Koja je definicija grijeha?




Pitanje: Koja je definicija grijeha?

Odgovor:
U Bibliji se grijeh opisuje kao prijestup Božjega zakona (1. Ivanova 3,4) i pobuna protiv Boga (Ponovljeni zakon 9,7; Jošua 1,18). Prvi grijeh počinio je Lucifer, »Svjetlonoša, sin Zore«, najljepši i najmoćniji anđeo. Budući da sa svim tim nije bio zadovoljan, želio je postati najuzvišeniji Bog, a upravo je to bio njegov slom i početak grijeha (Izaija 14,12-15). Preimenovan u Sotonu, ljudskoj rasi je donio grijeh u Edenskom vrtu, gdje je kušao Adama i Evu istom napašću: »bit ćete poput Boga«. Postanak 3 opisuje njihovu pobunu protiv Boga i protiv njegovih zapovijedi. Od tada, grijeh je prošao kroz sve naraštaje, a mi, Adamovi potomci, naslijedili smo ga od njega. U Rimljanima 5,12 saznajemo da je kroz Adama grijeh ušao u svijet tako da je smrt prešla na sve ljude zbog toga što »plaća grijeha je smrt« (Rimljanima 6,23).

Kroz Adama, urođena sklonost prema grijehu ušla je u ljudsku rasu, tako da su ljudi postali grješnici po naravi. Kada je Adam sagriješio, grijeh pobune preobrazio je njegovu unutarnju narav, što je dovelo do duhovne smrti i izopačenosti koja se prenijela na sve koji su došli nakon njega. Ljudi nisu postali grješnici zato što su sagriješili, već griješe zato što su grješnici. Ovo stanje naziva se urođenim grijehom. Kao što smo od roditelja naslijedili naše fizičke karakteristike, od Adama smo naslijedili i našu grješnu narav. Kralj David oplakao je to palo stanje ljudske naravi u Psalmu 51,7: »Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.«

Druga vrsta grijeha poznata je kao pripisani grijeh. Korišten kako u financijskim tako i u zakonskim okvirima, grčka riječ prevedena kao pripisano znači uzeti nešto što pripada nekome drugom i pripisati to na tuđi račun. Prije davanja Mojsijeva zakona, grijeh čovjeku nije bio pripisivan, premda su ljudi ipak bili grješnici zbog urođenoga grijeha. Nakon davanja Zakona, grijesi koji su počinjeni prijestupom Zakona bili su im pripisani ili ubrojeni (Rimljanima 5,13). Čak i prije nego što su ljudima pripisani prijestupi Zakona, konačna kazna za grijeh (smrt) nastavila je vladati (Rimljanima 5,14). Svi ljudi, od Adama do Mojsija, bili su podložni smrti, ne zbog njihovih grješnih djela protiv Mojsijeva zakona (koji tada još nisu imali), nego zbog grješne naravi koju su naslijedili. Nakon Mojsija ljudi su bili podložni smrti i zbog grijeha koji su naslijedili od Adama i zbog pripisanoga grijeha zbog toga što su prekršili Božje zakone.

Bog je upotrijebio načelo pripisivanja u korist čovječanstva kada je grijeh vjernikâ pripisao Isusu Kristu, koji je na križu platio kaznu (smrt) za taj grijeh. Kada je naš grijeh pripisao Isusu, Bog se prema njemu ponašao kao da je grješnik, premda nije bio, i dao je da umre za grijehe svih koji će ikada povjerovati u njega. Važno je razumjeti da mu je grijeh bio pripisan, ali da ga on nije naslijedio od Adama. On je nosio kaznu za grijeh, ali nikada nije postao grješnikom. Njegova čista i savršena narav bila je nedirnuta grijehom. Prema njemu se postupalo kao da je kriv za sve grijehe koje su ikada počinili svi oni koji će u njega ikada povjerovati, premda sâm nije počinio ni jedan grijeh. Zauzvrat, Bog je Kristovu pravednost pripisao nama vjernicima i uračunao nam njegovu pravednost kao što je njemu uračunao naše grijehe (2. Korinćanima 5,21).

Osobni grijeh je ono što svako ljudsko biće počinja svaki dan. Budući da smo od Adama naslijedili grješnu narav, činimo pojedinačne, osobne grijehe koji obuhvaćaju sve od naoko bezazlenih laži do umorstva. Oni koji se nisu pouzdali u Isusa Krista moraju platiti kaznu za ove osobne grijehe, kao i za urođene i pripisane grijehe. Ipak, vjernici su oslobođeni od vječne kazne za grijeh (od pakla i duhovne smrti). Sada možemo odlučiti hoćemo li počiniti osobni grijeh ili nećemo, jer imamo snage oduprijeti se grijehu po Svetomu Duhu koji živi u nama, posvećuje nas i presvjedočuje nas o našim grijesima kada ih počinimo (Rimljanima 8,9-11). Nakon što smo naše osobne grijehe priznali Bogu i zamolili ga da nam ih oprosti, obnovljeni smo u savršeno zajedništvo s njime. »Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti« (1. Ivanova 1,9).

Urođeni grijeh, pripisani grijeh i osobni grijeh – svi su razapeti na Isusovu križu, a sada »u njemu imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti« (Efežanima 1,7).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Koja je definicija grijeha?