Pitanje
Zašto Bog neće da iscijeli osobe sa amputacijama?
Odgovor
Neki koriste ovo pitanje kako bi pokušali da "pobiju" Božije postojanje. Ustvari, postoji popularna antikršćanska veb stranica, posvećena diskusiji na temu: "Zašto Bog neće da iscijeli osobe sa amputacijama?", http://www.whywontgodhealamputees.com. Ako je Bog svemoguć i ako je Isus obećao da će učiniti sve što ga zamolimo (ili se tako tumači), zašto onda Bog nikada ne iscijeli osobe sa amputacijama kada se molimo za njih? Zašto On liječi žrtve raka i dijabetesa, na primjer, a ipak nikada ne učini da se obnovi amputirani ud? Činjenica da osobe sa amputacijama ostaju osobe sa amputacijama je nekima "dokaz" da Bog ne postoji, da je molitva beskorisna, da su takozvana iscjeljenja slučajnost i da je religija mit.
Argument iznad se obično predstavlja na smislen, dobro utemeljen način, sa liberalnim trunkama Pisma, kako bi djelovao legitimnije. Međutim, to je argument zasnovan na pogrešnom shvatanju Boga i tumačenju Pisma. Linija rasuđivanja upotrijebljena u "Zašto Bog ne iscijeli osobe sa amputacijama" argumentu, ima najmanje sedam pogrešnih pretpostavki:
Preptostavka br. 1: Bog nikada nije iscijelio osobu sa amputacijom. Ko može da kaže da u historiji svijeta Bog nikada nije učinio da se obnovi neki ud? Reći: "Ja nemam empirijski dokaz da se udovi mogu obnoviti; stoga, nijedna osoba sa amputacijom u historiji svijeta nikada nije bila iscijeljena" je slično kao i reći: "Ja nemam empirijski dokaz da zečevi žive u mom dvorištu; stoga, nijedan zec nikada nije živio na ovom tlu u historiji svijeta". To je zaključak koji se jednostavno ne može izvući. Pored toga, imamo historijske zapise da je Isus liječio gubavce, neke za koje pretpostavljamo da su izgubili prste ili neke dijelove lica. U svakom slučaju su ti gubavci bili u potpunosti iscijeljeni (Marko 1:40-42; Luka 17:12-14). Također, postoji slučaj čovjeka koji je imao zgrčenu ruku (Matej 12:9-13) i iscjeljenje uha sluge velikog svećenika (Luka 22:50-51), da ne spominjemo činjenicu da je Isus podizao mrtve (Matej 11:5; Ivan 11), što bi neosporno bilo čak teže nego iscijeliti osobu sa amputacijom.
Pretpostavka br. 2: Božija dobrota i ljubav zahtijevaju da On sve iscjeljuje. Bolest, patnja i bol su posljedica našeg življenja u prokletom svijetu – prokletog radi našeg grijeha (Postanak 3:16-19; Rimljanima 8:20-22). Božija dobrota i ljubav su ga pokrenule da nam da Spasitelja, da bi nas otkupio od prokletstva (1. Ivanova 4:9-10), ali se naše krajnje otkupljenje neće desiti dok Bog ne učini kraj grijehu u svijetu. Do tog vremena, još uvijek smo izloženi fizičkoj smrti.
Ako Božija ljubav zahtijeva od Njega da iscijeli svaku bolest i nemoć, niko nikada ne bi umro – jer bi "ljubav" održavala svakoga savršeno zdravim. Biblijska definicija ljubavi je "žrtvovanje za ono što je najbolje za voljenu osobu". Ono što je za nas najbolje nije uvijek fizička cjelovitost. Apostol Pavle se molio da od njega odstupi "trn u tijelu", ali je Bog rekao "Ne", jer je želio da on razumije da ne mora da bude fizički zdrav i cjelovit da bi iskusio ohrabrujuću Božiju milost. Kroz to iskustvo je Pavle rastao u poniznosti i razumijevanju Božije milosti i sile (2. Korinćanima 12:7-10).
