Treba li katolička Predaja imati jednak ili veći autoritet od Biblije?




Pitanje: Treba li katolička Predaja imati jednak ili veći autoritet od Biblije?

Odgovor:
Trebamo li crkvene predaje prihvatiti kao da imaju jednak autoritet kao Sveto pismo? Ili bismo crkvene predaje trebali slijediti samo onda ako se u potpunosti slažu sa Svetim pismom? Odgovor na ova pitanja u velikoj mjeri određuju što vjerujete i kako živite kao kršćanin. Držimo kako je Sveto pismo jedini autoritativan i nezabludiv izvor kršćanske vjere i prakse. Predaje su ispravne jedino ako su sagrađene na čvrstome temelju Svetoga pisma, te ako se u potpunosti slažu sa cijelim Pismom. U nastavku smo iznijeli sedam biblijskih razloga koji podupiru učenje da Bibliju trebamo prihvatiti kao jedini autoritet za vjeru i praksu:

(1) Za Pismo je rečeno da je od Boga nadahnuto (2. Timoteju 3,16), nadalje upravo Sveto pismo sadrži ponavljani izraz: »Ovako govori Jahve...« Drugim riječima, ono je zapisana Riječ koja se opetovano smatra Božjom riječi. U njemu nigdje ne stoji da je bilo koja crkvena predaja također od Boga nadahnuta i nezabludiva.

(2) Upravo se na Sveto pismo Isus i apostoli uvijek iznova pozivaju kako bi poduprli ili obranili svoja djela i nauku (Matej 12,3. 5; 19,4; 22,31; Marko 12,10). U više od 60 stihova nalazimo riječi »pisano je...« koje su Isus i apostoli koristili kako bi poduprli svoja učenja.

(3) Upravo je Svetom pismu crkva upućena kako bi se borila protiv lažnih nauka koji će doći (Djela 20,32). Isto tako, pisana riječ se u Starome zavjetu smatrala izvorom istine na kojemu čovjek treba temeljiti svoj život (Jošua 1,8; Ponovljeni zakon 17,18-19; Psalam 1; Psalam 19,7-11; 119 itd.). Isus je rekao da je jedan od razloga zašto su saduceji bili u krivu po pitanju uskrsnuća taj što nisu poznavali Pisma (Marko 12,24).

(4) Nigdje ne piše da će oni koji postanu crkveni vođe kao nasljednici apostola biti nezabludivi. Kako u Starom tako i u Novom zavjetu, vidimo da loši vjerski vođe mogu zavesti Božji narod da sagriješi (1. Samuelova 2,27-36; Matej 15,14; 23,1-7; Ivan 7,48; Djela 20,30; Galaćanima 2,11-16). Oba Zavjeta potiču ljude da proučavaju Sveto pismo kako bi razlikovali istinu od laži (Psalam 19; 119; Izaija 8,20; 2. Timoteju 2,15; 3,16-17). Premda je Isus poučavao da se vjerske vođe treba poštivati (Matej 23,3), što je bio savjet kojega su se apostoli držali, ipak nalazimo primjer kako su apostoli prekršili autoritet njihovih vjerskih vođa kada su se suprotstavljali onome što je Isus zapovijedio (Djela 4,19).

(5) Isus izjednačava Sveto pismo s Božjom riječi (Ivan 10,35). Za razliku od toga, po pitanju vjerskih predaja osuđuje neke predaje zato što se suprotstavljaju pisanoj Riječi (Marko 7,1-13). Isus nikada ne koristi vjersku predaju kako bi potvrdio svoja djela ili nauk. Prije pisanja Novoga zavjeta, Stari zavjet je bio jedino nadahnuto Pismo. Međutim, postojale su doslovno na stotine židovskih »predaja« koje su bile zapisane u Talmudu (koji je bio zbirka komentara koje su sabrali židovski rabini). Isus i apostoli imali su i Stari zavjet i židovsku predaju. Isus, kao ni jedan od apostola, ne poziva se na židovske predaje. Nasuprot tome, Isus i apostoli citiraju Stari zavjet ili aludiraju na njega stotine puta. Farizeji su optužili Isusa i apostole da »krše predaje« (Matej 15,2). Isus im je odgovorio ukorom: »A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje predaje?« (Matej 15,3). Način na koji su Isus i apostoli razlikovali između Svetoga pisma i predajâ koje su imali služi kao primjer crkvi. Isus je posebno ukorio naučavanje »zapovijedi ljudske« kao Božju nauku (Matej 15,9).

