Pitanje
Da li Djela Acts 2:38 naučavaju da je krštenje neophodno za spasenje?
Odgovor
Djela 2:38: “Petar im odvrati: ‘Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svoijh grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga; jer je za vas ovo obećanje i za vašu djecu i za sve koje god nadalje pozove naš Gospodin Bog.’” Kao što je slučaj sa svakim pojedinim stihom ili odlomkom, razaznajemo šta on uči tako što ga najprije provučemo kroz ono što znamo da Biblija govori na tu temu. U slučaju krštenja i spasenja, ona je jasna u tome da spasenje dolazi milošću kroz vjeru u Isusa Krista, ne djelima bilo koje vrste, uključujući krštenje (Efežanima 2:8-9). Dakle, bilo koje tumačenje koje dolazi do zaključka da je krštenje, ili bilo koje drugo djelo, neophodno za spasenje, je pogrešno. Za više informacija, pročitajte na našoj stranici “Da li spasenje dolazi samo vjerom, ili vjerom plus djelima?”
Zašto, onda, neki dođu do zaključka da moramo biti kršteni kako bismo bili spašeni? Često se rasprava oko toga da li ili ne ovaj odlomak naučava da je krštenje neophodno za spasenje vrti oko grčke riječi eis koja se ovdje prevodi kao “za”. Oni koji vjeruju da je krštenje neophodno za spasenje su brzi da ukažu na ovaj stih i činjenicu da on kaže: “neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha”, pretpostavljajući da riječ prevedena kao “za” u ovom stihu, znači “kako bi se dobilo”. Međutim, i u grčkom i na našem jeziku, postoji mnogo različitih korišćenja te riječi.
Na primjer, kad neko kaže: “Uzmi dva aspirina za svoju glavobolju”, svima je očigledno da to ne znači “Uzmi dva aspirina kako bi te glava zaboljela”, nego “Uzmi dva aspirina jer te već boli glava”. Postoje tri moguća značenja riječi “za”, koja mogu da se uklope u kontekst Djela 2:38: 1 – “kako bi, postati, dobiti, imati, zadržati, itd.”, 2 – “pošto, kao rezultat toga”, ili 3 – “s obzirom na”. Pošto bi bilo koji od ova tri značenja mogao da se uklopi u kontekst ovog odlomka, potrebno je dodatno proučavanje, kako bismo odredili koji je ispravan.
Treba da počnemo time što ćemo pogledati izvorni jezik i značenje grčke riječi eis. To je uobičajena grčka riječ (korištena 1774 puta u Novom zavjetu) koja je prevedena na mnogo različitih načina. Kao i naša riječ “za”, može da ima nekoliko različitih značenja. Dakle, da ponovimo, vidimo najmanje dva ili tri moguća značenja odlomka, od kojih jedan djeluje kao da podržava tvrdnju da je krštenje neophodno za spasenje, i druga koja to ne podržavaju. I dok vidimo oba značenja grčke riječi eis u različitim odlomcima Pisma, poznati akademici grčkog jezika, kao što su A.T. Robertson i J.R. Mantey, tvrde da bi grčki prijedlog eis u Djelima 2:38 trebalo da bude preveden kao “radi” ili “s obzirom na”, a ne “kako bi” ili “u svrhu”.
Jedan primjer toga kako je ovaj prijedlog korišten u drugim dijelovima Pisma vidimo u Mateju 12:41, gdje riječ eis predstavlja “rezultat” nekog djela. Tu je rečeno da se ljudi Ninive “obratiše na Joninu propovijed” (riječ prevedena sa “na” je ista kao i grčka riječ eis). Jasno je da je značenje ovog odlomka to da su se oni pokajali “radi” ili “kao rezultat” Joninog propovijedanja. Na isti način, moguće je da Djela 2:38 zaista govore o činjenici da oni treba da se krste “kao rezultat” ili “pošto” su već povjerovali i time već primili oproštenje svojih grijeha (Ivan 1:12; Ivan 3:14-18; Ivan 5:24; Ivan 11:25-26; Djela 10:43; Djela 13:39; Djela 16:31; Djela 26:18; Rimljanima 10:9; Efežanima 1:12-14). Ovo tumačenje ovog odlomka je također u skladu sa porukom zapisanom u dvije sljedeće Petrove propovijedi nevjernima, gdje on povezuje oproštenje grijeha sa djelom pokajanja i vjerom u Krista bez da spominje krštenje (Djela 3:17-26; Acts 4:8-12).
Uz Djela 2:38, postoje još tri stiha gdje je grčka riječ eis korištena kao veznik sa riječju “krstiti” ili “krštenje”. Prvi je Matej 3:11: “Ja vas krstim samo vodom na obraćenje”. Jasno je da ovdje eis ne može značiti “kako biste dobili”. Oni nisu kršteni “kako bi zadobili obraćenje, nego su bili “kršteni pošto su se pokajali/obratili”. Drugi stih je Rimljanima 6:3, gdje imamo izraz “u(eis) njegovu smrt kršteni”. I ponovo se ovo uklapa u značenje “pošto, radi” ili “s obzirom na”. Treći i posljednji odlomak je 1. Korinćanima 10:2 i izraz “i svi su se na(eis) Mojsija krstili u oblaku i u moru”. Opet, eis u ovom odlomku ne može značiti “kako bi zadobili”, jer Izraelci nisu bili kršteni kako bi dobili Mojsija kao svog vođu, nego zato što je on bio njihov vođa i izveo ih iz Egipta. Ako smo dosljedni načinu na koji se prijedlog eis koristi u vezi sa krštenjem, moramo zaključiti da se Djela 2:38 zaista odnose na to da su se oni krstili “pošto, zato što” su primili oproštenje svojih grijeha. Neki drugi stihovi, u kojima grčka riječ eis ne znači “kako bi zadobili”, su Matej 28:19; 1. Petrova 3:21; Djela 19:3; 1. Korinćanima 1:15 i 12:13.
