Što je dar govorenja u jezicima? Vrijedi li dar govorenja u jezicima danas?




Pitanje: Što je dar govorenja u jezicima? Vrijedi li dar govorenja u jezicima danas?

Odgovor:
Govorenje u jezicima prvi put se pojavilo na dan Pedesetnice u Djelima 2,1-4. Apostoli su izišli i naviještali Evanđelje mnoštvu govoreći na njihovim jezicima: »Svi mi čujemo ih gdje našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima« (Djela 2,11). Grčka riječ za »jezike« doslovno znači »govorni jezik«. Dakle, dar jezika znači govorenje jezikom koji osoba ne poznaje kako bi služila onima koji tim jezikom govore. U 1. Korinćanima, poglavlja 12-14, gdje Pavao govori o čudesnim darovima, on komentira: »A sad, braćo, da dođem k vama te vam govorim tuđim jezicima, što ću vam koristiti ako vam svojim govorom ne saopćavam ni objave, ni znanja, ni proroštva, ni pouke« (1. Korinćanima 14,6). Prema apostolu Pavlu, a u skladu s jezicima opisanim u Djelima, govorenje u jezicima značajno je onome koji sluša Božju poruku na svome jeziku, ali je nepotrebno svima ostalima – osim ako se ne tumači / prevodi.

Osoba s darom tumačenja jezika (1. Korinćanima 12,30) može razumjeti što govornik toga jezika kaže iako ona nije poznavala jezik kojim se govori. Tumač jezika time komunicira poruku govornika jezika svima ostalim kako bi svi mogli razumjeti. »Zato onaj koji govori tuđim jezikom neka se moli da ga može tumačiti« (1. Korinćanima 14,13). Pavlov zaključak o neprotumačenim jezicima silan je: »Ali u crkvi više volim reći pet riječi svojim naravnim umom, da i druge poučim, nego bezbroj riječi u tuđem jeziku« (1. Korinćanima 14,19).

Vrijedi li dar jezika danas? 1. Korinćanima 13,8 napominje da dar jezika iščezava, iako to iščezavanje povezuje s dolaskom »'savršenoga'« u 1. Korinćanima 13,10. Neki upućuju na jezičnu razliku između proroštva i znanja koji »iščezavaju« i jezika koji je »iščeznuo« kao dokaz da su jezici iščezli prije dolaska »savršenoga«. Iako je to moguće, tekst to ekplicitno ne spominje. Neki upućuju na odjeljke poput Izaije 28,11 i Joela 2,28-29 kao dokaze da je govorenje u jezicima bilo znak Božjega nadolazećeg suda. 1. Korinćanima 14,22 opisuje jezike kao ''znak za nevjernike''. Prema ovom argumentu dar govorenja u jezicima značio je upozorenje Židovima da će Bog suditi Izraelu što je odbacio Isusa kao Mesiju. Prema ovome, kad je Bog zapravo osudio Izrael (70. godine poslije Krista kad su Rimljani uništili Jeruzalem), dar jezika nije više imao svrhe. Iako je ovakav pogled moguć, primarna svrha jezika nije nužno vodila ka iščezavanju. Pismo definitivno ne navodi da je dar jezika iščezao.

Istodobno, da je dar govorenja u jezicima aktivan u crkvi danas, koristio bi se u skladu s Pismom. Bio bi stvaran i razumljiv (1. Korinćanima 14,10). Imao bi za svrhu komuniciranje Božje riječi s osobom koja govori drugi jezik (Djela 2,6-12). Bio bi u skladu sa zapovjedima koje je Bog dao po apostolu Pavlu: »Ako se govori tuđim jezikom, neka govore dvojica - ili najviše trojica - i to po redu, a jedan neka tumači. Ako li nema tumača, neka (obdareni tuđim jezikom) šuti u crkvi: neka govori sam sebi i Bogu« (1. Korinćanima 14,27-28). Također bi bio podložan 1. Korinćanima 14,:33: »Jer Bog nije Bog nereda, nego reda.«

Bog zasigurno može dati osobi dar govorenja u jezicima kako bi je osposobio za komunikaciju s osobom koja govori drugi jezik. Sveti Duh je suveren u raspodjeli duhovnih darova (1. Korinćanima 12,11). Zamislite samo koliko bi produktivniji bili misionari da ne moraju ići u školu za jezike i da mogu odmah govoriti ljudima na njihovu jeziku. Međutim, izgleda da Bog tako ne radi. Jezici se ne javljaju danas u istom obliku kao u Novom zavjetu usprkos činjenici da bi bili neopisivo korisni. Velika većina vjernika koji tvrde da prakticiraju dar govorenja u jezicima ne čine to u skladu s prethodno spomenutim Pismom. Ove činjenice vode do zaključka da je dar jezika iščeznuo ili da je samo rijetkost u Božjem planu za današnje crkve.

Oni koji vjeruju u dar jezika kao »molitvenog jezika« radi vlastitog izgrađivanja, svoj pogled zasnivaju na 1. Korinćanima 14,4 i/ili 14,28: »Onaj koji govori tuđim jezikom izgrađuje sam sebe, dok onaj koji prorokuje izgrađuje crkvu«. Kroz 14. poglavlje, Pavao naglašava važnost tumačenja (prevođenja) jezika, pogledaj 14,5-12. Ono što Pavao želi reći u 4. stihu jest: »Ako govorite u jezicima bez tumačenja, ne činite ništa drugo nego izgrađujete sami sebe, čineći sebe duhovnijim od drugih. Ako govorite u jezicima i imate tumača, izgrađujete sve«. Novi zavjet nigdje ne daje specifične upute o »molitvi u jezicima«. Isto tako, Novi zavjet nigdje ne navodi svrhu »molitve u jezicima«, niti posebno opisuje osobu koja »moli u jezicima«. Nadalje, ako je »molitva u jezicima« na samoizgradnju, zar to ne bi bilo nepošteno prema onima koji nemaju dar jezika i koji se prema tome ne mogu izgraditi? 1. Korinćanima 12,29-30 jasno upućuje na to da nemaju svi dar govorenja u jezicima.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je dar govorenja u jezicima? Vrijedi li dar govorenja u jezicima danas?