Što Biblija govori o crkvenoj disciplini/izopćenju?




Pitanje: Što Biblija govori o crkvenoj disciplini/izopćenju?

Odgovor:
Izopćenje je službeno odstranjivanje pojedinca iz crkvenoga članstva i neslužbeno odvajanje od tog pojedinca. Matej 18:15-20 daje proceduru i autoritet crkvi da to učini. Upućuje nas da jedan pojedinac (obično povrijeđena strana) treba ići onome tko ga je povrijedio. Ukoliko se ona/on ne pokaju, onda dvoje ili troje idu kako bi potvrdili situaciju i odbijanje pokajanja. Ako još uvijek nema pokajanja, to se nosi pred crkvu. Ovaj proces nikad nije „poželjan”, isto kao što ni otac nikad ne uživa u discipliniranju svoje djece. Međutim, često je to neophodno. Svrha discipliniranja nije u prilici da budemo zlobni ili da se pravimo svetima. Naprotiv, cilj je obnova pojedinca u puno zajedništvo s Bogom i drugim vjernicima. Treba se činiti u ljubavi prema pojedincu, u poslušnosti i časti prema Bogu te s pobožnim strahom zbog ostalih u crkvi.

Biblija nam daje primjer nužnosti izopćenja u lokalnoj crkvi: crkvi u Korintu (1. Kor 5:1-13). U ovom odlomku, apostol Pavao također navodi neke razloge za biblijsku upotrebu izopćenja. Jedan razlog (koji se ne vidi izravno u odlomku) je zbog svjedočanstva Isusa Krista (i njegove crkve) pred nevjernicima. Kada je David sagriješio s Batšebom, jedna posljedica njegova grijeha bila je to što su ime jedinoga pravoga Boga hulili Božji neprijatelji (2. Sam 12:14). Drugi razlog je to što je grijeh poput raka: dopusti li mu se da postoji, on se širi na sve pored sebe isto kao što „malo kvasca ukvasi sve tijesto” (1. Kor 5:6-7). Također, Pavao objašnjava da nas je Isus spasio kako bismo mogli biti odvojeni od grijeha, kako bismo bili „odkvašeni“ ili slobodni od onoga što uzrokuje duhovno propadanje (1. Kor 5:7-8). Krist svojoj mladenki, crkvi, želi da bude čista i neokaljana (Ef 5:25-27).

Izopćenje također služi dugoročnom dobru osobe koju crkva disciplinira. Pavao, u 1. Korinćanima 5:5, kaže da je izopćenje način izbavljivanja nepokajanoga grešnika predavanjem „Sotoni na propast tijela, kako bi se njegov duh spasio na dan Gospodina Isusa”. To znači da izopćenje može nekako uključivati Božju upotrebu Sotone (ili nekoga od njegovih demona) kao sredstva discipliniranja u grešnikovu životu kako bi doveo do pokajanja u njegovu/njenom srcu.

Discipliniranje u crkvi radi se s nadom u uspjeh, odnosno s nadom da će doći do pobožne tuge i pravog pokajanja. Kada se to dogodi, pojedinac se može vratiti u zajedništvo obnovljen. Muškarac iz odlomka u 1. Korinćanima pokajao se, a Pavao je ohrabrio crkvu da ga vrate u svoje zajedništvo (2. Kor 2:5-8). Nažalost, discipliniranje, čak kad se radi u ljubavi i na ispravan način, nije uvijek uspješno u poticanju takve obnove. No, čak kad crkvena disciplina ne uspije postići cilj poticanja pokajanja, još uvijek je potrebna kako bi se postigle ostale gore navedene dobre svrhe.

Vjerojatno smo svi vidjeli ponašanje mladoga dječaka kojemu je bilo dopušteno da radi što želi bez dosljednog discipliniranja. Prizor nije baš ugodan, a takvo roditeljstvo ne zove se ljubav, jer osuđuje dijete na sumornu budućnost. Takvo ponašanje omest će dijete u oblikovanju smislenih odnosa i dobrog obavljanja posla u bilo kakvom okruženju. Slično tome, discipliniranje u crkvi, iako nikad nije ugodno ni lako, nije samo neophodno, nego je i čin ljubavi. Štoviše, ono je Božja zapovijed.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što Biblija govori o crkvenoj disciplini/izopćenju?