Pitanje
Da li je Isus mit? Da li je On samo kopija paganskih bogova drugih drevnih religija?
Odgovor
Brojni ljudi tvrde da su zapisi o Isusu, zabilježeni u Novom zavjetu, samo mitovi posuđeni iz paganskog folklora, kao što su priče o Ozirisu, Dioniziju, Adonisu, Atisu i Mitri. Ono što se tvrdi je da su ovi mitovi u osnovi isti kao i Novozavjetna priča o Isusu Kristu iz Nazareta. Kao što to kaže Dan Brown claims u The Da Vinci Code: “Ništa u kršćanstvu nije original.”
Kako bi se otkrila istina o tvrdnji da su pisci Evanđelja posudili materijal iz mitologije, važno je (1) otkriti historiju koja stoji iza nekog navoda, (2) istražiti stvarne prikaze poređenja lažnih bogova sa Kristom, (3) otkriti sve logične zablude koje su stvorene, i (4) pogledati zašto su Novozavjetna Evanđelja pouzdani prikazi pravog i historijskog Isusa Krista.
Tvrdnja da je Isus mit ili da su spisi o Njemu preuveličani, dolazi od zapisa liberalnih njemačkih teologa devetnaestog vijeka. Oni su u osnovi rekli da On nije bio ništa više od kopije narodnih bogova plodnosti sa različitih mjesta – Tamuz u Mezopotamiji, Adonis u Siriji, Atis u Maloj Aziji i Horus u Egiptu, koji su također umirali i vraćali se u život. Značajna je i činjenica da akademici tih dana nisu uzeli zaozbiljno nijednu od tih knjiga koje sadrže ove teorije. Na primjer, naučnici savremenici su istražili tvrdnju da je Isus bio obnovljeni Tamuz i ustanovili da je ona u potpunosti bez osnova. Tek u skorije vrijeem su ove tvrdnje ponovo izašle na površinu, uglavnom radi porasta korištenja internet i masovnog širenja informacija iz nepoznatih izvora.
Ovo nas vodi do drugog područja istraživanja – da li se drevni mitološki bogovi zaista ogledaju u osobi Isusa Krista? Kao primjer toga, film Zeitgeist iznosi sljedeće tvrdnje o egipatskom bogu Horusu:
• Bio je rođen 25. decembra, od djevice: Izide Marije
• Zvijezda na Istoku je objavila njegov dolazak
• Došla su tri kralja da se poklone novorođenom “spasitelju”
• Postao je dijete koje je poučavalo na hodočašću kad mu je bilo 12
• “Kršten” je i započeo je “službu” kad mu je bilo 30 godina,
• Horus je imao dvanaest “učenika”
• Horus je bio izdan
• Bio je razapet
• Bio je tri dana u grobu
• Nakon tri dana je uskrsnuo
Međutim, kada se u potpunosti istraže pravi spisi o Horusu, ovo je ono što nalazimo:
• Izida je rodila Horusa; ne postoji pomen u historiji da su nju zvali “Marija”. Čak štaviše, “Marija” je naš oblik njenog pravog imena “Mirjam”. “Marija se čak ni ne koristi u originalnom tekstu Pisma.
• Izida nije bila djevica; bila je udovica Ozirisa i začela je Horusa s njim.
• Horus je bio rođen tokom mjeseca Khoiak (okt/nov), a ne 25. decembra. Dalje, u Bibliji se ne spominje Kristov pravi datum rođenja.
• Ne postoji zapis o tri kralja koja su posjetila Horusa, kad se rodio. Biblija nigdje ne navodi tačan broj maga koji su došli da vide Krista.
• Horus ni na koji način nije “spasitelj”; nije umro ni za koga.
• Ne postoji zapis o tome da je Horus bio učitelj kad mu je bilo 12 godina.
• Horus nije bio “kršten”. Jedini zapis koji uključuje vodu, vezano za njega, je priča gdje je on rastrgan na komade, kada Izida traži od krokodilskog boga da ga izbaci iz vode.
• Horus nije imao “službu”.
• Horus nije imao 12 učenika. Prema zapisima o njemu, Horus je imao četiri poluboga koja su ga slijedila, a postoje neke naznake o 16 ljudskih bića (sljedbenika) i neodređen broj kovača koji su išli u bitku s njim.
