Zašto je Bog tražio životinjske žrtve u Starom zavjetu?




Pitanje: Zašto je Bog tražio životinjske žrtve u Starom zavjetu?

Odgovor:
Bog je tražio životinjske žrtve kako bi pružio privremeno oproštenje grijeha i kako bi nagovijestio savršenu i potpunu žrtvu Isusa Krista (Lev 4:35; 5:10). Žrtvovanje životinja važna je tema u cijelom Pismu zato što “bez prolijevanja krvi nema oproštenja” (Heb 9:22). Kad su Adam i Eva sagriješili, Bog je ubio životinje kako bi im dao odjeću (Post 3:21). Kajin i Abel donijeli su žrtve pred Boga. Kajinova nije bila prihvaćena zato što je donio voće, dok je Abelova bila prihvaćena zato što je predstavljala “prvine svoje stoke” (Post 4:4-5). Pošto su se vode povukle, Noa je Bogu žrtvovao životinje (Post 8:20-21).

Bog je zapovjedio Izraelu da vrši mnogobrojne žrtve u skladu s određenim procedurama koje im je propisao. Kao prvo, životinja je morala biti bez mane. Kao drugo, osoba koja je prinosila žrtvu morala se poistovjetiti sa životinjom. Kao treće, osoba koja je prinosila životinju morala ju je usmrtiti. Kada bi bila učinjena u vjeri, žrtva je pribavljala oproštenje grijeha. Jedna druga žrtva koja se prinosila na Dan pomirenja, opisana u Levitskome zakoniku 16, pokazuje oproštenje i odstranjivanje grijeha. Veliki svećenik trebao je uzeti dva jarca kao žrtvu prinosnicu. Jedan jarac žrtvovao se kao prinos za grijehe naroda Izraela (Lev 16:15), dok se drugog jarca puštalo u divljinu (Lev 16:20-22). Prinos za grijehe pribavljao je oproštenje, a drugi je jarac pribavljao odstranjivanje grijeha.

Kako to da mi danas ne moramo prinositi životinjske žrtve? Životinjske žrtve prestale su zato što je Isus Krist bio konačna i savršena žrtva. Ivan Krstitelj shvatio je to kad je vidio kako Isus dolazi krstiti se i rekao je: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Iv 1:29). Možda se pitate – zašto životinje? Što su one skrivile? U tome i jest smisao: budući da životinje nisu ništa skrivile, umirale su umjesto onoga koji je vršio žrtvu. Isus Krist također ništa nije skrivio, ali je dobrovoljno dao samoga sebe da umre za grijehe čovječanstva (1. Tim 2:6). Isus Krist uzeo je naše grijehe na sebe i umro umjesto nas. Kao što 2. Korinćanima 5:21 kaže: “Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.” Po vjeri u ono što je Isus Krist postigao na križu, mi primamo oproštenje.

Da zaključimo: Bog je zapovjedio životinjske žrtve kako bi ljudi mogli iskusiti oproštenje grijeha. Životinja je služila kao zamjena, odnosno životinja je umirala umjesto grješnika, ali samo privremeno, što je razlog zašto se to moralo iznova i iznova činiti. Životinjske žrtve prestale su s Isusom Kristom. Isus Krist bio je konačna žrtvena zamjena jednom zauvijek (Heb 7:27) i sada je jedini posrednik između Boga i čovječanstva (1. Tim 2:5). Životinjske žrtve nagovijestile su Kristovu žrtvu za nas. Jedina osnova po kojoj je životinjska žrtva mogla pribaviti oproštenje grijeha jest Krist koji se žrtvovao radi naših grijeha, pribavljajući oproštenje koje su životinjske žrtve mogle samo ilustrirati i nagovijestiti.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Zašto je Bog tražio životinjske žrtve u Starom zavjetu?