Što kaže Biblija o ispovijedanju grijeha svećeniku?




Pitanje: Što kaže Biblija o ispovijedanju grijeha svećeniku?

Odgovor:
Pojam ispovijedanja grijeha svećeniku ne nalazimo nigdje u Svetom pismu. Kao prvo, Novi zavjet ne uči da Novi savez ima svećenstvo. Umjesto toga, uči da su svi vjernici svećenici. 1. Petrova 2,5-9 vjernike opisuje kao »sveto svećenstvo« i kao »kraljevsko svećenstvo«. Otkrivenje 1,6 i 5,10 vjernike opisuju kao »kraljevstvo svećenika«. U Starom zavjetu, vjerni su Bogu morali pristupiti kroz svećenika. Svećenici su bili posrednici između ljudi i Boga. Oni su prinosili žrtve Bogu u ime naroda. To više nije potrebno. Zbog Isusove žrtve, sada možemo smiono pristupiti Božjemu prijestolju (Hebrejima 4,16). Hramski zastor koji se prilikom Isusove smrti rascijepio na dva dijela bio je simbol zida koji je razdvajao Boga i čovječanstvo, a koji je sada bio uništen. Bogu možemo prići izravno, sami i bez potrebe za ljudskim posrednikom. Zašto? Zato što je Isus Krist naš uzvišeni Veliki svećenik (Hebrejima 4,14-15; 10,21), te jedini posrednik između nas i Boga (1. Timoteju 2,15). Novi zavjet uči kako u crkvi trebaju služiti starješine (1. Timoteju 3), đakoni (1. Timoteju 3), biskupi/nadglednici (Titu 1,6-9) i pastori (Efežanima 4,11) – ali ne i svećenici.

Što se tiče ispovijedanja grijeha, vjerniki se u 1. Ivanovoj 1,9 upućuje da svoje grijehe ispovijedaju Bogu. Bog je vjeran i pravedan i oprostit će naše grijehe kada mu ih ispovijedimo. Jakovljeva 5,16 govori o ispovijedanju naših prijestupa »jedni drugima«, no to nije isto kao ispovijedanje grijeha svećeniku koje poučava Rimokatolička crkva. Svećenici / crkveni vođe ne spominju se nigdje u kontekstu Jakovljeve 5,16. Nadalje, Jakovljeva 5,16 ne povezuje oproštenje grijeha s ispovijedanjem grijeha »jedni drugima«.

Rimokatolička crkva svoju praksu ispovijedanja svećeniku temelji prvenstveno na katoličkoj Predaji. Katolici se pozivaju na Ivana 20,23: »Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im«. Iz ovoga stiha katolici tvrde da je apostolima Bog dao vlast da opraštaju grijehe, kao i da je ta vlast prešla na nasljednike apostola, odnosno biskupe i svećenike Rimokatoličke crkve. Ovo tumačenje ima nekoliko problema. (1) Ivan 20,23 nigdje ne spominje ispovijedanje grijeha. (2) Ivan 20,23 nigdje ne obećaje, pa čak ni ne nagovješćuje, da će se vlast opraštanja grijeha prenijeti na nasljednike apostola. Isusovo obećanje bilo je posebno upućeno apostolima. (3) Novi zavjet nigdje ne kaže da će apostoli imati nasljednike koji će naslijediti njihov apostolski autoritet. Isto tako, katolici se pozivaju na Mateja 16,19 i 18,18 (vezivanje i odrješivanje) kao dokaz da Katolička crkva ima vlast otpuštati grijehe. Iste tri točke koje smo spomenuli gore jednako se mogu primijeniti na ove odlomke.

Ponovno, Sveto pismo nigdje ne uči o ispovijedanju grijeha svećeniku. Naše grijehe trebamo ispovjediti Bogu (1. Ivanova 1,9). Kao vjernici Novoga saveza, ne trebaju nam posrednici između nas i Boga. Zbog Isusove žrtve umjesto nas, Bogu možemo pristupiti izravno. 1. Timoteju 2,5: »Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus«.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što kaže Biblija o ispovijedanju grijeha svećeniku?