• Ne postoji zapis o tome da je Horusa izdao prijatelj.
• Horus nije umro tako što je razapet. Postoje različiti zapisi o njegovoj smrti, ali nijedan od njih ne uključuje razapinjanje.
• Ne postoji zapis o tome da je Horus bio u grobu tri dana.
• Horus nije uskrsnuo. Ne postoji zapis o tome da on izlazi iz groba u tijelu u kojem je sahranjen. Neki spisi kažu da je Izida vratila u život Horusa/Ozirisa i da je zatim postao gospod podzemnog svijeta.
Kada se uporede jedan sa drugim, Isus i Horus imaju malo, ako ikako, sličnosti jedan sa drugim.
Isusa također porede sa Mitrom tvrdnjama da je On mit. Svi gore navedeni opisi Horusa se primjenjuju na Mitru (npr, rođen od djevice, razapet, ustao nakon tri dana, itd.). Ali šta mitovi o Mitri zaista kažu?
• On se rodio iz stijene, ne od žene.
• On se najprije borio sa suncem a zatim sa drevnim bikom, što je bila zamisao prvog djela stvaranja. Mitra je ubio bika, koji je zatim postao tlo života za ljudski rod.
• Mitrino rođenje se slavilo 25. decembra, zajedno sa zimskim solsticijem (najkraći dan u godini).
• Nigdje se ne spominje da je on bio veliki učitelj.
• Nigdje se ne spominje da je Mitra imao 12 učenika. Ideja o tome je mogla doći sa murala na kojem je on okružen znakovima zodijaka kojih ima 12.
• Mitra nije uskrsnuo u tijelu, nego je, kad je završio svoju zemaljsku misiju, bio uzet u raj u kočijama, živ i zdrav. Rani kršćanski pisac, Tertulijan, jeste pisao o tome kako su mitraistički kultisti ponovo izvodili scene uskrsnuća, ali to se dogodilo mnogo nakon Novozavjetnog vremena, tako da, ako je došlo do ikakvog kopiranja, mitraizam je kopirao kršćanstvo, a ne obrnuto.
Možemo dati još mnogo primjera Krišne, Atisa, Dionizija i ostalih drevnih bogova, ali ishod je isti. Na kraju, historijski Isus, kako je oslikan u Bibliji, je jedinstven. Navodne sličnosti priče o Isusu i paganskih mitova su jako preuveličane. Dalje, dok priče o Horusu, Mitri itd, prethode kršćanstvu, postoji veoma malo historijskih zapisa o prekršćanskom vjerovanju tih religija. Velika većina najranijih spisa ovih religija datira od trećeg do četvrtog vijeka n.e. Pretpostavljati da su prekršćanska vjerovanja ovih religija (o kojima nema nikakvog zapisa) bila jednaka njihovim postkršćanskim vjerovanjima, je naivno. Mnogo je logičnije pripisati bilo koje sličnosti između ovih religija i kršćanstva tome da su one kopirale kršćansko naučavanje o Isusu.
Ovo nas vodi do sljedećeg područja koje treba istražiti: logičkih zabluda u kojima se služe oni koji tvrde da je kršćanstvo posudilo ideje iz paganskih mističnih religija. Razmotrićemo dvije od njih: zabludu o lažnom uzroku i zabludu terminologije.
Ako jedna stvar prethodi drugoj, zaključuje se da prva stvar mora da prouzrokuje drugu. Ovo je zabluda lažnog uzroka. Pijetao može ad kukuriče svako jutro prije izlaska sunca, ali to ne znači da on prouzrokuje da sunce izađe. Čak i ako su prekršćanski zapisi o mitološkim bogovima bili slični Kristu (a nisu), to ne znači da su oni prouzrokovali da pisci Evanđelja izmisle lažnog Isusa. Tvrditi to je kao i reći da je TV serija “Zvjezdane staze” prouzrokovala NASIN svemirski program.