Gramatički dokaz ovog stiha i prijedloga eis jasno pokazuje da dok se oba gledišta ovog stiha uklapaju u kontekst i obim mogućeg značenja odlomka, većina dokaza ukazuje da je najbolja moguća definicija riječi “za” u ovom kontekstu “pošto, radi čega”, ili “u odnosu na”, a ne “kako bi se dobilo”. Stoga, Djela 2:38, kada se tačno protumače, ne naučavaju da je krštenje neophodno za spasenje.
Pored preciznog značenja prijedloga koji se prevodi kao “za” u ovom odlomku, postoje drugi gramatički aspekti ovog stiha koje bi trebalo pažljivo uzeti u obzir – promjena između drugog i trećeg lica između glagola i zamjenica u ovom dijelu. Na primjer, u Petrovoj zapovijedi o pokajanju i krštenju, grčka riječ prevedena kao “obratiti” je u drugom licu množine, dok je glagol “biti kršten” u trećem licu jednine. Kada spojimo to sa činjenicom da je zamjenica “vas” u izrazu “oproštenje svojih grijeha” također u drugom licu množine, vidimo važnu razliku koja nam pomaže da razumijemo ovaj dio Pisma. Rezultat ove promjene iz druog lica množine u treće lice jednine i nazad, izgleda da povezuje izraz “oproštenje svojih grijeha” direktno sa zapovijeđu “obratite se”. Stoga, kada uzmemo u obzir promjenu lica i množine, ono što u suštini imamo je “Obratite se(množina) za oproštenje svojih(množina) grijeha, i neka se svaki od vas(jednina) krsti (jednina).” (Kako je i prevedeno u 2. popravljenom izdanju hrvatskog biblijskog društva – op. prev.) Ili, jasnije rečeno: “Svi se vi pokajte za oproštenje grijeha svih vas i neka se svaki od vas pojedinačno krsti”.
Druga greška koju prave oni koji vjeruju da Djela Acts 2:38 naučavaju da je krštenje neophodno za spasenje je ono što nekad zovemo Obmana negativnog zaključivanja. Jednostavno rečeno, to je zamisao da samo zato što je neka tvrdnja tačna, ne možemo pretpostavljati da su sve negacije (ili suprotnosti) te tvrdnje istinite. Drugim riječima, samo zato što Djela 2:38 kažu: “Obratite i krstite…za oproštenje grijeha…dar Duha Svetoga”, to ne znači da ako se neko obrati a nije kršten, neće primiti oproštenje grijeha i dar Duha Svetoga.
Postoji važna razlika između uslova za spasenja i onoga što se zahtijeva za isto. Biblija jasno kaže da je vjera i uslov i nešto što se zahtijeva, ali ne može se reći isto za krštenje. Bibija ne kaže da ako neko nije kršten, neće biti spašen. Neko može dodati bilo koji broj uslova (koji se zahtijevaju za spasenje), a osoba i dalje može biti spašena. Na primjer, ako neko vjeruje, kršten je, ide u crkvu i daje siromasima, biće spašena. Ono gdje dolazi do greške u razmišljanju je kada neko pretpostavi da su svi ovi uslovi – “krštenje, odlaženje u crkvu, davanje siromasima” – neophodni za spasenje. I dok to mogu biti dokazi nečijeg spasenja, oni nisu uslov za isto. (Za temeljitije objašnjenje o ovoj logičkoj obmani, pročitajte pitanje: Da li Marko 16:16 naučava da je krštenje neophodno za spasenje?)
Činjenica da krštenje nije neophodno kako bismo primili oproštenje i dar Duha Svetoga bi trebalo da bude očigledna ako samo pročitamo malo dalje knjigu Djela. U Djelima 10:43, Petar govori Korneliju da “po njegovu imenu primaju oproštenje grijeha svi koji vjeruju u njega” (Molimo vas zapazite da se do ove tačke ni ne spominje krštenje, a ipak Petar povezuje vjerovanje u Krista sa činom primanja oproštenja grijeha). Ono što se sljedeće dešava je da, nakon što su povjerovali u Petrovu poruku o Kristu, “siđe Duh Sveti na sve koji su slušali riječ” (Djela 10:44). Nakon što su povjerovali i radi toga primili oproštenje svojih grijeha i dar Duha Svetoga, Kornelije i njegov dom su bili kršteni (Djela 10:47-48). Kontekst i odlomak su veoma jasni; Kornelije i njegov dom su primili i oproštenje grijeha i Duha Svetog prije nego što su uopšte bili kršteni. Ustvari, razlog zbog kojeg im je Petar dozvolio da se krste je bio taj da su pokazali dokaz primanja Duha Svetog, “baš kao i Petar i židovski vjernici”.
Da zaključimo – Djela 2:38 ne naučavaju da je krštenje neophodno za spasenje. Dok je ono važno kao znak da je neko opravdan vjerom i kao javna izjava nečije vjere u Krista, kao i članstvo lokalnog tijela vjernika, ono nije sredstvo otpuštanja ili oproštenja grijeha. Biblija je vrlo jasna u tome da smo spašeni samo milošću, samo vjerom jedino u Krista (Ivan 1:12; Ivan 3:16; Djela 16:31; Rimljanima 3:21-30; Rimljanima 4:5; Rimljanima 10:9-10; Efežanima 2:8-10; Filipljanima 3:9; Galaćanima 2:16).
English
Da li Djela Acts 2:38 naučavaju da je krštenje neophodno za spasenje?
