Pitanje
Šta je jainizam?
Odgovor
Jainizam je nastao u 6. vijeku, kao pokret reformacije unutar hinduizma. On se zasniva na učenjima svog osnivača, Mahavire. Vjerujući da je život samoodricanja put do postizanja “prosvjetljenja”, Mahavira je lutao gol i nijem Indijom 12 godina, trpeći teškoće i zlostavljanje. Nakon toga je zadobio učenike, propovijedajući svoju novootkrivenu vjeru. On je se žestoko protivio zamisli o priznavanju i slavljenju nekog vrhovnog bića. Iako je poricao da bilo koji Bog ili bogovi postoje da bi se slavili, Mahaviru su, kao i ostale religijske vođe, njegovi kasniji sljedbenici obožavali kao božanstvo. Nazvan je 24. Tirthankarom, zadnjim i najvećim od svih bića spasitelja. Prema jainskim spisima, Mahavira je sišao sa neba, sam ne počinivši nijedan grijeh, a kroz meditaciju se oslobodio svih zemaljskih želja.
Jainizam je religija ekstremnog legalizma, jer se sopstveno spasenje zadobija samo putem asketizma (strogim samoodricanjem). U njemu ne postoji sloboda, već samo pravila, prvenstveno Pet velikih zavjeta, odricanje od: 1) ubijanja živih stvari, (2) laganja, (3) pohlepe, (4) seksualnog zadovoljstva i (5) vezanosti za svjetovno. Žene moraju da se u potpunosti izbjegavaju jer se smatra da su one uzrok svih vrsta zla.
Kao i sve lažne religije, jainizam nije u skladu sa biblijskim kršćanstvom. Prvo, Biblija osuđuje obožavanje bilo kog boga osim Jehove, istinskog i živog Boga. “Ja sam Gospod, Bog tvoj... Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izlazak 20:2,3) “Ja sam Gospod, nema drugoga, nema drugoga boga osim mene.” (Izaija 45:5) Mahavira nikako nije bio bog, nego čovjek. Kao i svi ljudi, on se rodio, griješio je i umro. On nije dostigao bezgrešno savršenstvo. Samo jedan čovjek je živio savršeno, Gospod Isus Krist, “koji je u svemu iskušan kao i mi, osim grijeha” (Hebrejima 4:15).
Drugo, Biblija jasno kaže da slijeđenje zakona i naučavanja, čak i onih koji dolaze od istinskog i živog Boga, nikad neće dovesti do pravednosti koja se zahtijeva za spasenje. “Jer se djelima zakona neće opravdati ni jedan čovjek.” (Galaćanima 2:16) Ona naučava da se spasenje dobija milošću vjerom u prolivenu krv Isusa Krista (Efežanima 2:8-9), koji je pribio naše grijehe na križ, tako da mi možemo da nosimo Njegovu pravednost. “Njega, koji nije poznao grijeha, učini za nas grijehom, da mi postanemo pravda Božja u njemu.” (2. Koriinćanima 5:21) Isus olakšava terete ljudima, dok ih jainizam samo dodaje.
Najzad, dva od “velikih zavjeta” jainizma su u direktnoj suprotnosti sa otkrivenom Božijom Riječju. Dok je izbjegavanje pohlepe, laganja i vezivanja sa svjetovnim pohvalno, izbjegavanje seksualnog zadovoljstva, ako bi otišlo u krajnost, bi dovelo do kraja čovječanstva. Kako bi se obezbijedio nastavak generacija ljudi na zemlji, Bog nam je dao dar seksualnog nagona. Unutar ograničenja svetog braka, seksualni nagon nalazi svoje potpuno ispunjenje, a budućnost naše vrste je osigurana (Postanak 1:28, 2:24, 9:1). Uz to, jedno od načela jainizma je ahimsa, zabrana oduzimanja bilo koje vrste života. To se direktno suprotstavlja i Starom i Novom zavjetu, gdje Bog čovječanstvu daje životinje za hranu (Levitski zakonik 11 i Djela 10).
Kao i sve lažne religije, jainizam je još jedna laž Sotone, čija je želja da nas zarobi u sistem koji usredsređuje našu pažnju na nas same, okrećući naše misli i duh ka unutra, u pokušaju da samoodricanjem i držanjem pravila učinimo sebe vrijednima. Isus nam zapovijeda da umremo sebi, da živimo za Njega i kroz Njega, za druge. Neuspjeh jainizma da napreduje mnogo dalje od određenih područja Indije govori o činjenici da on ne ispunjava sveopšte ljudske potrebe. To je sasvim suprotno od Isusa Krista, čiji je uticaj sveobuhvatan.
English
Šta je jainizam?
