Druga knjiga o Kraljevima



Autor: Druga knjiga o Kraljevima ne navodi autora. Prema tradiciji, Jeremija je autor Prve i Druge knjige o Kraljevima.

Datum pisanja: Druga knjiga o Kraljevima, zajedno s Prvom knjigom o Kraljevima, najvjerojatnije je napisana između 560. i 540. godine prije Krista.

Svrha pisanja: Druga knjiga o Kraljevima je nastavak Prve knjige o Kraljevima. Ona nastavlja priču o kraljevima nakon podjele kraljevstva (Izrael i Judeja). Druga knjiga o Kraljevima završava konačnim porazom najprije Izraela od strane Asirije, a zatim Judeje od strane Babilona, i deportacijom obaju naroda.

Ključni stihovi: 2. Kraljevima 17:7-8: „I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, slijedili običaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi.“

2 Kraljevima 22:1a-2: „Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. … Činio je što je pravo u Jahvinim očima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo.“

2. Kraljevima 24:2: „Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljačkaške čete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da ih opustoše, potvrđujući riječ koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima.“

2. Kraljevima 8:19: „Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato što mu obeća da će dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek.“

Sažetak: Druga knjiga o Kraljevima oslikava pad podijeljena kraljevstva. Proroci nastavljaju upozoravati narod da je Božja osuda blizu, ali narod se ne kaje. Kraljevstvom Izraela opetovano vladaju zli kraljevi, a premda je nekoliko kraljeva Judeje bilo dobro, većina ih je zavodilo narod da ne štuju Jahvu. Tih nekoliko dobrih vladara, zajedno s Elizejem i drugim prorocima, ne mogu zaustaviti pad nacije. Sjeverno kraljevstvo, Izrael, na kraju su uništili Asirci, a oko 136 godina kasnije Babilonci su uništili Južno kraljevstvo, Judeju.

U Drugoj knjizi o Kraljevima prisutne su tri prominentne teme. Prvo, Gospodin će osuditi svoj narod kada mu je neposlušan i kada mu okrene leđa. Nevjera Izraelaca vidi se u zlom idolopoklonstvu kraljeva, te je navukla Božji pravedan gnjev protiv njihove pobune. Drugo, riječ pravih Božjih proroka uvijek se ispunjava. Budući da Gospodin uvijek drži svoju riječ, tako su i riječi prorokâ uvijek istinite. Treće, Gospodin je vjeran. On se sjetio svoga obećanja Davidu (2. Samuel 7:10-13) i, unatoč neposlušnosti naroda i zlih kraljeva koji su njima vladali, Gospodin nije okončao Davidovu obitelj.

Tipologija: Isus koristi priče o udovici iz Serfate iz 1. Kraljevima i Naamana iz 2. Kraljevima kako bi ilustrirao veliku istinu o Božjem suosjećanju prema onima koje su Židovi smatrali nedostojnima Božje milosti – prema siromašnima, slabima, potlačenima, carinicima, Samaritancima, poganima. Navodeći primjere siromašne udovice i gubavca, Isus se pokazao kao Veliki liječnik koji iscjeljuje i služi onima koji se nalaze u najvećoj potrebi suverene Božje milosti. Ista istina bila je osnova za otajstvo Kristova Tijela, Njegove Crkve, koju čine ljudi iz svih društvenih razina: muškarci i žene, bogataši i siromasi, Židovi i pogani (Efežanima 3:1-6).

Mnoga Elizejeva čudesa nagovještaji su Isusovih znamenja. Elizej je podigao šunamkina sina iz mrtvih (2. Kraljevima 4:34-35), iscijelio je Naamana od gube (2. Kraljevima 5:1-19), te je umnožio kruhove i nahranio stotinu ljudi ostatcima (2. Kraljevima 4:42-44).

Primjena: Bog mrzi grijeh i neće dozvoliti da postoji u nedogled. Ako mu pripadamo, možemo očekivati da će nas stegom odgajati kada smo mu neposlušni. Otac koji voli svoju djecu ispravlja ih za njihovo dobro i kao dokaz da mu pripadaju. Bog ponekad može koristiti nevjernike kako bi ispravio svoj narod, te nas upozorava prije nego što donese osudu. Kao kršćani, imamo njegovu Riječ da nas vodi i upozorava nas kada krenemo stranputicom. Poput drevnih prorokâ, njegova Riječ je vjerodostojna i uvijek govori istinu. Božja vjernost njegovu narodu nikada neće proći, čak i onda kada mi nismo vjerni.

Priče o udovici i gubavcu služe nam kao primjeri u pogledu Kristova Tijela. Kao što se Elizej smilovao onima koji su pripadali najnižoj društvenoj ljestvici, i mi trebamo pozdravljati sve koji pripadaju Kristu u naše crkve. Bog nije „pristran“ (Djela 10:34), a ne bismo smjeli biti ni mi.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Druga knjiga o Kraljevima