Zabluda terminologije nastaje kada se riječi redefinišu, kako bi se dokazala poenta. Na primjer, film “Zeitgest” kaže da je Horus “započeo službu”, ali riječ “služba” je ovdje redefinisana. Horus nikad nije imao “službu” u pravom značenju te riječi – nimalo nalik Kristovoj. Oni koji tvrde da postoji veza između Mitre i Isusa govore o “krštenju” onih koji ulaze u Mitrin kult, ali šta je ono zaista? Mitrini sveštenici bi postavili u jamu one koji ulaze u kult, zatim objesili bika nad njom i razrezali mu stomak, dok bi se ta krv slijevala na njih. Ova praksa nema nikakve sličnosti sa kršćanskim krštenjem – osobom koja silazi u vodu (što simbolizuje Kristovu smrt) i koja zatim izlazi iz nje (što simbolizuje Kristovo uskrsnuće). Ali zagovornici mitološkog Isusa obmanjujuće koriste izraz “krštenje”, da opišu oba obreda u nadi da će ih time povezati.
Ovo nas dovodi do pitanja istinitosti Novog zavjeta. Nijedno drugo antičko djelo nema više dokaza za svoju historijsku vjerodostojnost od Novog zavjeta. On ima više pisaca (devet), bolje i ranije pisce, nego bilo koji drugi dokument iz tog doba. Dalje, historija svjedoči da su oni išli do smrti tvrdeći da je Isus ustao iz mrtvih. I dok bi neko možda i umro za laž za koju misli da je istina, nijedna osoba ne bi umrla za laž za koju zna da je laž. Razmislimo o ovome – ako bi vas neko razapinjao naopako, kako se to desilo apostolu Petru, a sve što treba da uradite kako biste spasili svoj život je da se odreknete laži koju ste svjesno rekli, šta biste uradili?
Uz to, historija je pokazala da je potrebno da bar dvije generacije prođu prije nego što neki mit može da bude dio nje. To je zato što greške mogu da se opovrgnu sve dok postoje svjedoci nekog događaja, a mitsko uljepšavanje razotkrije. Sva Evanđelja Novog zavjeta su napisana tokom života svjedoka, zajedno sa nekim od Pavlovih poslanica koje su napisane do 50 g.n.e. On direktno poziva tadašnje svjedoke da provjere njegovo svjedočanstvo (1. Korinćanima 15:6).
Novi zavjet potvrđuje činjenicu da, u prvom vijeku, Isus nije bio zamijenjen nijednim drugim bogom. Kada je Pavle propovijedao u Ateni, elitni mislioci tog grada su rekli: “’Čini se da propovijeda tuđe bogove’ – jer je propovijedao Isusa i uskrsnuće. Pa ga uzeše i odvedoše na Aeropag, govoreći: ‘Možemo li znati, kakva je ta nova nauka, što je ti propovijedaš? Jer nešto novo mećeš u naše uši; hoćemo dakle da znamo, što to znači’” (Djela 17:18–20). Jasno je da se, ako je Pavle samo ponavljao priče o drugim bogovima, Atenjani ne bi odnosili prema toj doktrini kao “novom” i “čudnom” učenju. Ako je u prvom vijeku bilo mnogo bogova koji su umirali i oživljavali, zašto, kada je apostol Pavle propovijedao Isusa koji je ustao iz mrtvih, epikurejci i stoici nisu napomenuli: “Ah, baš kao i Horus i Mitra”?
Dakle, tvrdnja da je Isus kopija mitskih bogova, nastala preko autora čija su djela bila odbijena od strane akademije, sadrži logičke zablude i ne može se uporediti sa novozavjetnim Evanđeljima, koja već skoro 2000 godina odolijevaju intenzivnom ispitivanju. Navodne paralele između Isusa i drugih bogova nestaju kada se ispitaju originalni mitovi. Isus-je-mit teorija se oslanja na selektivne opise, redefinisane riječi i pogrešne pretpostavke.
Isus Krist je jedinstven u historiji, sa svojim glasom koji se podiže iznad glasova svih lažnih bogova, kada postavlja pitanje koje na kraju određuje nečiju vječnu sudbinu: “A vi, što vi kažete tko sam?” (Matej 16:15).
English
Da li je Isus mit? Da li je On samo kopija paganskih bogova drugih drevnih religija?