Svjedočanstvo Joni Eareckson Tada nam daje savremeni primjer toga šta Bog može da učini usred fizičke tragedije. Kao tinejdžer, ona je pretrpila nesreću pri ronjenju, koja ju je ostavila kao kvadriplegičara. U svojoj knjizi Joni, ona govori o tome kako je mnogo puta posjećivala one koji iscjeljuju u vjeri i očajnički se molila za iscjeljenje koje se nikada nije desilo. Konačno, prihvatila je svoje stanjekao Božiju volju i napisala: "Što više mislim o tome, sve sam ubjeđenija da Bog ne želi da svi budemo zdravi. On koristi naše probleme za svoju slavu i naše dobro" (str. 190).
Pretpostavka br. 3: Bog i dalje čini čuda kako je to činio i u prošlosti. U hiljadama godina historije pokrivene u Bibliji, vidimo samo četiri kratka perioda u kojima su se čuda naširoko činila (period Izlaska, vremena proroka Ilije i Elizeja, Isusove službe i u doba apostola). I dok su se čudesa dešavala u Bibliji, samo tokom ta četiri perioda su bila "uobičajena".
Vrijeme apostola je završilo sa pisanjem Otkrivenja i Ivanovom smrću. To znači da su sada, ponovo, čuda rijetka. Bilo koja služba za koju se tvrdi da je vođena novim generacijom apostola ili da posjeduje sposobnost da iscijeli je obmanjujuća. "Iscjeljivači u vjeri" igraju na emocije i koriste moć sugestije da proizvedu "iscjeljenja" koja nisu potvrđena. To ne znači da Bog ne iscjeljuje ljude danas – mi vjerujemo da iscjeljuje – nego ne u tolikom broju ili na takav način kao što pojedini ljudi tvrde.
Ponovo se vraćamo na priču o Joni Eareckson Tada, koja je u jednom periodu tražila pomoć onih koji iscjeljuju u vjeri. O temi o savremenim čudima, ona kaže: "Čovjekovo bavljenje Bogom u današnje vrijeme i kulturi se zasniva na Njegovoj Riječi, prije nego na "znacima i čudesima" (str. 190). Njegova milost je dovoljna, a Riječ sigurna.
Pretpostavka br. 4: Bog je obavezan da kaže "da" na svaku molitvu koja je izgovorena u vjeri. Isus je rekao: "...jer ja idem k Ocu. Sve, što onda zamolite (Oca) u ime moje, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me za što zamolite u ime moje, ja ću to učiniti" (Ivan 14:12-14). Neko pokušava da tumači ove stihove kao da se Isus slaže sa svim što ga zamolimo. Ali to je pogrešno učitavanje Njegove namjere. Zapazimo najprije da On govori svojim apostolima i da se to obećanje odnosi na njih. Nakon Njegovog uznesenja, njima je dana sila da čine čuda dok propovijedaju Evanđelje (Djela 5:12). Drugo, Isus dva puta koristi izraz "Umoje ime". Ovo naznačava osnovu za molitve apostola, ali također i to da za šta god da se mole treba da bude u saglasnosti sa Isusovom voljom. Za sebičnu molitvu, na primjer, ili onu motivisanu pohlepom, se ne može reći da je izrečena u Isusovo ime.
Mi se molimo u vjeri, ali vjera znači da vjerujemo Bogu. Vjerujemo mu da će On uraditi ono što je najbolje i da On zna šta je najbolje. Kada razmotrimo sve što Biblija naučava o molitvi (ne samo to obećanje dato apostolima), vidimo da Bog može da upotrijebi svoju silu kao odgovor na našu molitvu, ili nas možda iznenadi drugačijim tokom djelovanja. U svojoj mudrosti On uvijek čini ono što je najbolje (Rimljanima 8:28).
