Što se događa s bebama i malom djecom kad umru? Gdje u Bibliji mogu naći dob odgovornosti?




Pitanje: Što se događa s bebama i malom djecom kad umru? Gdje u Bibliji mogu naći dob odgovornosti?

Odgovor:
Ono što se često izgubi iz razgovora o dobi odgovornosti jest činjenica da djeca, bez obzira na njihovu dob, nisu “nevina” u smislu da su bezgrješna. Biblija nam kaže da čak i ukoliko novorođenče ili dijete nije počinilo nikakav osoban grijeh, svi ljudi, uključujući bebe i djecu, krivi su pred Bogom zbog naslijeđenoga i pripisanoga grijeha. Naslijeđeni grijeh je onaj koji se na nas prenosi s naših roditelja. U Psalmu 51:7, David je napisao: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.” David je shvatio da je čak i pri začeću bio grješnik. Vrlo tužna činjenica da bebe ponekad umru pokazuje da su čak i bebe pod utjecajem Adamova grijeha, budući da su fizička i duhovna smrt bili rezultati Adamova izvornoga grijeha.

Svaka osoba, bila ona odrasla ili beba, stoji kriva pred Bogom: svaka je osoba povrijedila Božju svetost. Jedini način na koji Bog može biti pravedan, a u isto vrijeme proglasiti osobu pravednom jest da ta osoba primi oproštenje po vjeri u Krista. Krist je jedini put. Ivan 14:6 bilježi što je Isus rekao: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” Također, Petar kaže u Djelima 4:12: “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” Spasenje je osoban izbor.

Što s bebama i malom djecom koja nikad ne postanu sposobna učiniti taj osoban izbor? Dob odgovornosti je koncept koji poučava da se oni koji umru prije no što dosegnu dob odgovornosti automatski spašavaju, po Božjoj milosti i milosrđu. Dob odgovornosti je vjerovanje da Bog spašava one koji umru prije no što dosegnu sposobnost da se odluče za ili protiv Krista. Trinaest se najčešće navodi kao broj godina kad nastupa dob odgovornosti, što se temelji na židovskom običaju po kojem dijete postaje odraslom osobom s trinaest godina. Međutim, Biblija ne sadrži izravnu potporu tome da je dob od trinaest godina dob odgovornosti. To se vjerojatno razlikuje od djeteta do djeteta. Dijete je prešlo dob odgovornosti kad on ili ona postanu sposobni donijeti odluku u pogledu vjere za ili protiv Krista.

S tim na umu, razmislite i o ovome: Kristova smrt predstavljena je kao dostatna za sve čovječanstvo. Prva Ivanova 2:2 kaže da je Isus “žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta ”. Ovaj stih jasno govori da je Isusova smrt bila dostatna za sve grijehe, a ne samo grijehe onih koji su mu došli u vjeri. Činjenica da je Kristova smrt bila dostatna za sve grijehe dopustila bi mogućnost da Bog primijeni tu plaću na one koji nikad nisu bili sposobni vjerovati.

Odlomak koji se veže uz ovu temu više od bilo kojega drugog jest 2. Samuelova 12:21-23. Kontekst ovih stihova jest to da je kralj David počinio preljub s Bat-Šebom, što je rezultiralo trudnoćom. Proroka Natana poslao je Gospodin da obavijesti Davida da će mu zbog grijeha usmrtiti dijete. David je na to odgovorio tugovanjem, žalošću i molitvom za dijete. No, kad je dijete umrlo, Davidovo je tugovanje prestalo. To je iznenadilo Davidove sluge. Pitali su kralja Davida: “Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš.” David je odgovorio: “Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao, jer sam mislio: Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo! A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!” Davidov odgovor ukazuje na to da su oni koji ne mogu vjerovati sigurni u Gospodinu. David je rekao da bi mogao otići kod djeteta ali da ga ne bi mogao dovesti k sebi. Također, i jednako važno, Davida je to utješilo. Drugim riječima, David kao da je rekao da će vidjeti dijete (na nebu), iako ga nije mogao vratiti.

Iako je moguće da Bog primjenjuje Kristovu plaću na grijeh onih koji ne mogu vjerovati, Biblija ne kaže izrijekom da On to čini. Prema tome, ovo je tema u vezi koje ne bismo smjeli bili nepopustljivi ili dogmatični. Primjenjuje li Bog Kristovu smrt na one koji ne mogu vjerovati, to bi po svoj prilici bilo u skladu s njegovom ljubavlju i milosrđem. Naše je mišljenje da Bog primjenjuje Kristovu plaću za grijeh na malu djecu i one koji su mentalno hendikepirani, budući da nisu bili mentalno sposobni razumjeti svoje grješno stanje i svoju potrebu za Spasiteljem, ali, ponavljam, ne možemo oko toga biti dogmatični. U ovo smo sigurni: Bog je pun ljubavi, svet, milosrdan, pravedan i milostiv. Što god čini uvijek je ispravno i dobro.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što se događa s bebama i malom djecom kad umru? Gdje u Bibliji mogu naći dob odgovornosti?