Pitanje
Zašto je važno vjerovati u biblijsku nepogrešivost?
Odgovor
Živimo u vremenu koje ima tendenciju da slegne ramenima kad se suoči sa greškom. Umjesto da pita, kao Pilat: “Šta je istina?”, postmodernistički čovjek kaže: “Ništa nije istina”, ili možda: “Postoji istina, ali je mi ne možemo znati”. Odrastamo navikavajući se na to da nas lažu i mnogim ljudima je izgleda prihvatljiva pogrešna ideja da Biblija također ima greške.
Doktrina biblijske nepogrešivosti je izuzetno važna zato što istina jeste bitna. Ta tema odražava karakter Božiji i temeljna je za naše razumijevanje svega što Biblija naučava. Evo nekoliko razloga zašto bi trebalo potpuno da vjerujemo u biblijsku nepogrešivost:
1. Biblija sama tvrdi da je savršena. “Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno” (Psalam 12:7). “Savršen je zakon Jahvin” (Psalam 19:8). “Svaka je Božja riječ prokušana” (Izreke 30:5). Ove tvrdnje o čistoti i savršenstvu su apsolutne izjave. Možemo primijetiti da ne kaže da je Božija Riječ “uglavnom” čista ili da je Pismo “skoro” savršeno. Biblija uvjerava u potpunu perfekciju, ne ostavljajući mjesta za teoriju “djelimičnog savršenstva”.
2. Biblija je čitava ili pogrešna ili ispravna. Kad bi se otkrilo da glavne novine imaju greške, brzo bi se izgubilo povjerenje u njih. Ne bi napravilo nikakvu razliku kad bi se reklo: “Sve greške su skupljene na trećoj strani”. Jer, da bi novine bile pouzdane bilo kojim svojim dijelom, moraju u cjelosti sadržavati činjenice. Na isti način, ako je Biblija netačna vezano za geologiju, zašto bismo vjerovali njenoj teologiji? Ili je pouzdan dokument, ili nije.
3. Biblija je odraz svog Autora. Sve knjige su takve. Biblija je napisana od strane Boga samog, koji je radio kroz ljudske autore u procesu koji se zove “nadahnuće”. “Svako je Pismo od Boga nadahnuto” (2. Timoteju 3:16). Vidi također 2. Petrovu 1:21 i Jeremiju 1:2.
Vjerujemo da je Bog koji je stvorio svijet u stanju da napiše knjigu. A Bog koji je savršen je u stanju da napiše savršenu knjigu. Ovdje se ne radi samo o pitanju: “Da li Biblija ima greške?”, nego o pitanju: “Da li Bog može pogriješiti?” Ako Biblija sadrži činjenične greške, onda Bog nije sveznajući i sklon je da i sam napravi greške. Ako Biblija sadrži pogrešne informacije, onda Bog nije istinit, nego je lažov. Ako Biblija sadrži kontradikcije, onda je Bog autor konfuzije. Drugim riječima, ako biblijska nepogrešivost nije tačna, onda Bog nije Bog.
4. Biblija je ona koja nas prosuđuje, a ne obrnuto. “Riječ Božja…može suditi nakane i misli srca.” (Hebrejima 4:12). Obratimo pažnju na odnos između “srca” i “Riječi”. Riječ istražuje; srce je ono koje se istražuje. Ne uzeti u obzir neke dijelove Pisma, iz bilo kojeg razloga, znači preokrenuti ovaj proces. Mi postajemo oni koji ispituju, a Riječ mora da se podloži našem “superiornom uvidu”. Ipak, Bog kaže: “O čovječe, ta tko si zapravo ti da se usuđuješ prigovarati Bogu?” (Rimljanima 9:20).
5. Biblijska poruka mora biti uzeta u cjelini. Ona nije mješavina doktrina koje po sopstvenom nahođenju možemo da biramo. Mnogo ljudi voli stihove koji kažu da ih Bog voli, ali ne vole one koji kažu da će Bog suditi grešnicima. Ali mi ne možemo jednostavno izdvojiti i izabrati ono što se nama sviđa o Bibliji, a ostalo odbaciti. Ako Biblija nije upravu u vezi pakla, na primjer, ko onda kaže da je upravu u vezi neba – ili u vezi bilo čega ostalog? Ako Biblija ne može da nam da ispravne detalje o stvorenju, onda su možda detalji o spasenju također nepouzdani. Ako je priča o Joni mit, onda je to vjerovatno i priča o Isusu. Naprotiv, Bog je rekao ono sto je rekao i Biblija nam daje punu sliku onoga ko On jeste. “Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa” (Psalam 119:89).
6. Biblija je naša jedina norma vjere i prakse. Ako ona nije pouzdana, na čemu onda temeljimo svoja uvjerenja? Isus traži našu vjeru, a to uključuje vjeru u ono što je On rekao u svojoj Riječi. Ivan 6:67-69 je predivan odlomak. U njemu, Isus gleda kako mnogi koji su tvrdili da će ga slijediti, odlaze. Onda se okrene dvanaestorici i pita: “Zar ćete i vi otići?” Na ovo, Petar govori u ime svih kad kaže: “Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života”. Neka mi imamo istu vjeru u Gospoda i u Njegove riječi života.
Ništa što mi ovdje predstavljamo ne bi trebalo da se uzme kao odbijanje pravog proučavanja. Biblijska nepogrešiovst ne znači da treba da prestanemo da koristimo svoje umove ili da slijepo prihvatimo šta ona kaže. Nama je zapovijeđeno da proučavamo Riječ (2. Timoteju 2:15), a oni koji to rade su pohvaljeni. Također, uviđamo da postoje neki teški dijelovi Biblije, kao i otvorena neslaganja oko interpretacije nekih. Naš cilj je da priđemo Pismu s poštovanjem i u molitvi, i kad naiđemo na nešto što ne razumijemo, da se molimo za to, proučavamo više i – ako nas odgovor još uvijek zaobilazi – ponizno prepoznamo svoja ograničenja u odnosu na savršenu Riječ Božiju.
English
Zašto je važno vjerovati u biblijsku nepogrešivost?
