Što su opća i posebna objava?




Pitanje: Što su opća i posebna objava?

Odgovor:
Opća objava i posebna objava dva su načina na koje je Bog odlučio objaviti sebe čovječanstvu. Posebna objava odnosi se na opće istine koje se mogu znati o Bogu kroz prirodu. Posebna objava odnosi se na točnije određene istine koje se mogu spoznati o Bogu kroz nadnaravnu objavu.

Po pitanju opće objave, Psalam 19,2-5 kaže: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.“ Prema ovome odlomku, Božje postojanje i njegova sila mogu se jasno spoznati opažanjem svemira. Red, složenost i čudesnost stvorenja govore nam o postojanju moćnog i slavnog Stvoritelja.

O općoj objavi uči nas i poslanica Rimljanima 1,20: „Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.“ Poput Psalma 19, Rimljanima 1,20 uči nas da se Božja vječna moć i božanska narav mogu „jasno vidjeti“ i „razumjeti“ iz onoga što je stvoreno, te da oni koji niječu te činjenice nemaju isprike. Kada imamo na umu ove stihove iz Svetoga pisma, mogli bismo reći da bi radna definicija opće objave glasila: „Božja objava svim ljudima, u svim vremenima, i na svim mjestima koja dokazuje da Bog postoji i da je On inteligentan, moćan i uzvišen.“

Posebna objava je način na koji je Bog odlučio objaviti sebe kroz čudesna sredstva. Posebna objava uključuje fizička pojavljivanja Boga, snove, vizije, pisanu Božju riječ, te najvažnije – Isusa Krista. Biblija govori o tome kako se Bog pojavio u fizičkom obliku puno puta (Postanak 3,8; 18,1; Izl 3,1-4; 34,5-7), a u Bibliji su zapisane Božje riječi upućene ljudima kroz snove (Postanak 28,12: 37,5; 1. Kraljevima 3,5; Daniel 2) i vizije (Postanak 15,1; Ezekiel 8,3-4; Daniel 7; 2. Korinćanima 12,1-7).

Najvažniji oblik objave Boga nalazimo u Njegovoj riječi, Bibliji, koja je ujedno oblik posebne objave. Bog je nadnaravno vodio autore Svetoga pisma da točno zapišu njegovu poruku čovječanstvu, premda je istovremeno koristio njihov stil pisanja i njihove osobnosti. Božja riječ je živa i djelotvorna (Hebrejima 4,12). Božja riječ je nadahnuta, korisna i dovoljna (2. Timoteju 3,16-17). Bog je odredio da će istinu o sebi zapisati u pisanom obliku zato što je znao da je usmena predaja netočna i nepouzdana. Ujedno je znao da ljudi mogu pogrešno protumačiti snove i vizije. Bog je odlučio da će otkriti sve što čovječanstvo treba znati o Njemu, o onome što On očekuje i što je učinio za nas, u Bibliji.

Krajnji oblik posebne objave jest Osoba Isusa Krista. Bog je postao čovjekom (Ivan 1,1. 14). To najbolje sažima Hebrejima 1,1-3: „Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu … Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti.“ U Osobi Isusa Krista, Bog je postao čovjekom, kako bi se poistovjetio s nama, kako bi nam dao primjer, poučio nas, objavio nam sebe i, najvažnije, kako bi nam pružio spasenje tako što se ponizio do smrti na križu (Filipljanima 2,6-8). Isus Krist je konačna „posebna objava“ Boga.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što su opća i posebna objava?