Pitanje
Da li je anihilizam biblijski?
Odgovor
Anihilizam je vjerovanje da oni koji ne vjeruju neće iskusiti vječnost patnje u paklu, nego da će umjesto toga biti “ugašeni” nakon smrti. Za mnoge, anihilizam je privlačno vjerovanje, zbog strašne ideje o vječnom boravku u paklu. Dok postoje neki odlomci za koje izgleda da bi mogli da budu argument za nihilizam, detaljniji pogled na ono što Biblija kaže o sudbini opakih, otkriva činjenicu da je kazna u paklu vječna. Vjerovanje u anihilizam dolazi iz pogrešnog razumijevanja jedne ili više sljedećih doktrina: 1) posljedice grijeha, 2) pravednosti Božije i 3) prirode pakla.
Vezano za prirodu pakla, anihilisti pogrešno razumiju značenje ognjenog jezera. Očito, ako bi ljudsko biće bilo bačeno u jezero od goruće lave, ono bi skoro u trenutku izgorjelo. Međutim, ognjeno jezero je i fizička i duhovna oblast. To ne znači da je samo ljudsko tijelo bačeno u njega; bačeno je tijelo, duša i duh. Duhovna priroda ne može biti prožeta fizičkom vatrom. Izgleda da su nespšeni uskrsnuti sa tijelom pripremljnim za vječnost, isto kao što su to i spašeni (Otkrivenje 20:13; Djela 24:15). Ova tijela su pripremljena za vječnu sudbinu.
Vječnost je još jedan aspekt koji su anihilisti propustili da u potpunosti razumiju. Oni su u pravu da je grčka riječ aonion, što je obično prevedeno kao “vječno”, ne znači to po definiciji. Ona se specifično odnosi na “doba” ili “eon”, određeni period vremena. Međutim, jasno je da u Novom Zavjetu, aionion je ponekad korišteno da ukaže na vječan vremenski period. Otkrivenje 20:10 govori da će sotona, zvjer i lažni prorok biti bačeni u ognjeno jezero i mučeni “dan i noć, u vijeke vjekova”. Jasno je ovo troje nisu “ugašeni” time što su bačeni u ognjeno jezero. Zašto bi sudbina nespašenih bila drugačija (Otkrivenje 20:14,15)? Najubjedljiviji dokaz za vječnost pakla je u Mateju 25:46: “Ovi (nespašeni) će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni”. U ovom stihu, ista grčka riječ je korištena i za sudbinu nepravednih i za sudbinu pravednih. Ako će nespašeni biti mučeni samo jedan “period”, onda će i spašeni iskusiti život u nebu samo jedan “period”. Ako će vjernici biti u nebu zauvijek, onda će i nevjerni biti u paklu zauvijek.
Još jedan čest prigovor anihilista vječnosti pakla je taj da bi bilo nepravedno od strane Boga da kazni nevjernike vječnošću pakla radi ograničene količine grijeha. Kako bi moglo biti fer da Bog osobu koja je živjela grešan, 70-godišnji život, kažnjava čitavu vječnost? Odgovor je u tome da naš grijeh nosi vječnu posljedicu zato što je učinjen protiv vječnog Boga. Kad je kralj David počinio grihe preljuba i ubistva, rekao je: “Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom…” (Psalam 51:6). David je zgriješio protiv Batšebe i Urije; kako je mogao da tvrdi da je zgriješio samo protiv Boga? On je shvatao da je sav grijeh u konačnici protiv Boga. Bog je vječno i beskonačno biće. Zbog toga sav grijeh protiv Njega je vrijedan vječne kazne. To nije pitanje količine vremena u kojem smo griješili, nego pitanje karaktera Boga protiv kojega smo zgriješili.
Ličniji aspekt anihilizma je ideja da mi vjerovatno ne bismo bili sretni u nebu kad bismo znali da neko od naših voljenih pati zbog vječne kazne u paklu. Međutim, kad dođemo u nebo, mi nećemo imati ništa na šta bismo se žalili ili zbog čega bismo bili tužni. Otkrivenje 21:4 nam kaže: “On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” Ako neko od naših dragih nije u nebu, mi ćemo biti 100% u saglasnosti da oni ne pripadaju tamo i da su osuđeni svojim sopstvenim odbijanjem da private Isusa Krista kao svoga Spasitelja (Ivan 3:16; 14:6). Teško je to razumjeti, ali mi nećemo biti rastuženi zbog nedostatka njihove prisutnosti. Naš fokus ne bi trebalo da bude na tome kako ćemo uživati u nebu bez svih svojih voljenih gore, nego kako da dovedemo svoje najdraže do vjere u Krista, tako da oni mogu da budu tamo.
Pakao je vjerovatno osnovni razlog zašto je Bog poslao Isusa Krista da plati kaznu za naše grijehe. “Ugasiti” se nakon smrti nije sudbina koje se treba bojati, ali vječnost u paklu sigurno jeste. Isusova smrt je bila neograničena smrt za naš dug neograničenog grijeha, da mi ne bi trebali da ga plaćamo u paklu čitavu vječnost (2. Korinćanima 5:21). Kada povjerujemo u Njega, spašeni smo, oprošteno nam je, očišćeni smo i obećan nam je vječni dom u nebu. Ali ako odbijemo Božiji dar vječnog života, suočićemo se sa vječnim posljedicama te odluke.
English
Da li je anihilizam biblijski?
