Je li krštenje neophodno za spasenje? Što je to preporod krštenjem?




Pitanje: Je li krštenje neophodno za spasenje? Što je to preporod krštenjem?

Odgovor:
Preporod krštenjem jest vjerovanje da se osoba mora krstiti kako bi se spasila. Naša je tvrdnja da je krštenje važan korak poslušnosti za kršćanina, ali odlučno odbijamo krštenje kao zahtjev za spasenje. Duboko vjerujemo da se svaki kršćanin treba krstiti uronjenjem. Krštenje ilustrira vjernikovo poistovjećivanje s Kristovom smrću, ukopom i uskrsnućem. Rimljanima 6:3-4 objavljuje: “Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.” Radnja uranjanja u vodu ilustrira umiranje i ukapanje s Kristom. Radnja izranjanja iz vode oslikava Kristovo uskrsnuće.

Ukoliko se za spasenje bilo što dodatno traži, dakle osim vjere u Isusa Krista, to se zove spasenjem temeljenim na djelima. Dodati bilo što evanđelju isto je što i reći da Isusova smrt na križu nije bila dostatna kako bi nam pribavila spasenje. Reći da se moramo krstiti kako bismo se spasili isto je što i reći da moramo dodati dobra djela i poslušnost Kristovoj smrti kako bismo je učinili dostatnom da spasi. Isusova smrt, i samo ona, platila je za naše grijehe (Rim 5:8; 2. Kor 5:21). Isusova plaća za naše grijehe primjenjuje se na naš “račun” samo vjerom (Iv 3:16; Dj 16:31; Ef 2:8-9). Prema tome, krštenje je važan korak poslušnosti nakon spasenja, ali ne može biti uvjet spasenja.

Da, postoji nekoliko stihova u kojima nam se čini da je krštenje neophodan uvjet spasenja. Međutim, budući da nam Biblija jasno kaže da se spasenje prima samo vjerom (Iv 3:16; Ef 2:8-9; Tit 3:5), mora postojati drugačije tumačenje tih stihova. Biblija ne proturječi sama sebi. U biblijska vremena, osoba koja se obratila s jedne vjere na drugu često bi se krstila kako bi se pokazalo obraćenje. Krštenje je bio način na koji se odluka činila javnom. Oni koji se nisu htjeli krstiti zapravo su govorili da ne vjeruju. Dakle, u mislima apostola i prvih učenika, nekršten vjernik bila je nečuvena ideja. Kada je osoba tvrdila da vjeruje u Krista, a ipak se sramila javno objaviti svoju vjeru, to je ukazivalo na to da nije imala pravu vjeru.

Da je krštenje neophodno za spasenje, zašto bi Pavao rekao: “Zahvaljujem Bogu što nisam nikoga od vas krstio, osim Krispa i Gaja ” (1. Kor 1:14)? Zašto bi rekao: “Jer Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam Radosnu vijest, i ne u govornoj mudrosti, da ne izgubi snagu križ Kristov ” (1. Kor 1:17)? Istina, u ovom odlomku Pavao govori protiv podjela koje su harale korintskom crkvom. Međutim, kako je Pavao uopće mogao reći: “Zahvaljujem Bogu što nisam nikoga od vas krstio…” ili “Jer Krist me nije poslao da krstim…” ukoliko je krštenje bilo neophodno za spasenje? Da je krštenje neophodno za spasenje, Pavao bi zapravo govorio: “Zahvaljujem Bogu da niste spašeni” i “Jer Krist me nije poslao da spasim…” To bi bila nevjerojatno suluda izjava. Nadalje, kad Pavao iznosi detaljan nacrt onoga što sam smatra evanđeljem (1. Kor 15:1-8), zašto tada ne naglašava krštenje? Kad bi krštenje bilo uvjetom spasenja, kako bi se moglo dogoditi da bilo koje naviještanje evanđelja ne spomene krštenje?

Preporod krštenjem nije biblijski koncept. Krštenje nas ne spašava od grijeha, nego od loše savjesti. U 1. Petrovoj 3:21, Petar je jasno poučavao da krštenje nije ceremonijalni čin tjelesnog čišćenja, nego zalog dobre savjesti prema Bogu. Krštenje je simbol onoga što se već dogodilo u srcu i životu osobe koja se pouzdala u Krista kao svog Spasitelja (Rim 6:3-5; Gal 3:27; Kol 2:12). Krštenje je važan korak poslušnosti koji bi svaki kršćanin trebao poduzeti. Krštenje ne može biti uvjet spasenja. Predstaviti ga takvim znači napasti dostatnost smrti i uskrsnuća Isusa Krista.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li krštenje neophodno za spasenje? Što je to preporod krštenjem?