Pitanje
Da li kršćani treba da praznuju Šabat?
Odgovor
Često se tvrdi da je "Bog uspostavio Šabat u Edenskom vrtu", zbog povezanosti između Šabata i stvaranja u Izlasku 20:11. Iako je Božiji odmor na sedmi dan (Postanak 2:3) predskazao budući zakon o Šabatu, nema biblijskog zapisa o njemu prije nego što su djeca Izraelova napustila Egipatsku zemlju. Nigdje u Pismu nema ni najmanjeg nagovještaja da se Šabat držao od Adama do Mojsija.
Božija riječ je vrlo jasna da je držanje Šabata bio poseban znak između Boga i Izraela: "A Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: ‘Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet!’” (Izlazak 19:3–5).
“Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.” (Izlazak 31:16–17).
U Ponovljenom zakonu 5, Mojsije ponavlja deset zapovijedi sljedećoj generaciji Izraelaca. Ovdje, nakon zapovijesti o držanju Šabata u stihovima 12–14, on daje objašnjenje zašto je Šabat dat Izraelskoj naciji: "Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotni." (Ponovljeni zakon 5:15).
Možete primijetiti ovu riječ, zato. Božija namjera pri davanju Šabata Izraelu nije bila da bi se oni sjećali stvaranja, već da bi se sjećali svog ropstva u Egiptu i Božijeg oslobođenja. Obratite pažnju na to koji su zahtjevi za držanje Šabata: Osoba koja je bila pod obavezom da drži Šabat nije smjela da napušta svoj dom taj dan (Izlazak 16:29), nije smjela da pali vatru (Izlazak 35:3) i nije smela druge tjerati da rade (Ponovljeni zakon 5:14). Osoba koja bi prekršila Šabat je trebalo da bude ubijena (Izlazak 31:15; Brojevi 15:32–35).
Jedno istraživanje Novog zavjeta nam pokazuje četiri važne tačke: 1) Kad god da se Krist pojavio u svom uskrslom tijelu i koji god dan da je pomenut, radi se o prvom radnom danu u nedjelji (Matej 28:1, 9, 10; Marko 16:9; Luka 24:1, 13, 15; Ivan 20:19, 26). 2) Jedino gdje se Šabat pominje od Djela do Otkrivenja, je u kontekstu evangelizacije Jevreja, koja se obično dešava u sinagogi (Djela, poglavlja 13–18). Pavle piše: "Sa Židovima sam bio kao Židov, da pridobijem Židove" (Prva Korinćanima 9:20). Pavle nije išao u sinagogu radi zajedništva ili da podučava svece, već da ubijedi i spase izgubljene. 3) Jednom je rekao: "ja od sada idem k poganima" (Djela 18:6) i Šabat nikada više nije pomenut. I 4) umjesto da predlaže privrženost Šabatu, preostali dio Novog zavjeta zagovara suprotno (uključujući jedan izuzetak od tačke 3, koji se nalazi u Kološanima 2:16).
Ako pogledamo malo bliže tačku 4 otkrićemo da ne postoji obaveza za vjernike Novog Zavjeta da drže Šabat i pokazaće nam da je ideja o nedjelji kao "kršćanskom Šabatu" takođe nebiblijska. Kao što smo diskutovali gore, Šabat se samo jednom spominje, pošto se Pavle fokusirao na mnogobošce: "Prema tome, neka vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili subota! To je samo sjena stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist." (Kološanima 2:16–17) Jevrejski Šabat je bio ukinut na križu, gdje je Krist " izbrisao zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna" (Kološanima 2:14).
Ova ideja se ponavlja više nego jednom u Novom zavjetu: "Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje! Tko pazi na dan, čini to radi Gospodina" (Rimljanima 14:5–6a). "A sada, kad ste odabrali Boga – još bolje: kada je on vas odabrao – kako možete se obraćate nemoćnim i bijednim prirodnim silama kojima hoćete da opet i ponovo budete robovi? Brižno slavite određene dane, mjesece, vremena i godine." (Galatima 4:9–10)
Ali neki tvrde da je Konstantinov ukaz 321. godine nove ere "promijenio" Šabat od subote na nedjelju. Na koji dan se rana crkva sastajala za slavljenje? Pismo nikada ne spominje nekakvo Šabatno (u subotu) okupljanje vjernika za zajedništvo ili slavljenje. Ali, postoje jasni odeljci koji pominju prvi dan u sedmici. Na primjer, Djela 20:7 kažu da su se "u prvi dan sedmice" učenici sastali da lome kruh. U 1.Korinćanima 16:2 Pavle moli Korintske vjernike: "Neka svakoga prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti". Pošto je Pavle odredio ovo davanje kao "službu" u 2.Korinćanima 9:12, ovo sakupljanje mora da je bilo povezano sa službom u nedjelju, kada se kršćani skupljaju. Historijski, nedjelja, a ne subota, je bio dan kada su se normalno kršćani skupljali u crkvi i ova praksa seže do prvog vijeka.
Šabat je bio dat Izraelu, a ne crkvi. To je još uvijek subota, a ne nedjelja, i to se nikada nije promijenilo. Ali Šabat je dio Starozavjetnog zakona, a kršćani su slobodni od toga da služe zakonu (Galaćanima 4:1-26; Rimljanima 6:14). Oni nisu obavezni da drže Šabat — bilo da je to subota ili nedjelja. Prvi dan sedmice, nedjelja, Gospodnji dan (Otkrivenje 1:10) proslavlja Novo stvorenje, sa Kristom kao našom uskrslom Glavom. Mi nismo obavezni da slijedimo Mojsijev Šabat — odmarajući se, već smo slobodni da slijedimo uskrslog Krista — služeći. Apostol Pavle kaže da svaka osoba treba sama za sebe da odluči da li će da drži Šabatni odmor: “Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje!” (Rimljanima 14:5). Boga treba da slavimo svaki dan, a ne samo subotom i nedjeljom.
English
Da li kršćani treba da praznuju Šabat?