Pretpostavka br. 5: Božije iscjeljenje u budućnosti (pri uskrsnuću) ne može da nadoknadi ovozemaljske patnje. Istina je da "sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama" (Rimljanima 8:18). Kada neki vjernik izgubi ud, on ima Božije obećanje buduće cjelosti, a vjera je "tvrdo pouzdanje u ono, čemu se nadamo, osvjedočenje o onom, što ne vidimo" (Hebrejima 11:1). Isus je rekao: "Bolje ti je ući u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da budeš bačen u oganj vječni" (Matej 18:8). Njegove riječi potvrđuju realtivnu nevažnost našeg fizičkog stanja u ovom svijetu, u poređenju sa vječnim. Ući u život osakaćen (a onda učinjen cjelovitim) je neuporedivo bolje nego ući u pakao cjelovit (i vječno patiti).
Pretpostavka br. 6: Božiji plan je podložan potvrđenju neke osobe. Jedna od tvrdnji "Zašto Bog ne iscijeli osobe sa amputacijama" argumenta je da On jednostavno nije "fer" prema njima. Ipak, Pismo je jasno u tome da je Bog savršeno pravedan (Psalam 11:7; 2. Solunjanima 1:5-6) i da u svojoj suverenosti ne odgovara nikome (Rimljanima 9:20-21). Vjernik vjeruje u Njegovu dobrotu, čak i kada okolnosti to otežavaju i kada izgleda kao da nema razloga za to.
Pretpostavka br. 7: Bog ne postoji. Ovo je osnovna pretpostavka na kojoj je zasnovan čitav "Zašto Bog ne iscijeli osobe sa amputacijama" argument. Oni koji su njegovi pobornici polaze od pretpostavke da Bog ne postoji i zatim podupiru svoju zamisao najbolje što mogu. Oni imaju unaprijed donesen zaključak da je "religija mit", koji je predstavljen kao logičan izvod ali koji je, u realnosti, temeljan za ovaj argument.
Na neki način, pitanje zašto Bog ne iscijeli osobe sa amputacijama je trik pitanje, kao i "Da li Bog može da stvori kamen koji je prevelik da bi ga On podigao?" i postavljeno je tako da ne traži istinu, nego diskreditovanje vjere. Na drugi način, to pitanje može biti vajlano sa biblijskim odgovorom. Taj odgovor bi, ukratko, išao otprilike ovako: "Bog može da iscijeli osobe sa amputacijama i iscijeliće svakog od njih ko vjeruje u Krista kao Spasitelja. Iscjeljenje će doći, ne kao rezultat toga što ga sada zahtijevamo, nego u Božije vrijeme, možda u ovom životu, ali sigurno na nebu. Do tog vremena hodamo u vjeri, vjerujući Njemu koji nas otkupljuje u Kristu i obećava uskrsnuće tijela".
Lično svjedočanstvo:
Naš prvi sin je rođen sa nedostatkom kostiju u svojim potkoljenicama i stopalu i imao je samo dva prsta. Dva dana nakon njegovog prvog rođendana su mu oba stopala bila amputirana. Sada razmišljamo o tome da usvojimo dijete iz Kine kojem je potrebna slična operacija, jer ima sličan problem. Ja osjećam da me je Bog izabrao da budem posebna majka ovoj posebnoj djeci i nisam znala, dok nisam vidjela temu o tome zašto Bog ne iscijeli osobe sa imputacijama, da to ljudi koriste kao razlog da sumnjaju u Njegovo postojanje. Kao majka jednog djeteta bez stopala i potencijalna majka drugog djeteta kojem će nedostajati udovi također, nikada nisam taj problem gledala u tom svjetlu. Umjesto toga, gledam na Njegov poziv da budem posebna majka kao na način da poučavam druge o Božijim blagoslovima. On me također pozvao da pružim ovoj djeci mogućnost da postanu dio kršćanske porodice koja će ih učiti da vole Gospoda na svoj poseban način i da razumiju da možemo prebroditi sve stvari kroz Isusa. Nekome je to možda kamen spoticanja; nama je iskustvo iz kojeg možemo da učimo, i izazov. Mi smo mu također zahvalni što nam je dao nekoga sa znanjem da izvede neophodne operacije i napravi proteze koje omogućavaju mom sinu i, nadamo se, budućem sinu, da hoda, trči, skače i živi da proslavi Boga u svim stvarima: "A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci" (Rimljanima 8:28).
English
Zašto Bog neće da iscijeli osobe sa amputacijama?
