Knjiga Postanka



Autor: Autor knjige Postanka nije naznačen. Tradicionalno se uvijek pretpostavljalo da je njezin autor Mojsije. Ne postoji uvjerljiv razlog zašto bismo odbacili Mojsijevo autorstvo Postanka.

Vrijeme pisanja: Knjiga Postanka ne naznačuje kada je napisana. Pretpostavlja se da je vjerojatno vrijeme pisanja između 1440. i 1400. godine prije Krista, između vremena kada je Mojsije izveo Izraelce iz Egipta i njegove smrti.

Povod pisanja: Knjiga Postanka se ponekad naziva „zametkom“ cijele Biblije. Većina važnijih biblijskih doktrina uvedene su u svome začetnom obliku u knjizi Postanka. Uz čovjekov pad u grijeh, nalazimo i Božje obećanje spasenja ili otkupljenja (Postanak 3:15). U ovoj knjizi početaka koja se zove Postanak nalazimo zapis o stvaranju, pripisivanju grijeha, opravdanju, pomirenju, pokvarenosti, gnjevu, milosti, suverenosti, odgovornosti, i još puno toga.

U Postanku nalazimo odgovor na mnoga velika životna pitanja. (1) Odakle dolazim? (Bog nas je stvorio —Postanak 1:1) (2) Zašto sam tu? (tu smo kako bismo imali odnos s Bogom —Postanak 15:6) (3) Kamo idem? (nakon smrti čeka nas odredište —Postanak 25:8). Postanak privlači znanstvenika, povjesničara, teologa, domaćicu, poljoprivrednika, putnika, kao i Božjega muškarca ili ženu. To je pogodan početak Božje priče o Njegovu naumu za čovječanstvo: Biblije.

Ključni stihovi: Postanak 1:1: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“

Postanak 3:15: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“

Postanak 12:2-3: „Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.“

Postanak 50:20: „Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva —da spasi život velikom narodu.“

Sažetak: Knjiga Postanka može se podijeliti na dva dijela: Opća povijest i Povijest patrijarhâ. Opća povijest opisuje (1) Stvaranje (Postanak poglavlja 1-2); (2) Čovjekov pad u grijeh (Postanak poglavlja 3-5); (3) Potop (Postanak poglavlja 6-9); i (4) Raspršivanje (Postanak poglavlja 10-11). Povijest patrijarhâ opisuje živote četiri velika čovjeka: (1) Abrahama (Postanak 12-25:8); (2) Izaka (Postanak 21:1-35-29); (3) Jakova (Postanak 25:21-50:14); i (4) Josipa (Postanak 30:22-50:26).

Bog je stvorio svemir koji je bio dobar i slobodan od grijeha. Stvorio je i ljudski rod sa ciljem njegovanja osobnog odnosa s Njime. Adam i Eva su sagriješili i time su donijeli zlo i smrt u svijet. Zlo je u svijetu neprestano raslo dok nije postojala samo jedna obitelj u kojoj je Bog mogao naći bilo što dobro. Bog je poslao Potop da iskorijeni zlo, ali izbavio je Nou i njegovu obitelj zajedno sa životinjama u arci. Nakon Potopa, čovječanstvo se počelo množiti i širiti po cijelom svijetu.

Bog je izabrao Abrahama, kroz kojega je izveo izabrani narod i u konačnici obećanoga Mesiju. Izabrani rod se prenosio preko Abrahamova sina Izaka, a potom preko Izakova sina Jakova. Bog je promijenio Jakovljevo ime u Izrael, a njegovih dvanaest sinova su postali preci dvanaest plemena Izraela. U svojoj suverenosti, Bog je poslao Jakovljeva sina Josipa u Egipat, putem prijezira vrijednih djela Josipove braće. Taj čin, koji su njegova braća smislili iz zle namjere, Bog je naumio za dobro i na kraju je imao za posljedicu spasenje Jakova i njegove obitelji od razorne suše, čemu je pogodovao Josip, koji je postao veliki moćnik u Egiptu.

Tipologija: Mnoge novozavjetne teme imaju svoje korijene u Postanku. Isus Krist je Sjeme ili Potomak žene, koje će uništiti Sotoninu moć (Postanak 3:15). Kao što je bio slučaj s Josipom, Božji plan za dobro čovječanstva kroz žrtvu Njegova Sina bio je osmišljen za dobro, premda su oni koji su razapeli Isusa planirali zlo. Noa i njegova obitelj prvi su od mnogih pripadnika Ostatka oslikanoga u Bibliji. Unatoč nikakvim izgledima i teškim okolnostima, Bog sebi uvijek sačuva ostatak vjernih. Ostatak Izraelaca vratio se iz Jeruzalema nakon babilonskog sužanjstva; Bog je sačuvao ostatak kroz sva progonstva opisana u Izaiji i Jeremiji; ostatak od 7.000 svećenika bio je sakriven od gnjeva Jezabele; Bog je obećao da će ostatak Židova jednoga dana prigrliti pravoga Mesiju (Rimljanima 11). Vjera koju je Abraham pokazao bit će Božji dar i osnova za spasenje kako Židova tako i pogana (Efežanima 2:8-9; Hebrejima 11).

Primjena: Najvažnija tema Postanka jest Božje vječno postojanje i Njegovo stvaranje svijeta. Autor se ni najmanje ne trudi obraniti postojanje Boga; on jednostavno kaže da Bog jest, da je oduvijek bio i da će zauvijek postojati, svemoćan nad svime što postoji. Isto tako, imamo sigurnost u istine knjige Postanka, unatoč tvrdnjama onih koji bi ih željeli zanijekati. Svi narodi, bez obzira na njihovu kulturu, nacionalnost ili jezik, odgovorni su Stvoritelju. Međutim, poradi grijeha koji je u svijet ušao zbog Pada, odvojeni smo od Njega. Ipak, kroz jednu malu naciju, Izrael, Bog je očitovao svoj naum otkupljenja čovječanstva i ponudio ga svima. Radujemo se u tome naumu.

Bog je stvorio svemir, zemlju i sva živa bića. Možemo se pouzdati u Njega da će se pobrinuti za sve što nas brine u našem životu. Bog može uzeti neku beznadnu situaciju, npr. to što su Abraham i Sara bili bez djece, i može učiniti divne stvari ako ćemo se jednostavno pouzdati u Njega i biti mu poslušni. Mogu nam se dogoditi strašne i nepravedne stvari, kao Josipu, ali Bog će uvijek iznijeti neko veće dobro ako vjerujemo Njemu i Njegovu suverenu planu. „Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani“ (Rimljanima 8:28).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Knjiga Postanka