Pitanje
Zašto je Isus poučavao u parabolama?
Odgovor
Za parabole se kaže da su one zemaljske priče sa nebeskim značenjem. Gospod Isus ih je često koristio kao način da ilustruje duboke, nebeske istine. Priče kao ove se lako zapamte, likovi su im odvažni a simbolizam bogat u značenju. Parabole su bile uobičajena forma naučavanja u judaizmu. Prije određenog momenta u svojoj službi, Isus je upotrebljavao dosta živopisnih analogija, koristeći uobičajene pojmove koji bi bili poznati svima (so, kruh, ovca, itd.), a njihovo značenje je bilo sasvim jasno u kontekstu Njegovog učenja. Parabole zahtijevaju više objašnjenja, i u jednom momentu svoje službe, Isus je počeo da naučava isključivo koristeći njih.
Pitanje je, zašto je Isus dopustio da se mnogi ljudi pitaju za značenje Njegovih parabola? Prvi primjer ovoga je u paraboli o sjemenu i tlu. Prije nego što je objasnio njeno značenje, povukao je svoje učenike nasamo, van gomile ljudi. Oni su ga pitali: “Zašto im govoriš u prispodobama?” On im je odgovorio: “Vama je dano da razumijete tajne kraljevstva nebeskoga. A njima nije dano. Jer onome koji ima još će se dati i imat će u izobilju, a onome koji nema oduzet će se i ono što ima. Zato im govorim u prispodobama, jer otvorenim očima ne vide i otvorenim ušima ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaije koje glasi:
‘Slušat ćete, a ipak nećete razumjeti, gledat ćete, a nećete vidjeti. Otvrdnulo je srce ovoga naroda. Uši su mu gluhe, oči su mu zatvorene. Neće da vidi očima, neće da čuje ušima, neće da razumije srcem niti da se obrati, da ga iscijelim. A blago vašim očima što vide i vašim ušima što čuju! Jer zaista kažem vam: Mnogi proroci i pravednici željeli su vidjeti što vi vidite, i ne vidješe, i čuti što vi čujete, i ne čuše.’” (Matej 13:10-17)
Od ove tačke u Isusovoj službi nadalje, kada je govorio u pričama, objašnjavao ih je samo svojim učenicima. Ali one koji su neprekidno odbijali Njegovu poruku je ostavljao da se u svojoj duhovnoj sljepoći pitaju za njihovo značenje. Isus je napravio jasnu razliku između onih kojima je dato “uho da čuje” i onih su bili uporni u svojoj nevjeri – iako su slušali, ali nikad zaista doživjeli, koji “svagda uče, i nikad ne mogu doći do spoznaje istine” (2. Timoteju 3:7). Učenicima je bio dan dar duhovnog rasuđivanja kojim su im stvari Duha bile razjašnjene. Pošto su prihvatili istinu od Isusa, dato im je više istine. Isto je i danas sa vjernicima kojima je dan dar Duha Svetog, koji nas uvodi u svu istinu (Ivan 16:13). On nam je otvorio oči za njeno svjetlo i naše uši za slatke riječi vječnog života.
Naš Gospod Isus je razumio da istina nije slatka muzika svim ušima. Jednostavno rečeno, postoje oni koji nemaju ni interes ni poštovanje za Božije duboke stvari. Zašto je, onda, On govorio u parabolama? Onima sa iskrenom glađu za Bogom, one su i djelotvorno i znamenito vozilo za prenos božanskih istina. Parabole našeg Gospoda sadrže bogatstvo istine u nekoliko riječi – a njih, bogate slikama, nije lako zaboraviti. Dakle, parabole su blagoslov onima sa ušima željnim da čuju. Ali onima sa tupim srcima i ušima sporim da čuju, one su također izjava presude.
English
Zašto je Isus poučavao u parabolama?
