Pitanje
Šta je Božija slava?
Odgovor
Božija slava je ljepota Njegovog duha. To nije estetska niti materijalna ljepota, nego ljepota koja proizlazi iz Njegovog karaktera, iz svega što On jeste. Jakov 1:10 poziva bogataša da se “hvali svojim poniženjem”, što ukazuje na slavu koja ne znači bogatstvo ili silu materijalne ljepote. Ova slava može okruniti čovjeka ili ispuniti zemlju. Viđena je i u čovjeku i na zemlji, ali nije njihova; Božija je. Čovjekova slava je ljepota njegovog duha, koja je nesavršena i na kraju prolazi, te je stoga ponižavajuća – kao što nam taj stih kaže. Ali Božija slava, koja se manifestuje u svim Njegovim osobinama, nikad ne prolazi. Ona je vječna.
Izaija 43:7 kaže da nas je Bog stvorio na svoju slavu. U kontekstu sa drugim stihovima, može se reći da čovjek “proslavlja” Boga jer se kroz njega može vidjeti Božija slava u stvarima kao što je ljubav, muzika, heroizam itd. – stvari koje pripadaju Bogu a koje mi nosimo u “zemljanim posudama” (2. Korinćanima 4:7). Mi smo posude koje “sadrže” Njegovu slavu. Sve što smo u stanju da radimo i da budemo, nalazi svoj izvor u Njemu. Bog radi kroz prirodu na sličan način. Priroda pokazuje Njegovu slavu. Njegova slava je otkrivena čovjekovom umu kroz materijalni svijet na mnogo načina, i često na različite načine različitim ljudima. Neko može biti oduševljen prizorom planina, a neko drugi možda voli ljepotu mora. Ali ono što je iza oboje (Božija slava) govori objema osobama i povezuje ih sa Bogom. Na ovaj način Bog može da otkrije sebe svim ljudima, bez obzira na njihovu rasu, nasljeđe ili lokaciju. Kako Psalam 19:1-4 kaže, “Nebesa pripovijedaju Božju slavu, djelo njegovih ruku navješćuje nebeski svod. Dan danu šapće tu vijest i noć noći kazuje taj glas. To nije govor niti riječi, niti se njihov glas razabire. Ipak njegov glas prodire po svoj zemlji, njihov povik do na kraj svijeta.”
Psalam 73:24 naziva sama nebesa “slavom”. Postalo je uobičajeno da čujemo kršćane kako za smrt kažu “primljen u slavu”, što je izraz posuđen iz ovog Psalma. Kada kršćanin umre, biće uzet u Božije prisustvo, i u Njegovom prisustvu će prirodno biti okružen Božijom slavom. Mi ćemo biti uzeti na mjesto gdje bukvalno prebiva Božija ljepota – tamo će biti ljepota Njegovog Duha, jer će On biti ondje. Ponovo, ljepota Njegovog Duha (ili srž onoga ko On jeste) je Njegova “slava”. Na tom mjestu, Njegovoj slavi neće biti potrebno da se iskaže kroz čovjeka ili prirodu, nego će biti jasno vidljiva, kao što 1. Korinćanima 13:12 kaže: “Jer sad gledamo kroz ogledalo, u zagonetki, a tada ćemo licem u lice. Sad spoznajem dijelom, a tada ću spoznati kao što sam i sam spoznat.”
U ljudskom/zemaljskom smislu, slava je ljepota ili živost koja počiva na materijalnoj strani zemlje (Psalam 37:20, Psalam 49:17) i u tom smislu, prolazi. Ali razlozi zbog kojih ona prolazi je taj što materijalne stvari ne traju. One umiru i venu, ali slava koja je u njima pripada Bogu i vraća se Njemu kada smrt ili trulež preuzmu materijalno. Razmislimo o ranije pomenutom bogatašu. Stih kaže: “A bogati (neka se hvali) svojim poniženjem, jer će proći kao cvijet trave.” Šta ovo znači? Ovaj stih je opomena bogatašu da shvati da njegovo bogatstvo i sila i ljepota dolaze od Boga, i da se unizi tim shvatanjem da je Bog taj koji ga je učinio onim što jeste i dao mu sve što ima. I spoznaja da će proći kao cvijet trave je ono što će ga dovesti do shvatanja da je Bog onaj od kojeg dolazi slava. Božija slava je izvor iz kojeg teče sva druga, manja slava.
Pošto je Bog onaj iz kojeg slava dolazi, On neće dopustiti da se održi tvrdnja da ona dolazi od čovjeka ili njegovih idola ili od prirode. U Izaiji 42:8 vidimo primjer Božije revnosti za svoju slavu. To je ono o čemu Pavle govori u Rimljanima 1:21-25, kada govori o načinima na koje ljudi slave stvorenje umjesto Stvoritelja. Drugim riječima, oni gledaju na objekat kroz koji dolazi Božija slava i, umjesto da daju Njemu hvalu za to, slave tu životinju ili drvo ili čovjeka, kao da ljepota koju posjeduju potiče iz njih samih. To je srž idolopoklonstva i veoma je uobičajena pojava. Svako ko je ikad živio je učinio ovu grešku u nekom određenom vremenu. Mi smo svi “zamijenili” Božiju slavu u korist “slave čovječije”.
Ovo je greška koju mnogi ljudi nastavljaju da čine: stavljanje povjerenja u zemaljske stvari, zemaljske odnose, svoje sopstvene talente ili ljepotu, ili dobrotu koju vide u drugima. Ali kad ove stvari izblijede ili iznevjere, što je i neizbježno (pošto su samo privremeni nosioci veće slave), ove ljude obuzme očajanje. Ono što svi mi treba da shvatimo je da je Božija slava stalna i da, kako putujemo kroz život, vidjećemo je kako se manifestuje ovdje i ondje, u toj osobi ili onoj šumi, ili u priči o ljubavi ili heroizmu, fikciji ili u našim ličnim životima. Ali to se sve vraća Bogu na kraju. A jedini put do Boga je kroz Njegovog Sina, Isusa Krista. Naći ćemo sami izvor sve ljepote u Njemu, na nebu, ako smo u Kristu. Ništa nam neće biti izgubljeno. Sve te stvari koje blijede u životu ćemo ponovo naći u Njemu. English
Šta je Božija slava?
