Bi li kršćanin trebao slušati svjetovnu glazbu?




Pitanje: Bi li kršćanin trebao slušati svjetovnu glazbu?

Odgovor:
Mnogi kršćani bore se s ovim pitanjem. Mnogi svjetovni glazbenici vrlo su talentirani. Svjetovna glazba može biti vrlo zabavna. Mnoge svjetovne pjesme imaju „zarazne“ melodije, duboke misli i pozitivne poruke. Kada određujemo trebamo li slušati svjetovnu glazbu ili ne, tri su osnovna čimbenika koja moramo uzeti u obzir: 1) svrha glazbe, 2) stil glazbe i 3) sadržaj stihova.

1) Svrha glazbe. Je li glazba osmišljena samo za štovanje ili je Bog također htio da ona bude nešto za opuštanje i/ili zabavu? Najpoznatiji glazbenik u Bibliji, kralj David, prvenstveno je koristio glazbu u svrhu štovanja Boga (vidi Psalam 4:1; 6:1, 54, 55; 61:1; 67:1; 76:1). Međutim, kada je kralja Šaula salijetao zao duh, on bi pozvao Davida da mu svira harfu kako bi ga opustio (Prva Samuelova 16:14-23). Izraelci su također koristili glazbene instrumente kako bi upozorili na opasnost (Nehemija 4:20) i iznenadili svoje neprijatelje (Suci 7:16-22). U Novome zavjetu, apostol Pavao upućuje kršćane da se međusobno ohrabruju glazbom: „Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama” (Efežanima 5:19). Dakle, iako je po svemu sudeći osnovna svrha glazbe uistinu štovanje, Biblija definitivno dopušta da se koristi i u druge svrhe.

2) Stil glazbe. Nažalost, pitanje glazbenih stilova može uzrokovati velike podjele među kršćanima. Neki kršćani ustrajno zahtijevaju da se ne koriste nikakvi glazbeni instrumenti. Drugi pak kršćani žele jedino pjevati „dobre stare“ pjesme slavljenja. Zatim su tu kršćani koji žele živahniju i suvremeniju glazbu. Neki kršćani tvrde da najbolje štuju u okruženju koje je nalik rock koncertima. Umjesto da te sklonosti shvate kao stvar osobnog ukusa i kulturalnih razlika, neki kršćani tvrde da je onaj stil glazbe koji oni najviše vole jedini „biblijski“ te da su svi drugi oblici glazbe nezdravi, bezbožni ili čak sotonski.

Biblija nigdje ne osuđuje bilo koji određeni stil glazbe. Biblija nigdje ne veli da je neki određeni glazbeni instrument bezbožan. Biblija spominje brojne vrste žičanih i puhačkih instrumenata. Iako Biblija izrijekom ne spominje bubnjeve, spominje druge perkusijske instrumente (Psalam 68:25; Ezra 3:10). Gotovo sve vrste moderne glazbe varijacije su ili kombinacije istih vrsta glazbenih instrumenata, sviranih različitom brzinom ili s pojačanim naglaskom. Nema biblijskoga temelja da se bilo koji određeni stil glazbe proglasi bezbožnim ili izvan Božje volje.

3) Sadržaj stihova. Budući da ni svrha glazbe ni stil glazbe ne određuju treba li kršćanin slušati svjetovnu glazbu, mora se uzeti u obzir sadržaj stihova. Iako Filipljanima 4:8 ne govori izričito o glazbi, ti su stihovi ipak odlična vodilja za glazbene stihove: „Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.” Ako trebamo razmišljati o takvim stvarima, onda su to sigurno stvari koje bismo trebali pozvati u svoje misli glazbom i stihovima. Mogu li stihovi u svjetovnoj glazbi biti čestiti, dični, pravedni, nevini, ljubezni, na dobru glasu, kreposni i hvale vrijedni? Ako mogu, onda nema nikakva razloga da kršćani ne slušaju svjetovnu pjesmu takve naravi.

Međutim, velika većina svjetovne glazbe ne ispunjava mjerila Filipljanima 4:8. Svjetovna glazba često promiče nemoralnost i nasilje, dok omalovažava čistoću i integritet. Ako pjesma proslavlja ono što se protivi Bogu, kršćanin je ne bi smio slušati. No, postoje mnoge svjetovne pjesme u kojima se ne spominje Bog, ali ipak podupiru pobožne vrijednosti poput poštenja, čistoće i integriteta. Ukoliko ljubavna pjesma promiče svetost braka i/ili čistoću prave ljubavi – čak i ako ne spominje Boga ili Bibliju – ipak se može slušati i može se u njoj uživati.

Ono čemu dopustimo da nam okupira misli prije ili kasnije će odrediti naš govor i djela. To je obećanje koje stoji iza Filipljanima 4:8 i Kološanima 3:2, 5: postavljanje zdravih načina razmišljanja. Druga Korinćanima 10:5 kaže da „zarobljavamo svaki razum [misao] da se pokorava Kristu”. Ti biblijski stihovi jasno opisuju vrstu glazbe koju ne smijemo slušati.

Očigledno, najbolja vrsta glazbe je ona koja hvali i slavi Boga. Talentirani kršćanski glazbenici djeluju u gotovo svakom glazbenom žanru, od klasične glazbe do rocka, rapa i reggaea. Nema ništa samo po sebi loše s bilo kojim specifičnim stilom glazbe. Stihovi su ti koji određuju je li pjesma „prihvatljiva“ za kršćaninovo uho. Ako vas bilo što vodi da razmišljate ili se bavite nečim što ne proslavlja Boga, to valja izbjegavati.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Bi li kršćanin trebao slušati svjetovnu glazbu?