Pitanje
Što kaže Biblija o kršćanima koji služe u vojsci?
Odgovor
U Bibliji nalazimo mnoštvo informacija o služenju u vojsci. Premda su informacije o vojsci koje nalazimo u Bibliji velikim dijelom samo analogije, nekoliko stihova izravno govore o tom pitanju. Ne, Biblija ne kaže jasno: »Služi vojsku!«, ali ne kaže ni »Nemoj služiti vojsku!« Međutim, kršćani mogu sa sigurnošću znati da se vojna služba veoma cijeni u cijeloj Bibliji, kao i da je takva služba dosljedna s biblijskim svjetonazorom.
Prvi primjer vojne službe nalazimo u Starome zavjetu (Postanak 14), kada su Abrahamova nećaka Lota oteo Kedor-Laomer, kralj Elama, i njegovi saveznici. Abraham je pohitio pomoći Lotu tako što je sakupio 318 uvježbanih muškaraca iz svoga kućanstva i porazio stranu vojsku.
Kasnije u povijesti, Izraelska nacija razvila je profesionalnu vojsku. Osjećaj da je Bog Božanski Ratnik koji će zaštititi svoj narod bez obzira na njihovu vojnu jakost možda je bio razlog zašto je Izrael bio spor u razvijanju vojske. Razvoj redovite profesionalne vojske u Izraelu nastao je tek nakon što su Šaul, David i Salomon razvili snažan centralistički politički sustav. Šaul je prvi formirao stalnu vojsku (1. Samuelova 13,2; 24,2; 26,2). Ipak, vojnikovi ukućani vojsku su trebali podupirati hranom i drugim potrepštinama (1. Samuelova 17,17-19).
Što je Šaul započeo, David je nastavio. Povećao je vojsku, uveo plaćenu vojsku iz drugih predjela koja je bila odana samo njemu (2. Samuelova 15,19-22), te je izravno vodstvo njegove vojske predao vojskovođi (Joabu). Pod Davidom, Izrael je ujedno postao agresivniji u svojoj ofenzivnoj vojnoj politici, tako da je osvojio susjedne zemlje poput Amona (2. Samuelova 11,1; 1. Ljetopisa 20,1-3). David je uspostavio vojni sustav od 12 skupina od 24.000 ljudi koje su se izmjenjivale svaki mjesec godine (1. Ljetopisa 27). Iako je Salomonova vladavina bila mirna, on je dalje proširio vojsku, dodajući joj kočije i konjanike (1. Kraljevima 10,26). Profesionalna vojska nastavila je postojati (premda nakon Salomonove smrti podijeljena zajedno s kraljevstvom) sve do 586. godine pr. Krista, kada je Izreal kao politički entitet prestao postojati.
Isus se divio kada mu je prišao rimski stotnik (časnik zadužen za stotinu vojnika). Stotnikov odgovor Isusu pokazuje da je jasno razumio pojam autoriteta, ali i njegovu vjeru u Isusa (Matej 8,5-13). Isus nije osudio njegovu karijeru. Mnogi stotnici spomenuti u Novom zavjetu pohvaljeni su kao kršćani, bogobojazni ljudi i ljudi pohvalna karaktera (Matej 8,5. 8. 13; 27,54; Marko 15,39. 44-45; Luka 7,2. 6; 23,47; Djela 10,1. 22; 21,32; 22,25-26; 23,17. 23; 24,23; 27,1. 6. 11. 31. 43; 28,16).
Tijekom povijesti, mjesta i nazivi su se možda promijenili, ali naše vojnike trebamo jednako cijeniti kao i stotnike u Bibliji. Vojnička služba veoma se poštivala. Na primjer, Pavao opisuje Epafrodita, koji je bio kršćanin, kao »suborca« (Filipljanima 2,25). Biblija isto tako koristi vojničku terminologiju kako bi opisala nekoga tko je čvrst u Gospodinu zato što oblači cijelu Božju vojnu opremu (Efežanima 6,10-20).
Biblija govori o služenju u vojsci, izravno i implicitno. Kršćani, muškarci i žene, koji služe svojoj zemlji čvrsta karaktera, dostojanstveno i časno, mogu biti sigurni da Suvereni Bog cijeni i dopušta njihovu građansku službu. Oni koji služe u vojsci zaslužuju naše poštovanje i zahvalnost.
English
Što kaže Biblija o kršćanima koji služe u vojsci?
