Pitanje
Da li bi Kršćani trebalo da budu tolerantni prema religijskim uvjerenjima drugih ljudi?
Odgovor
U naše doba “tolerancije”, moralni relativizam se posmatra kao vrhovna vrlina. Svaka filozofski, idejni i vjerski sistem ima jednake vrline, kako kažu relativisti, i vrijedni su jednakog poštovanja. Oni koji favorizuju jedan vjerski sistem naspram drugog ili – još gore – tvrde da imaju znanje apsolutne istine, se smatraju uskogrudima, neprosvjećenima, ili čak punim predrasuda.
Naravno, različite religije imaju međusobno isključive tvrdnje, a relativisti nisu u stanju da logično pomire očite kontradikcije. Na primjer, Biblija tvrdi da “je ljudima određeno samo jedanput umrijeti – potom dolazi sud” (Hebrejima 9:27), dok neke istočnjačke religije uče da postoji reinkarnacija. Dakle, da li umiremo jednom ili više puta? Oba naučavanja ne mogu biti tačna. Relativisti u suštini redefinišu istinu kako bi stvorili paradoksalni svijet gdje mnoge, kontradiktorne “istine” mogu zajedno postojati.
Isus je rekao: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni” (Ivan 14:6). Kršćanin prihvata Istinu, ne samo kao concept, nego kao osobu. Ovo poznanje Istine odvaja Kršćanina od takozvanih “otvorenih umova” današnjice. Kršćanin javno priznaje da je Isus ustao iz mrtvih (Rimljanima 10:9,10). Ako stvarno vjeruje u uskrsnuće, kako onda može biti “otvorenog uma” za tvrdnju onog koji ne vjeruje da Isus nikad nije uskrsnuo? Za Kršćanina bi poricanje jasnog učenja Božije Riječi bilo kao i izdaja samog Boga.
Možemo primijetiti da smo već naveli osnove naše vjere u ovim primjerima. Neke stvari (kao što je Kristovo uskrsnuće u tijelu) su stvari o kojima se ne može pregovarati. O drugim stvarima možda možemo debatovati, kao što je pitanje ko je napisao knjigu Hebreja, ili o prirodi Pavlovog “trna u tijelu”. Trebalo bi da izbjegavamo da se zapetljavamo u rasprave oko sporednih stvari (2. Timoteju 2:23; Titu 3:9).
Čak i kad vodi rapravu/dijalog oko poznatih doktrina, Kršćanin bi trebalo da vježba uzdržljivost i pokaže poštovanje. Jedno je ne slagati se oko nečijeg stava; potpuno drugo je podcjenjivati osobu. Moramo se držati Istine dok pokazujemo saosjećanje sa onima koji sumnjaju u nju. Kao Isus, moramo biti puni i jednog i drugog – i milosti i Istine (Ivan 1:14). Petar naglašava dobar balans između davanja odgovora i poniznosti: “…uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s poštovanjem…” (1. Petrova 3:15b,16a).
English
Da li bi Kršćani trebalo da budu tolerantni prema religijskim uvjerenjima drugih ljudi?
