Pitanje
Da li Marko 16:16 naučava da je krštenje neophodno za spasenje?
Odgovor
Kao što je slučaj sa svakim pojedinim stihom ili odlomkom, razaznajemo šta on uči tako što najprije razmotrimo jezik i kontekst stiha. Također ga provučemo kroz ono što ostatak Biblije govori na tu temu. U slučaju krštenja ili spasenja, Biblija jasno kaže da spasenje dolazi po milosti kroz vjeru u Isusa Krista, ne djelima bilo koje vrste, uključujući i krštenje (Efežanima 2:8-9). Stoga, bilo koje tumačenje koje dolazi do zaključka da je krštenje, ili bilo koje drugo djelo, neophodno za spasenje, je pogrešno. Za više informacija, pročitajte na našoj stranici “Da li spasenje dolazi samo vjerom, ili vjerom plus djelima?”
Vezano za Marka 16:16, važno je da napomenemo da postoje neki tekstualni problemi u 16. poglavlju, sa stihovima 9-20. Postavlja se pitanje da li su ovi stihovi u originalu dio Evanđelja po Marku ili su dodati kasnije, od strane prepisivača. Radi toga je najbolje da ne baziramo ključnu doktrinu prema tim stihovima, kao što je podizanje zmija, osim ako je to podržano drugim stihovima iz Pisma.
Pretpostavljajući da 16. stih pripada originalu, postavljamo pitanje da li on naučava da je krštenje neophodno za spasenje? Kratki odgovor je – ne, ne naučava. Kako bi se na osnovu njega zasnovala teorija da je krštenje neophodno za spasenje, trebalo bi ići mnogo dalje od onoga što taj stih zapravo kaže. Ono što on zaista naučava je da je vjera neophodna za spasenje, što je u skladu sa brojnim stihovima u kojima je pomenuta samo vjera (npr, Ivan 3:18; Ivan 5:24; Ivan 12:44; Ivan 20:31; 1. Ivanova 5:13).
“Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” (Marko 16:16) Ovaj stih je komponovan od dvije osnovne tvrdnje. 1 – Onaj koji vjeruje i krsti se će biti spašen. 2 – Onaj koji ne vjeruje će biti osuđen.
I dok nam ovaj stih govori nešto o vjernicima koji su kršteni (oni su spašeni), ne govori ništa o vjernicima koji nisu kršteni. Kako bi ovaj stih naučavao da je krštenje neophodno za spasenje, potrebna je i treća izjava, koja bi tvrdila: “Onaj koji povjeruje i ne krsti se biće osuđen”, ili “Onaj koji se ne krsti biće osuđen”. Ali, naravno, u ovom stihu ne nalazimo nijednu od navedenih.
Oni koji pokušavaju da na osnovu Marka 16:16 naučavaju da je krštenje neophodno za spasenje čine uobičajenu ali ozbiljnu grešku koja se ponekad zove Obmana negativnog zaključivanja. Ova obmana se može izložiti na sljedeći način: “Ako je neka tvrdnja tačna, ne možemo zaključiti da su sve negacije (ili suprotne tvrdnje) te tvrdnje također tačne”. Na primjer, izjava “pas sa smeđim tačkama je životinja” je tačna; međutim, negacija: “ako pas nema smeđe tačke, nije životinja” je netačna. Na isti način, “Onaj koji povjeruje i krsti se, biće spašen” je tačno; ali izjava: “onaj koji povjeruje ali se ne krsti neće biti spašen” je neopravdana pretpostavka. Ipak je to baš ona koju su postavili oni koji podržavaju obnovu krštenjem.
Uzmimo u obzir ovaj primjer: “Ko god vjeruje i živi u Kanzasu će biti spašen, ali oni koji ne vjeruju će biti osuđeni”. Ova izjava je vrlo tačna; stanovnici Kanzasa koji vjeruju u Isusa će biti spašeni. Međutim, reći da su samo oni vjernici koji žive u Kanzasu spašeni, je nelogična i lažna pretpostavka. Ova izjava ne kaže da vjernik mora da živi u Kanzasu kako bi išao na nebo. Slično tome, Marko 16:16 ne kaže da vjernik mora biti kršten. Ovaj stih iznosi činjenicu o krštenim vjernicima (oni će biti spašeni), ali ne kaže apsolutno ništa o vjernicima koji nisu kršteni. Postoje vjernici koji ne žive u Kanzasu, ali su ipak spašeni; a postoje i vjernici koji nisu kršteni, ali su ipak, također, spašeni.
