo obećanje, kao i sva druga biblijska obećanja, nevažeće. U tom slučaju, ne bismo mogli imati potpunu sigurnost da će dobro djelo spasenja koje je započeto u nama biti dovedeno do svršetka.

Štoviše, ako Bog ne upravlja svime, onda nije suveren, a ako nije suveren, onda nije Bog. Dakle, očuvanje nepredvidivih pojavnosti izvan Božje kontrole rezultirat će Bogom koji zapravo nije Bog. A ako naša „slobodna“ volja može istisnuti božansku providnost, tko je onda u konačnici Bog? U tom slučaju, to smo mi! No, to je očigledno neprihvatljivo svakome koji ima kršćanski i biblijski svjetonazor. Božanska providnost ne uništava našu slobodu. Umjesto toga, božanska providnost nam omogućava da se tom slobodom koristimo na pravilan način.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je božanska providnost?