Tko su bili saduceji i farizeji?




Pitanje: Tko su bili saduceji i farizeji?

Odgovor:
Evanđelja često govore o saducejima i farizejima, budući da je Isus bio u stalnom konfliktu s njima. Saduceji i farizeji bili su vladajuća klasa u Izraelu. Između ove dvije grupe su postojale mnoge sličnosti, ali i mnoge važne razlike.

Saduceji: Za vrijeme Kristova života i novozavjetna vremena, saduceji su bili aristokrati. Obično su bili bogati i držali su položaje moći. Zapravo, mnogi važniji svećenici i Veliki svećenik bili su saduceji, a imali su i većinu od 70 članova vladajućeg sabora koji se zvao Sanhedrin. Naporno su radili na očuvanju mira tako što su se slagali s odlukama koje je donosio Rim (Izrael je tada bio pod rimskom vlašću), a čini se da ih je više zanimala politika negoli religija. Zbog toga što su se prilagođavali Rimu i bili viša klasa, nisu se dobro odnosili prema običnom narodu niti su među njima bili na dobru glasu. Običan narod imao je bolje mišljenje prema onima koji su pripadali stranki farizeja. Premda su saduceji imali većinu članova Sanhedrina, povijest pokazuje da su se uglavnom morali prilagođavati idejama farizejske manjine, jer su farizeji bili popularniji među narodom.

Po vjerskim pitanjima, saduceji su bili konzervativniji u jednom glavnom području nauka. Farizeji su dali usmenoj predaji jednaku važnost kao pisanoj Božjoj riječi, dok su saduceji smatrali da jedino pisana Božja riječ dolazi od Boga. Saduceji su čuvali autoritet pisane Božje riječi, posebno Mojsijevih knjiga (Postanak do Ponovljeni zakon). Premda bismo ih zbog toga mogli pohvaliti, oni nipošto nisu bili savršeni u njihovu nauku. Slijedi kratak popis vjerovanja koja su držali, a koja se suprotstavljaju Svetom pismu:

1. Bili su izrazito samodostatni do te mjere da su nijekali da je Bog uključen u čovjekov svakodnevni život.

2. Nijekali su bilo kakvo uskrsnuće od mrtvih (Matej 22:23; Marko 12:18-27; Djela 23:8).

3. Nijekali su život poslije smrti, a vjerovali su da duša nakon smrti jednostavno prestaje postojati, te da nakon ovozemaljskog života neće biti nikakve kazne niti nagrade.

4. Nijekali su postojanje duhovnoga svijeta, odnosno anđela i demona (Djela 23:8).

Budući da je saduceje više zanimala politika nego religija, Isus ih jednako tako nije zanimao sve dok se nisu počeli bojati da će privući neželjenu pažnju Rimljana. Upravo su se u tome saduceji i farizeji ujedinili i udružili da ubiju Krista (Ivan 11:48-50; Marko 14:53; 15:1). Saduceji se spominju još u Djelima 4:1 i Djelima 5:17, a povjesničar Josip Flavije tvrdi da su bili upleteni u smrt Jakova (Djela 12:1-2).

Saduceji su prestali postojati 70. godine nakon Krista. Budući da je stranka postojala zbog njihovih političkih i svećeničkih veza, kada je Rim uništio Jeruzalem i hram 70. godine, ujedno je uništio i saduceje.

Farizeji: Za razliku od saduceja, farizeji su uglavnom bili poslovni ljudi koji su pripadali srednjoj klasi, tako da su bili u kontaktu s narodom. Farizeje su ljudi puno više cijenili od saduceja. Premda su bili manjina u Sanhedrinu, kao i manjina među svećenicima, čini se da su kontrolirali donošenje odluka u Sanhedrinu puno češće nego što je to uspijevalo saducejima, ponovno zato što su imali podršku naroda.

Po pitanju vjerskih uvjerenja, prihvaćali su pisanu Riječ kao nadahnutu od Boga. U vrijeme Kristove zemaljske službe, to se odnosilo na ono što sada zovemo našim Starim zavjetom. Međutim, jednak autoritet su dali usmenoj predaji i pokušali su braniti svoje gledište tako što su se pozivali na to da ona potječe čak od Mojsija. Kako su se te predaje stoljećima razvijale, njima se dodavalo Božjoj riječi, što je zabranjeno (Ponovljeni zakon 4:2), a farizeji su pokušali strogo poštivati te predaje zajedno sa Starim zavjetom. Evanđelja su puna primjera kako su farizeji te predaje tretirali jednakima Božjoj riječi (Matej 9:14; 15:1-9; 23:5; 23:16, 23, Marko 7:1-23; Luka 11:42). Međutim, ostali su vjerni Božjoj riječi po pitanju mnogih važnih nauka. Za razliku od saduceja, vjerovali su sljedeće:

1. Vjerovali su da Bog upravlja svime, ali da odluke koje pojedinac donosi također doprinose tijeku čovjekova života.

2. Vjerovali su u uskrsnuće mrtvih (Djela 23:6).

3. Vjerovali su u život nakon smrti, s prikladnim nagradama i kaznama za svakog pojedinca.

4. Vjerovali su u postojanje anđela i demona (Djela 23:8).

Premda su farizeji i saduceji bili rivali, jednom im je uspjelo staviti svoje razlike po strani—za vrijeme suđenja Kristu. Ono je ujedinilo saduceje i farizeje u namjeri da ubiju Krista (Marko 14:53; 15:1; Ivan 11:48-50).

Premda su saduceji prestali postojati nakon uništenja Jeruzelema, farizeji, koje je više zanimala religija od politike, nastavili su postojati. Štoviše, farizeji su se protivili pobuni koja je dovela do uništenja Jeruzalema 70. godine, te su bili prvi koji su se nakon toga pomirili s Rimljanima. Farizeji su, uz to, bili odgovorni za sastavljanje Mišne, važnoga dokumenta koji se odnosio na nastavljanje židovske vjere nakon uništenja hrama.

I farizeji i saduceji primili su od Isusa brojne ukore. Možda je najbolja lekcija koju možemo naučiti od farizeja i saduceja ta da ne budemo poput njih. Za razliku od saduceja, mi trebamo vjerovati sve što kaže Biblija, uključujući ono čudesno i život nakon smrti. Za razliku od farizeja, ne smijemo predaju smatrati jednakim autoritetom koje ima Sveto pismo, te ne smijemo dozvoliti da se naš odnos s Bogom svede na legalistički popis pravila i obreda.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Tko su bili saduceji i farizeji?