Pitanje
Koja je bila uloga Duha Svetog u Starom zavjetu?
Odgovor
Uloga Duha Svetog u Starom zavjetu je uveliko kao Njeova uloga u Novom. Kada govorimo o ulozi Duha Svetog, možemo prepoznati četiri osnovna područja u kojima On djeluje: 1) obnovljenje, 2) prebivanje (ili ispunjenje), 3) obuzdavanje i 4) osnaživanje za službu. Dokazi djelovanja Duha Svetog u ovim područjima su prisutni u Starom zavjetu kao što su to u Novom.
Prvo područje rada Duha je u procesu obnovljenja. Druga riječ za obnovljenje je “preporod”, iz koje dobijamo koncept “nanovog rođenja”. Klasični tekst koji ovo dokazuje se nalazi u Ivanovom evanđelju: “Zaista, zaista kažem ti: Ako se tko ne rodi ponovno, ne može vidjeti Božjega kraljevstva” (Ivan 3:3). Ovo dovodi do sljedećeg pitanja: U kakvoj je to vezi sa djelovanjem Duha Svetoga u Starom zavjetu? Kasnije, u svom dijalogu sa Nikodemom, Isus mu ovo kaže: “Ti si učitelj u Izraelu i to ne razumiješ?” (Ivan 3:10). Poenta koju Isus ovdje pravi je da je Nikodem trebalo da zna istinu da je Duh Sveti izvor novog života jer je to otkriveno u Starom zavjetu. Na primjer, Mojsije je rekao Izraelcima prije nego što su ušli u Obećanu zemlju: “Gospodin, Bog tvoj, obrezat će tada srce tebi i tvojim potomcima, da ljubiš Gospodina, Boga svojega, iz svega srca i iz sve duše, da možeš živjeti” (Ponovljeni zakon 30:6). Ovo obrezanje srca je djelo Božijeg Duha i može se postići samo Njime. Vidimo ovu temu obnovljenja u Ezekielu 11:19-20 i Ezekielu 36:26-29, također.
Plod obnavljajućeg djela Duha je vjera (Efežanima 2:8). Sada znamo da su postojali ljudi vjere u Starom zavjetu, jer se u Hebrejima 11 navode imena mnogih od njih. Ako je vjera proizvedena obnavljajućom silom Duha Svetoga, onda to mora biti slučaj sa Starozavjetnim svetima koji su gledali unaprijed na križ, vjerujući da će se ispuniti ono što je Bog obećao vezano za njihovo otkupljenje. Vidjeli su obećanja “izdaleka i pozdraviše” ih (Hebrejima 11:13), prihvatajući vjerom da ono što je Bog obećao, On će također i ispuniti.
Drugi aspekt djelovanja Duha u Starom zavjetu je prebivanje, ili ispunjenje. Ovdje je glavna razlika između uloge Duha u Starom i Novom zavjetu očigledna. Novi zavjet naučava trajno prebivanje Duha Svetog u vjernicima (1. Korinćanima 3:16-17; 6:19-20). Kada mi povjerujemo u Krista za spasenje, Sveti Duh dođe da živi u nama. Apostol Pavle naziva ovo trajno prebivanje “pečatom našeg nasljedstva” (Efežanima 1:13-14). Suprotno od ovog djelovanja u Novom zavjetu, prebivanje u Starom je bilo selektivno i privremeno. Duh je “dolazio na” Starozavjetne ljude poput Jošue (Brojevi 27:18), Davida (1. Samuelova 16:12-13), čak i Šaula (1. Samuelova 10:10). U Knjizi Sudaca, vidimo kako Duh “dolazi na” razne suce koje je Bog podigao kako bi oslobodio Izrael od njegovih tlačitelja. Duh Sveti je dolazio na ove pojedince radi određenih zadataka. Prebivanje je bilo znak Božije naklonosti nad tim pojedincem (u Davidovom slučaju) i ako je Božija naklonost napustila tu osobu, Duh bi također odstupio (npr, u Šaulovom slučaju u 1. Samuelovoj 16:14). Konačno, “spuštanje” Duha na nekog pojedinca nije uvijek označavalo duhovno stanje te osobe (npr, Šaul, Samson i mnogi od sudaca). Dakle, dok u Novom zavjetu Duh Sveti prebiva samo u vjernicima i to trajno, u Starom je dolazio na određene pojedince radi određenog zadatka, nezavisno od njihovog duhovnog stanja. Jednom kad je taj zadatak obavljen, Duh bi, po svoj prilici, odstupio od te osobe.
Treći aspekt djelovanja Duha u Starom zavjetu je Njegovo obuzdavanje grijeha. Postanak 6:3 izgleda da ukazuje na to da Duh Sveti obuzdava ljudski grijeh i da to može da se prekine kad Božija strpljivost dosegne “tačku ključanja”. Ova misao odzvanja u 2. Solunjanima 2:3-8, kada će otpadništvo u zadnjim vremenima biti znak Božijeg nadolazećeg suda. Do određenog vremena, kada će se otkriti “čovjek bezakonja” (3. stih), Duh Sveti zadržava Sotoninu silu i oslobodiće je onda kada to bude odgovaralo i Njegovoj svrsi.
Četvrti i posljednji aspekt djelovanja Duha u Starom zavjetu je davanje sposobnosti za službu. Umnogome kao što duhovni darovi djeluju u Novom zavjetu, tako je Duh Sveti osposobljavao određene pojedince za službu. Uzmimo u obzir primjer Besalela u Izlasku 31:2-5 koji je imao dar da izrađuje mnogo umjetničkog posla oko Šatora. Čak štaviše, ako se sjetimo selektivnog i privremenog prebivanja Duha Svetog navedenog gore, vidimo da su ovi pojedinci bili darovani za određene zadatke, kao što je vladanje nad izraelskim narodom (npr, Šaul i David).
Možemo također spomenuti ulogu Duha u stvaranju. Postanak 1:2 kaže da je On “lebdio nad vodama” i nadgledao djelo stvaranja. Na sličan način, Duh Sveti je odgovoran za djelo novog stvorenja (2. Korinćanima 5:17), pošto On dovodi ljude u Božije kraljevstvo kroz obnovljenje.
Sve u svemu, Duh ima mnogo istih funkcija u Starom zavjetu kao i u današnje vrijeme. Glavna razika je Njegovo trajno prebivanje u vjernicima danas. Kao što je Isus rekao vezano za ovu razliku službe Duha Svetog, “a vi ga poznajete jer ostaje kod vas i u vama će prebivati” (Ivan 4:17).
English
Koja je bila uloga Duha Svetog u Starom zavjetu?