Jedan određeni uslov koji se zahtijeva za spasenje se navodi u drugom dijelu Marka 16:16: “Tko ne uzvjeruje, osudit će se”. U suštini, Isus daje i potvrdan uslov za vjeru (ko uzvjeruje, spasiće se) i negacijski uslov (ko ne uzvjeruje, osudiće se). Prema tome, sa potpunom sigurnošću možemo reći da je vjera uslov za spasenje. Što je još važnije, vidimo da se ovaj uslov, i potvrdan i negacijski, provlači kroz ostatak Pisma (Ivan 3:16; Ivan 3:18; Ivan 3:36; Ivan 5:24; Ivan 6:53-54; Ivan 8:24; Djela 16:31).
Isus pominje uslov povezan sa spasenjem (krštenje) u Marku 16:16. Ali povezan uslov ne bi trebalo da se miješa sa zahtjevom. Na primjer, imati groznicu je povezano sa biti bolestan, ali se ne zahtijeva da nekoima groznicu kako bi bio bolestan. Nigdje u Bibliji ne nalazimo tvrdnju kao što je: “Ko god se ne krsti, osudiće se”. Prema tome, ne možemo reći da je krštenje neophodno za spasenje, bazirano na Marku 16:16 ili bilo kojem drugom stihu.
Da li Marko 16:16 naučava da krštenje jeste ili nije neophodno za spasenje? Ne, ne naučava. Ovaj stih jasno ustanovljuje da je vjera ta koja se zahtijeva za spasenje, ali ne dokazuje niti pobija zamisao da je krštenje također neophodno. Kako onda možemo znati da li neko treba da se krsti kako bi bio spašen? Treba da pogledamo šta cijela Božija Riječ kaže. Ovdje je sažetak onoga što je očigledno:
1 – Biblija jasno kaže da smo spašeni samo vjerom. Abraham je bio spašen vjerom, i mi smo spašeni vjerom (Rimljanima 4:1-25; Galaćanima 3:6-22).
2 – Kroz cijelu Bibliju, u svakom uređenju, ljudi su bili spašeni a da nisu bili kršteni. Svaki vjernik u Starom zavjetu (npr. Abraham, Jakov, David, Salomon) je bio spašen, ali ne i kršten. Razbojnik na križu je bio spašen ali ne i kršten. Kornelije je bio spašen prije nego što se krstio (Djela 10:44-46).
3 – Krštenje je svjedočanstvo naše vjere i javna objava da vjerujemo u Isusa Krista. Pismo nam govori da imamo vječni život od onog momenta kad povjerujemo (Ivan 5:24) a vjera uvijek dolazi prije krštenja. Krštenje nas ne spašava više nego što to čine dolazak u crkvu ili molitva. Spašeni smo kada povjerujemo.
4 – Biblija nigdje ne kaže da ako neko nije kršten neće biti spašen.
5 – Ako je krštenje neophodno za spasenje, onda niko ne bi mogao biti spašen ako nije bar još neko prisutan. Neko mora da bude tu da krsti osobu prije nego što bude spašena. Ovo jasno ograničava ko može i kada biti spašen. Posljedice ove doktrine, kada se ide do logičnog zaključka, su razarajuće. Na primjer, vojnik koji povjeruje na bojnom polju, ali pogine prije nego što se krsti, bi išao u pakao.
6 – Kroz cijelu Bibliju vidimo da u momentu kad povjeruje, vjernik dobija sva obećanja i blagoslove spasenja (Ivan 1:12; 3:16; 5:24; 6:47; 20:31; Djela 10:43; 13:39; 16:31). Kada neko povjeruje, on ima vječni život, ne dolazi na sud i prešao je iz smrti u život (Ivan 5:24) – sve to prije nego što se krsti.
Ako vjerujete u obnovu krštenjem, trebalo bi da pažljivo razmotrite u koga ili u šta zaista stavljate svoje povjerenje. Da li vjerujete u fizičko djelo (krštenje) ili u dovršeno djelo Krista na križu? Kome ili čemu vjerujete za spasenje? Sjeni (krštenju) ili suštini (Isusu Kristu)? Naša vjera mora počivati samo na Kristu. “U njemu imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha po bogatstvu njegove milosti.” (Efežanima 1:7).
English
Da li Marko 16:16 naučava da je krštenje neophodno za spasenje?