(6) Za Sveto pismo je obećano da nikada neće podbaciti, da će se uvijek sve ispuniti. Ponovno, takvo obećanje nikada nije dano za crkvene predaje (Psalam 119,89. 152; Izaija 40,8; Matej 5,18; Luka 21,33).

(7) Sveto pismo je bilo oruđe Svetoga Duha i njegovo sredstvo za poražavanje Sotone i mijenjanje životâ (Hebrejima 4,12; Efežanima 6,17).

»I jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa. Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi« (2. Timotej 3,15-17). »Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati« (Izaija 8,20).

Prema 2. Timoteju 3,15-17, Sveto pismo može dati spoznaju potrebnu za spasenje, ono je od Boga nadahnuto, te je upravo ono što nam je potrebno kako bismo bili u potpunosti opremljeni za svako dobro djelo. Biti »potpuno« opremljen znači imati sve što je potrebno. Sveto pismo sadrži informacije od Boga koje su nam jedine potrebne kako bismo se spasili i živjeli životom ispunjenim dobrim djelima. Prema Izaiji 8,20, »zakon ... svjedočanstvo« (izrazi koji se odnose na Sveto pismo, vidi Psalam 119) čine standard po kojemu mjerimo istinu.

»A braća odmah noću poslaše Pavla i Silu u Bereju. Oni, kada dođoše u grad, pođoše u židovsku sinagogu. Ovi su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu. Primiše riječ Božju sasvim spremno, svaki dan istražujući Pisma da li je tako« (Djela 17,10-11). Ovdje je židovski narod u gradu Bereji bio pohvaljen što su nauk koji su čuli od Pavla ispitivali uz pomoć Svetoga pisma. Oni su ispitali Pavlove riječi, usporedili ih s Pismom i spoznali su da su istinite.

U Djelima 20,27-32, Pavao je javno potvrdio da će »vukovi« i lažni učitelji doći »između vas samih« (iz crkve). Čemu ih je on preporučio? »Bogu i riječi – njegovoj milosti«. Nije ih preporučio »crkvenim vođama« (oni su bili vođe crkve), ni crkvenim predajama, ni nekom posebnom starješini nadgledniku. Umjesto toga, Pavao ih je uputio Božjoj riječi.

Na kraju, premda ne postoji ni jedan stih koji kaže da je Biblija naš jedini autoritet, Biblija uvijek iznova daje primjere i upozorenja da se trebamo osvrtati na pisanu Riječ kao na jedini izvor autoriteta. Što se tiče istraživanja porijekla učenja nekoga proroka ili vjerskog vođe, upravo se na Sveto pismo upućuje kao na mjerilo.

Rimokatolička crkva koristi nekoliko biblijskih odlomaka kako bi poduprla svoju upotrebu Predaje na istome nivou sa Svetim pismom. Evo najčešće korištenih odlomaka, zajedno s kratkim objašnjenjem:

»Prema tome, braćo, budite postojani i držite predaje koje ste od nas primili, bilo usmeno, bilo pismeno« (2. Solunjanima 2,15). »Naređujemo vam, braćo, u ime našega Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata koji besposliči i ne slijedi predaju koju ste primili od nas« (2. Solunjanima 3,6). Ovi odlomci tiču se predajâ koje su Solunjani primili od samoga Pavla, bilo usmeno ili pismeno. Oni ne govore o predajama koje se prenose, nego o nauku koju su oni sami primili bilo iz Pavlovih usta ili iz njegova pera. Pavao ne daje svoj blagoslov svim predajama, nego samo predajama koje je on prenio Solunjanima. To se razlikuje od Predaje Rimokatoličke crkve, koje se prenose od četvrtog stoljeća i kasnije, a ne iz usta jednoga od apostola.

