Ukoliko je naše spasenje osigurano za svu vječnost, zašto Biblija tako ozbiljno upozorava na otpadništvo?




Pitanje: Ukoliko je naše spasenje osigurano za svu vječnost, zašto Biblija tako ozbiljno upozorava na otpadništvo?

Odgovor:
Razlog zašto Biblija tako ozbiljno upozorava na otpadništvo leži u tome što se pravo obraćenje mjeri vidljivim plodovima. Kad je Ivan Krstitelj krstio ljude u Jordanu, upozorio je one koji su se smatrali pravednima da “rode, dakle, plodom koji odgovara obraćenju” (Mt 3:7). Isus je upozorio one koji su ga slušali dok je propovijedao svoju Propovijed na gori da se svako stablo može poznavati po svojim plodovima (Mt 7:16) te da se svako stablo koje ne donosi ploda siječe i baca u vatru (Mt 7:19).

Ova upozorenja su služila kako bi se suprotstavila onome što neki zovu “olakim vjerovanjem”. Drugim riječima, slijediti Isusa znači puno više nego li reći da si kršćanin. Svatko može tvrditi da mu je Krist Spasitelj, ali oni koji su uistinu spašeni donosit će vidljiva roda. Možda ćeš sad upitati: “Na što se misli pod rodom ili plodom?” Najjasniji primjer kršćanskoga ploda može se naći u Galaćanima 5:22-23 gdje Pavao opisuje plodove Svetoga Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost i uzdržljivost. Postoje i druge vrste kršćanskih plodova (kao što je slavljenje, svjedočenje drugima o Kristu), ali ovaj popis pruža nam dobar sažetak kršćanskih stavova. Pravi vjernici očitovat će ove stavove u svojim životima sve to više što budu napredovali u svome kršćanskome hodu (2. Pt 1:5-8).

Upravo ti pravi, plodonosni učenici imaju jamstvo vječne sigurnosti i oni će ustrajati do kraja. Mnogo je stihova koji to pokazuju. Rimljanima 8:29-30 daje nacrt “zlatnoga lanca” spasenja ističući da su oni koje je Bog unaprijed znao bili predodređeni, pozvani, opravdani i proslavljeni – nitko se nije putem izgubio. Filipljanima 1:6 nam kaže da će Bog dovršiti djelo koje radi u nama. Efežanima 1:13-14 poučava da nas je Bog zapečatio Svetim Duhom kao jamstvom naše baštine dok ju ne budemo zaposjeli. Ivan 10:29 potvrđuje da nitko nije sposoban oduzeti Bogu njegove ovce. Mnogo je drugih stihova koji govore isto: pravi vjernici vječno su sigurni u svome spasenju.

Odlomci koji upozoravaju na otpadništvo služe dvjema svrhama. Prvo, potiču prave vjernike da budu sigurni u svoj “poziv i izbor”. Pavao nam kaže u 2. Korinćanima 13:5 da se ispitamo da vidimo jesmo li u vjeri. Ukoliko su pravi vjernici plodonosni sljedbenici Isusa Krista, onda bismo trebali moći vidjeti dokaz spasenja. Kršćani donose plodove u različitoj mjeri, ovisno o tome koliko su poslušni i koji su njihovi duhovni darovi, ali svi kršćani donose roda. Kada se preispitamo, trebali bismo moći vidjeti te dokaze.

Bit će razdoblja u kršćaninovu životu kada neće biti vidljivoga roda. To su vremena grijeha i neposlušnosti. Ono što se događa tijekom tih razdoblja produžene neposlušnosti jest to da Bog od nas odmakne sigurnost u naše spasenje. Zato se David molio u Psalmu 51 da obnovi u njemu “radost spasenja” (Ps 51:12). Gubimo radost svojega spasenja kad živimo u grijehu. Zbog toga nam Biblija govori: “Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri” (2. Kor 13:5). Kad se istinski kršćanin preispita i ne vidi u svojoj bliskoj prošlosti plodove, to bi trebalo voditi k ozbiljnom pokajanju i vraćanju Bogu.

Drugi razlog za odlomke o otpadanju od vjere jest ukazivanje na otpadnike kako bismo ih mogli prepoznati. Otpadnik je netko tko napusti svoju religioznu vjeru. Iz Biblije nam je jasno da su otpadnici ljudi koji su tvrdili da vjeruju u Isusa Krista, ali ga nikada nisu prihvatili kao svojega Spasitelja. Matej 13:1-9 (usporedba o Sijaču) savršeno ilustrira tu točku. U toj usporedbi sijač sije sjeme, koje simbolizira Božju riječ, na četiri vrste zemlje: tvrdo tlo (pored puta), kamenito tlo, tlo obraslo trnjem i svježe uzorano tlo. Ta tla predstavljaju četiri vrste odgovora na evanđelje. Prvo tlo predstavlja čisto odbacivanje, dok ostala tri predstavljaju različite razine prihvaćanja. Kamenito i trnovito tlo predstavljaju ljude čiji je početni odgovor na evanđelje pozitivan, ali koji, kada dođe progonstvo (kamenito tlo) ili kada pritisnu brige ovoga svijeta (trnovito tlo), odlaze. Isus jasno govori da ljudi koji se odazovu na ta dva načina, iako su na početku “prihvatili” evanđelje, nikad ne donose roda zato što sjeme (evanđelja) nikad nije probilo tlo njihova srca. Samo četvrto tlo, koje je “pripremio” Bog, bilo je sposobno primiti sjeme i donijeti roda. Ponovno, u Propovijedi na gori Isus kaže: “Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' ući u kraljevstvo nebesko ” (Mt 7:21).

Može se činiti neobičnim što Biblija upozorava na otpadništvo, a u isto vrijeme tvrdi da pravi vjernik nikad neće otpasti. Međutim, to je ono što Biblija govori. Prva Ivanova 2:19 specifično tvrdi da oni koji otpadnu pokazuju da nikad nisu ni bili pravi vjernici. Prema tome, biblijska upozorenja na otpadništvo moraju biti onima koji su “u vjeri”, a da ju nikad nisu zapravo primili. Sveta pisma poput Hebrejima 6:4-6 i Hebrejima 10:26-29 upozorenja su “tobožnjim” vjernicima da se trebaju preispitati i shvatiti da ukoliko razmišljaju o otpadništvu, nisu zapravo spašeni. Matej 7:22-23 ukazuje na to da takvi “tobožnji vjernici” koje je Bog odbacio, nisu odbačeni zato što su izgubili vjeru već zbog činjenice da ih Bog nikad nije poznavao.

Mnogo je ljudi koji se spremno identificiraju s Isusom. Tko ne želi vječni život i blagoslov? Međutim, Isus nas upozorava da uzmemo u obzir cijenu učeništva (Lk 9:23-26; 14:25-33). Istinski vjernici izračunali su tu cijenu, dok otpadnici nisu. Otpadnici su ljudi koji, kada napuste vjeru, daju dokaze da nikad nisu ni bili spašeni (1. Iv 2:19). Otpadništvo nije gubitak spasenja, nego zapravo očitovanje da spasenja nikad nije ni bilo.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Ukoliko je naše spasenje osigurano za svu vječnost, zašto Biblija tako ozbiljno upozorava na otpadništvo?