Pitanje
Šta Biblija kaže o ljutnji?
Odgovor
Držanje ljutnje pod kontrolom je važna tema. Kršćanski savjetnici izvještavaju da 50% ljudi koji zatraže savjetovanje ima problem sa ljutnjom. Ona može da upropasti komunikaciju i razori odnose, a uništava i radost i zdravlje mnogih. Nažalost, ljudi imaju tendenciju da opravdavaju svoj gnjev umjesto da prihvate odgovornost za njega. Svi se, manje ili više, bore sa ljutnjom. Hvala Bogu, Njegova Riječ sadrži principe vezano za to kako držati ljutnju u pobožnim granicama, i kako je prebroditi kad ona prerasta u grijeh.
Ljutnja nije uvijek grijeh. Postoji vrsta ljutnje koju Biblija odobrava, često nazvana “pravedni gnjev”. Bog je ljut (Psalam 7:12; Marko 3:5) i vjernicima je rečeno da se ljute (Efežanima 4:26). U Novom zavjetu su korištene dvije grčke riječi za našu riječ “ljutnja”. Jedna znači “strast, energija”, a druga “uzrujanost, ključanje”. Biblijski, ljutnja je Bogom dana energija namijenjena da nam pomogne da riješimo probleme. Primjeri biblijske ljutnje uključuju Pavlovo konfrontiranje Petra zato što je davao loš primjer Galaćanima (Galaćanima 2:11-14), Davidovu uzrujanost kad je čuo kako prorok Natan govori o nepravdi (2. Samuelova 12), a Isus se razgnjevio na Jevreje koji su obeščašćivali slavljenje u Božijem hramu u Jerusalimu (Ivan 2:13-18). Zapazimo da nijedan od ovih primjera ljutnje ne uključuje samoodbranu, nego odbranu nekog drugog ili nekog principa.
Ljutnja postaje grijeh kad je pokrenuta sebičnim motivima (Jakov 1:20), kad je Božiji cilj iskrivljen (1. Korinćanima 10:31), ili kad potraje (Efežanima 4:26-27). Umjesto da koristimo energiju izazvanu ljutnjom kako bismo napali problem koji je iskrsao, mi napadamo osobu. Efežani 4:15-19 kažu da treba da govorimo istinu u ljubavi i da koristimo riječi kako bismo izgradili druge, ne dozvoljavajući da one koje su ružne i destruktivne izlaze iz naših usta. Nažalost, otrovni govor je preovladavajuća karakteristika palog čovjeka (Rimljanima 3:13-14). Ljutnja postaje grijeh kada joj se dozvoli da pređe granicu, prouzrokujući scenario u kojem se grijeh umnožava (Izreke 29:11), ostavljajući traga pustoši, često sa nenadoknadivim posljedicama. Ljutnja također postaje grijeh kada onaj koji se gnjevi odbija da oprosti, inati se ili sve to čuva u sebi (Efežanima 4:26-27). To može da prouzrokuje depresiju i razdražljivost radi malih stvari, često nečega što nije povezano sa osnovnim problemom koji leži ispod svega.
Možemo se biblijski nositi sa ljutnjom tako što ćemo prepoznati i priznati svoje sebične motive kad se naljutimo i/ili shvatajući da je ona, ukoliko se ne nosimo ispravno, grijeh (Izreke 28:13; 1. Ivanova 1:9). Trebalo bi da to priznamo i Bogu i onima koje smo povrijedili svojom ljutnjom. Ne bi trebalo da umanjujemo grijeh time što ćemo nalaziti izgovore ili prebacivati krivicu na nekoga drugog.
Možemo se biblijski nositi sa ljutnjom time što ćemo vidjeti Boga usred svega. Ovo je posebno važno kada nas ljudi uvrijede. Jakov 1:2-4, Rimljani 8:28-29 i Postanak 50:20 ukazuju na činjenicu da je Bog suveren i da je On u potpunoj kontroli nad svakom okolnošću i osobom koje nam dođu na put. Ne dešava nam se ništa što On nije prouzrokovao ili dozvolio. I kako ovi stihovi kažu, Bog je dobar Bog (Psalam 145:8, 9, 17) koji dozvoljava sve stvari u našem životu za naše i za dobro drugih. Prebivanje u ovoj istini dok se ona iz naših glava ne spusti u naša srca će mijenjati našu reakciju na one koji nas povrijede.
Možemo se biblijski nositi sa ljutnjom time što ćemo dati prostora Božijem gnjevu. Ovo je posebno važno u slučaju nepravde, kada “zli” ljudi zlostavljaju “nevine”. Postanak 50:19 i Rimljani 12:19 nam govore da se ne igramo Boga. On je pravedan i možemo vjerovati da će onaj koji sve vidi i zna djelovati pravedno (Postanak 18:25).
Možemo se biblijski nositi sa ljutnjom tako što nećemo vraćati zlo za zlo, nego ćemo ga pobijediti dobrim (Postanak 50:21; Rimljani 12:21). To je ključ okretanja naše ljutnje u ljubav. Kako naša djela proizlaze iz naših srca, tako i naša srca mogu biti promijenjena našim djelima (Matej 5:43-48). To znači da možemo promijeniti svoja osjećanja prema nekome drugom time što ćemo odabrati da se drugačije odnosimo prema toj osobi.
Možemo se biblijski nositi sa ljutnjom tako što ćemo komunicirati kako bismo riješili problem. Ovdje su četiri osnovna pravila komunikacije, spomenuta u Efežanima 4:15, 25-32:
1) Budite iskreni i razgovarajte (Efežanima 4:15, 25). Ljudi ne mogu čitati vaše misli. Moramo govoriti istinu u ljubavi.
2) Riješite to odmah (Efežanima 4:26-27). Ne smijemo dozvoliti da ono što nas uznemirava dovede do toga da izgubimo kontrolu. Važno je suočiti se sa onim što nas muči i pričati o tome, prije nego što dođe to te tačke.
3) Napadnite problem, ne osobu (Efežanima 4:29, 31). Ovdje moramo imati na umu da je važno ne povisivati ton (Izreke 15:1).
4) Djelujte, nemojte reagovati (Efežanima 4:31-32). Radi naše pale prirode, naš prvi impuls je često grešan (stih 31). Vrijeme provedeno u “brojanju do 10” bi trebalo da se iskoristi kako bismo se smirili i reagovali na pobožan način (stih 32) i da nas podsjeti kako se ljutnja može iskoristiti da riješi probleme, umjesto da stvori još veće.
Konačno, moramo djelovati tako da riješimo svoj dio problema (Djela 12:18). Mi ne možemo kontrolisati kako će neko drugi reagovati i šta će učiniti, ali možemo promijeniti ono što treba da se mijenja sa naše strane. Ne može se preko noći pobijediti temperament. Ali kroz molitvu, proučavanje Biblije i oslanjanje na Božijeg Duha Svetog, ljutnja koja nije od Boga se može pobijediti. Kao što smo možda dozvolili gnjevu da se utvrdi u našim životima time što smo navikli da tako reagujemo, moramo također praktikovati da reagujemo ispravno dok nam to ne postane navika.
English
Šta Biblija kaže o ljutnji?
