Što kaže Biblija o tome kako možemo pronaći smisao života?




Pitanje: Što kaže Biblija o tome kako možemo pronaći smisao života?

Odgovor:
Biblija veoma jasno govori o tome što bi trebao biti naš smisao života!

Smisao života prema ljudima u Bibliji:

Salomon: Nakon što je govorio o ispraznosti života kada se živi kao da su ovaj svijet i sve što on nudi sve što postoji, Salomon daje ova zaključna zapažanja u Propovjednikovoj knjizi: »Čujmo svemu završnu riječ: ‘Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.’ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.« (Propovjednik 12,13-14). Salomon je htio reći da je smisao ovoga života u iskazivanju poštovanja Bogu našim mislima i životima, a stoga izvršavanjem njegovih zapovijedi, jer jednoga dana ćemo stati pred njegov sud.

David: Za razliku od onih »kojih je dio ovaj život«, David je zadovoljstvo tražio u vremenu koje će tek doći. Rekao je: »A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati« (Psalam 17,15). David je svoje zadovoljstvo pronalazio u danu kada će se probuditi (u narednom životu) kada će gledati Božje lice (imati zajedništvo s njime) i biti mu sličan (1. Ivanova 3,2).

Asaf: U 73. psalmu govori o tome kako je bio u kušnji zavidjeti bezbožnicima koji su bili bezbrižni i gradili su svoju sudbinu na leđima onih koje su iskorištavali, ali onda je razmotrio njihov kraj. Potom, za razliku od onoga za čime su težili za života, 25. stihu kaže što mu je zbilja važno: »Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.« Njemu je poznanstvo s Bogom bilo važnije od svega drugog u životu.

Pavao: Apostol Pavao govorio je o svemu što je postigao prije nego što se suočio s uskrslim Kristom, te kako je sve što je nekoć imao ili postigao (posebice u religiji) sada poput hrpe smeća u usporedbi s poznavanjem Krista Isusa, čak i kada to podrazumijeva gubitak svega. U Filipljanima 3,9-10, kaže da želi »da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja – onom koja dolazi od Zakona – nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere: da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se njegovoj smrti, ne bih li kako postigao uskrsnuće od mrtvih.« Ponovno ističemo, Pavlu je bilo najvažnije poznavanje Krista i da ima njegovu pravednost koja se dobiva po vjeri u Krista, te da živi u zajedništvu s njim čak i onda kada mu to donosi patnju (2. Timoteju 3,12). Na kraju, očekivao je vrijeme kada će imati udio u »uskrsnuću od mrtvih«.

Smisao života obznanjen u Otkrivenju:

Posljednja knjiga u Bibliji, knjiga Otkrivenja, govori o onome što će se dogoditi na kraju današnjeg doba. Nakon Kristova povratka i nakon njegova tisućljetnog kraljevstva, nespašeni će uskrsnuti i sudit će im se po njihovim djelima, te poslati u njihovo vječno obitavalište u Ognjenom jezeru (Otkrivenje 20). Zemlja i nebo kakve poznajemo bit će uništeni, a novo nebo i nova Zemlja bit će stvoreni, te će nastati novo doba. Čovječanstvo će ponovno, kao u Edenskom vrtu, prebivati s Bogom i On s njima (Otkrivenje 21,3); svo preostalo prokletstvo (zemlje zbog čovjekova grijeha) bit će uklonjeno (tuga, bolest, smrt, bol) (Otkrivenje 21,4). Bog kaže da će oni koji pobijede, sve primiti u baštinu, te će On biti njihov Bog a oni njegovi sinovi. Prema tome, kao što je na početku bilo u Postanku, otkupljeno čovječanstvo živjet će u zajedništvu s Bogom slobodno od grijeha (i unutarnjeg i vanjskog) i njegova prokletstva u jednom savršenom svijetu. Imat će savršena srca poput Kristova (1. Ivanova 3,2-3).

Smisao života koji je opisao Isus Krist:

Bog je u početku stvorio čovjeka da uživa (1) u zajedništvu s Njime, (2) u zajedništvu s drugima, (3) da radi i (4) provodi vlast nad zemljom. No, čovjekovim padom u grijeh, zajedništvo s Bogom je puklo, zajedništvo s drugima često je loše, rad gotovo uvijek ima svoje nedostatke, a čovjek se bori kako bi održao privid vlasti nad prirodom bilo da se radi o vremenskim prilikama ili o korovu u polju ili vrtu. Na novom nebu i novoj zemlji, čovjek će ponovno biti u sve to uključen u obnovljenom stanju savršenstva. No, kako se čovjek može pridružiti onima koji će dospjeti na to novo nebo i novu Zemlju? I što trebamo činiti za sada? Hoće li život imati smisla tek u sljedećem životu, kada prokletstvo bude uklonjeno? Isus Krist, Božji Sin, napustio je svoj dom na nebu, postao pravi čovjek iako je pritom zadržao puninu božanstva, i došao je na zemlju PLATITI CIJENU NAŠEGA VJEČNOG ŽIVOTA kao i dati nam smisao ovoga života. Budući da nas je od Boga odvojila naša grješnost, Matej 1,21 kaže da je Isus došao »izbaviti svoj narod od grijeha njegovih«.

Smisao života ovisi o podrijetlu čovječanstva:

Ako smo rezultat kozmičke slučajnosti (evolucije), onda smo samo sofisticirani biološki životni oblici koji su uspjeli postići samosvjesnost. Beznadni smo zato što nema veće svrhe u životu od preživljavanja i nastavljanja vrste sve dok naredna kozmička slučajnost naš životni oblik ne odvede jedan korak naprijed. ALI, mi NISMO rezultat kozmičke slučajnosti. Prava znanost potvrđuje činjenicu da je makroevolucija (transformacija iz jedne vrste u drugu) farsa. Evoluciju se pogrešno naziva »znanošću«, jer se zapravo radi o procesu koji se ne može ni ponoviti ni zapažati već prihvatiti vjerom baš kao i stvaranje.

Kako nastavljamo učiti o mikrobiologiji, doznali smo da je vjerojatnost tvorbe čak i najjednostavnijega proteina molekule nužne za život potpuno nemoguća čak i kada bismo za stvaranje ispravnoga redoslijeda amino-kiselina dali nekoliko bilijuna godina. Jednako tako, teoriju evolucije ne potkrjepljuju ni fosilni nalazi. Sami evolucionisti priznaju da još uvijek nisu pronađeni mnogobrojni prijelazni oblici života. Fosilni zapisi potkrepljuju ono što tvrdi prvo poglavlje Postanka u Bibliji: veliki broj različitih vrsta pojavili su se u isto vrijeme, a te vrste su u velikoj mjeri istovjetne onima koje postoje i danas. Promjene u pticama ili moljcima kojima smo svjedočili u proteklom stoljeću i koje se navode kao dokazi za evoluciju uključuju promjene unutar vrste (mikro-evolucija), čemu se ni Biblija ni kreacionisti ne suprotstavljaju. Isto tako, kako sve više saznajemo o takozvanoj jednostavnoj stanici, doznajemo upravo ono što prvo poglavlje knjige Postanka oduvijek govori: da je život rezultat nezamislivo upućenoga Dizajnera i Stvoritelja. Budući da nismo kozmička slučajnost, nego nas je stvorio Bog, ukoliko smisao života postoji, onda nam upravo Bog može reći što je.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što kaže Biblija o tome kako možemo pronaći smisao života?