Pitanje
Kako i kada je sastavljen kanon Biblije?
Odgovor
Izraz "kanon" se koristi da se opišu knjige koje su božanski nadahnute i koje samim tim pripadaju Bibliji. Ono što je teško u određivanju biblijskog kanona je to da Biblija ne daje listu knjiga koje joj pripadaju. Određivanje kanona je bio proces, vođen od strane Jevrejskih učitelja i rabina, a kasnije od ranih Kršćana. U krajnjoj liniji, Bog je bio taj koji je odlučio koje knjige pripadaju biblijskom kanonu. Jedna kniga Svetog Pisma pripada kanonu od momenta kada je Bog nadahnuo njeno pisanje. Bila je to samo stvar toga da Bog ubijedi svoje ljudske sljedbenike koje bi knjige trebalo da se uključe u Bibliju.
U poređenju sa Novim zavjetom, bilo je mnogo manje polemike oko kanona Starog zavjeta. Jevrejski vjernici su prepoznali Božije glasnike i prihvatili su njihove spise kao nadahnute od Boga. Postojale su neke neporecive debate u pogledu Starozavjetnog kanona. Međutim, do 250 god. p.n.e. dolazi do skoro univerzalnog slaganja po pitanju kanona Jevrejskih Spisa. Jedino pitanje ostaju Apokrifi, sa nekim raspravama i diskusijama koje traju i do danas. Većina jevrejskih skolastika smatra das u Apokrifi dobri historijski izvori i religijski dokumenti, ali da nisu na istom nivou sa Jevrejskim Spisima.
Za Novi zavjet, proces prepoznavanja i sakupljanja počinje u prvim vijekovima kršćanske crkve. Vrlo rano, neke od Novozavjetnih knjiga bivaju prepoznate. Pavle prepoznaje Lukine spise kao one koji imaju isti autoritetet kao Stari zavjet (Prva Timoteju 5:18; vidi također Ponovljeni zakon 25:4 i Luka 10:7). Petar prepoznaje Pavlovo pisanje kao Sveto Pismo (Druga Petrova 3:15-16). Neke od knjiga Novog zavjeta su kružile među crkvama (Kološanima 4:16; Prva Solunjanima 5:27). Kliment Rimski pominje bar osam knjiga Novog zavjeta (95. nove ere). Ignacio Antioški priznaje oko sedam knjiga (115. nove ere). Polikarp, učenik Apostola Ivana, priznaje 15 knjiga (108. nove ere). Kasnije, Irinej pominje 21 knjigu (185. nove ere). Hipolit priznaje 22 knjige (170-235. nove ere). Novozavjetne knjige koje su izazvale najviše polemike su bile Hebrejima, Jakovljeva, Druga Petrova, Druga Ivanova i Treća Ivanova.
Prvi “kanon” je bio Muratorijev Kanon, koji je sastavljen 170. g. nove ere. Muratorijev Kanon je uključivao sve knjige Novog zavjeta osim Hebrejima, Jakovljeve poslanice i Treće Ivanove. Loadicejski sabor 363. g. nove ere, nalaže da se jedino Stari zavjet (sa Apokrifima) i 27 knjiga Novog zavjeta mogu čitati u crkvama. Sabor u Hipu (393. nove ere) i Kartaginski sabor (397. nove ere) također potvrđuju istih 27 knjiga kao autoritet.
Sabori slijede nešto kao dole izlistane principe, kako bi odredili da li je knjiga Novog zavjeta zaista nadahnuta od Duha Svetog: 1) Da li je autor bio apostol ili njegov blizak saradnik? 2) Da li je knjiga prihvaćena od većine Kristovog Tijela? 3) Da li knjiga sadrži dosljednost doktrine i ortodoksnog učenja? 4) Da li knjiga nosi dokaze o visokom moralu i duhovnim vrijednostima koje odslikavaju djelo Duha Svetog? Iznova, suštinski je bitno da se upamti da crkva nije ta koja je odredila kanon. Ni jedan sabor rane crkve nije odlučio šta je kanon. Jedino Bog, i samo Bog je bio taj koji je odredio koje knjige pripadaju Bibliji. Radilo se samo o tome da On ubijedi svoje sljedbenike u ono što je On već odlučio. Ljudski proces prikupljanja knjiga nije bio savršen, ali je Bog, u svojoj suverenosti, uprkos našem neznanju ili tvrdoglavosti, doveo ranu crkvu do toga da prepozna knjige koje je On nadahnuo.
English
Kako i kada je sastavljen kanon Biblije?