»Ovo ti pišem u nadi da ću uskoro doći k tebi; ali ako bi se moj dolazak usporio, znaj kako ti se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva živoga Boga, stup i podloga istine« (1. Timoteju 3,14-15). Izraz »stup i podloga istine« ne znači da je crkva stvaralac istine, niti da od nje potječe predaja koja može nadomjestiti Sveto pismo. To što je crkva »stup i podloga istine« jednostavno znači da je crkva navjestitelj i branitelj istine. Novi zavjet pohvaljuje crkve što naviještaju istinu: »Od vas je, uistinu, riječ Gospodnja odjeknula« (1. Solunjanima 1,8). Novi zavjet pohvaljuje rane kršćane što brane istinu: »sudionici moje milosti ... u obrani i utvrđivanju Radosne vijesti« (Filipljanima 1,7). U cijelom Svetom pismu ni jedan stih ne kaže da crkva ima vlast razviti neku novu istinu ili tvrditi kako neka nova istina dolazi iz Božjih usta.

»A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh« (Ivan 14,26). Ovo je obećanje bilo upućeno isključivo apostolima. Sveti Duh je pomogao apostolima da se sjete svega što im je Isus rekao. Pismo nigdje ne kaže da će postojati niz apostolskih nasljednika i da se ovo obećanje odnosi i na njih.

»A ja tebi kažem: Ti si Petar – (Stijena), i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima« (Matej 16,18-19). Rimokatolička crkva koristi ove stihove kako bi poduprla svoje učenje da je Petar bio prvi papa i da je crkva bila sagrađena na njemu. Međutim, kada to uzmemo u kontekstu onoga što se događa u Djelima apostolskim, vidimo da je Petar bio taj koji je otvorio evanđelje svijetu u smislu da je prvi propovijedao evanđelje o Kristu na Dan pedesetnice (Djela 2). On je prvi propovijedao evanđelje poganima (Djela 10). Prema tome, vezivanje i razrješivanje odvijalo se kroz propovijedanje evanđelja, a ne kroz bilo koju rimokatoličku predaju.

Dok je posve jasno da Sveto pismo tvrdi kako ima autoritet, ono ipak nigdje ne kaže da »predaja ima autoritet jednak Pismu«. Zapravo, Novi zavjet više govori protiv predaja nego njima u prilog.

Rimokatolička crkva tvrdi da je Crkva ljudima dala Sveto pismo i da zbog toga ona ima jednak ili veći autoritet od njega. Međutim, čak i među spisima Rimokatoličke crkve (od Prvoga vatikanskog sabora) vidjet ćete priznanje da crkveni sabori koji su odredili koje knjige su se trebale smatrati Božjom riječju nisu učinile ništa drugo osim što su prepoznale ono što je Sveti Duh već učinio očiglednim. Drugim riječima, Crkva nije »dala« Sveto pismo ljudima, nego je samo »prepoznala« ono što je Bog, kroz Duha Svetoga, već dao. Kao što je rekao A. A. Hodge, kada seljak prepozna princa i može ga zazvati po imenu, to mu ne daje pravo da vlada nad kraljevstvom. Isto tako, to što je crkveni sabor prepoznao koje su knjige od Boga nadahnute i posjeduju karakter knjige koju je Bog nadahnuo, ne daje mu jednak autoritet koji imaju te knjige.

Na kraju, ne možemo pronaći ni jedan jedini odlomak koji kaže da »isključivo zapisana Riječ, bez Predaje, naš je jedini autoritet za vjeru i praksu«. U isto vrijeme, moramo priznati kako se starozavjetni pisci, Isus i apostoli uvijek iznova pozivaju na Sveto pismo kao na mjerničko uže, te isto preporučuju svima koji ih žele slijediti.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Treba li katolička Predaja imati jednak ili veći autoritet od Biblije?