Pitanje
Zašto je biblijski kreacionizam toliko važan?
Odgovor
Jasan pogled na porijeklo je važan iz istog razloga iz kojeg je temelj važan za neku zgradu. Kršćanstvo je uspostavljeno u prvom poglavlju knjige Postanka, sa izjavom: "U početku stvori Bog…" Ova jedna tvrdnja potvrđuje kreacionizam i suprostavlja se bilo kom pogledu koji obuhvata naturalizam (vjerovanje da je svemir nastao bez Božije intervencije i/ili se razvija, tj. nastavlja da postoji bez Njegovog uplitanja).
Naši pogledi na stvaranje odražavaju to da li vjerujemo u Riječ Božiju ili njenu istinitost dovodimo u pitanje. Kao kršćani, moramo da razlikujemo kreacionizam i naturalizam; to jest, po čemu su oni različiti? Koji od ovih pogleda je istinit? Da li je moguće vjerovati u oboje, u kreacionizam i neki oblik evolucije? Na ova pitanja se može odgovoriti definisanjem onoga šta biblijski kreacionizam jeste i kako on utiče na osnovu našeg sistema vjerovanja.
Važnost biblijskog kreacionizma je u tome da on odgovara na temeljna pitanja ljudskog postojanja:
1. Kako smo dospjeli ovdje? Odakle smo došli?
2. Zašto smo ovdje? Da li imamo neku svrhu i šta je uzrok svih naših problema? Da li su pitanja grijeha i spasenja važna?
3. Šta se dešava s nama kad umremo? Postoji li život poslije smrti? Stav neke osobe o porijeklu je važan, jer je Postanak temelj za ostatak Pisma, u kojem su ova pitanja odgovorena. On se upoređuje sa korijenom drveta, jer je sidro Biblije. Ako odsiječete korijen, drvo umire. Ako diskreditujete Postanak, uklanjate autoritativnu vrijednost cijelog Pisma.
Postanak 1:1 kaže: "U početku stvori Bog nebo i zemlju". Ovo nam daje tri velike istine, temeljne za biblijski kreacionizam i kršćansku vjeru. Prvo, Bog je jedan. Ovo stoji u suprotnosti sa paganskim politeizmom i dualizmom savremene humanističke filozofije. Drugo, Bog je ličan i postoji van stvorenja. To je u kontrastu sa panteizmom, koji ga vidi kao imanentnogm, ali ne transcendentnog. Na kraju, Bog je svemoguć i vječan. Ovo stoji nasuprot idolima koje ljudi slave. Bog je bio prije, sada je i uvijek će biti – On je stvorio sve, što je nastalo ni iz čega Njegovom izgovorenom Riječju.
Ovo odgovara na naša pitanja o počecima, ali šta je sa našim drugim pitanjem: Zašto smo ovdje?
Biblijski kreacionizam odgovara na pitanje o stanju ljudske vrste. Postanak 3 se bavi padom čovjeka, ali također daje i nadu otkupljenja. Važno je da razumijemo da smo ujedinjeni u jednom čovjeku, Adamu – stvarnoj, živoj osobi. Da on nije istinska ličnost, onda ne bismo imali vjerodostojno objašnjenje toga kako je grijeh ušao u svijet. Da čovječanstvo, u Adamu, nije otpalo od milosti, ono ne bi moglo da bude spašeno istom, kroz Isusa Krista. Prva Korinćanima 15:22 kaže: "Jer kako u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti". Ova paralela – da je Adam glava pale vrste, a Krist glava otkupljene – je važna za naše razumijevanje spasenja. "Zato dakle kao što po grijehu jednoga dođe osuđenje na sve ljude, tako i po pravdi jednoga dođe na sve ljude opravdanje život. Jer kao što nepokornošću jednoga čovjeka mnogi postadoše grješnici, tako će i pokornošću Jednoga mnogi postati pravednici." (Rimljanima 5:18–19).
Moramo gledati na biblijski kreacionizam kao na osnovu našeg vrednosnog sistema. Priča o stvaranju mora da bude činjenična a ne samo mit, jer ako je izmišljena, fiktivna, onda su vrijednosti koje ona unosi ljudski objašnjene, što je podložno promjenama, jer čovjek "evoluira", te su stoga nevažeće. Osnove konflikta savremenog vremena između naukie i religije (naročito kršćanstva) su pretpostavka da je (ateistička) nauka činjenica a religija samo sujevjerje i mit. Ako je ovo istina, onda su naše kršćanske vrijednosti upravo to – vrijednosti za kršćane, ali ne relevantne i za ostali, sekularni svijet.
Posljednje temeljno pitanje za čovječanstvo je šta se dešava s nama kada umremo. Ako je čovjek samo dio neosmišljenog i slučajno nastalog svemira i samo se promijeni u drugu materiju kad umre, onda mi nemamo dušu ili duh i ovaj život je sve što postoji. Ovo vjerovanje nas ostavlja sa samo jednom svrhom: da slijedimo plan evolucije, što je opstanak najsposobnijih.
Kršćanstvo nam, sa druge strane, predstavlja moralno dobro, ustanovljeno od strane uzvišenog, nadnaravnog Bića. Božija moralna priroda postavlja jedan nepromjenljivi standard koji ne samo da promoviše bolji život za nas lično, nego nas uči i kako da volimo druge i u konačnici donesemo slavu svom Stvoritelju. Ovaj standard je prikazan kroz Kristov primjer. Kroz Njegov život, smrt i uskrsnuće nalazimo svrhu za ovaj, i nadu za budući život sa Bogom u nebu.
Biblijski kreacionizam je važan, jer je to jedini sistem koji odgovara na osnovna pitanja života i daje nam značaj koji je veći od nas samih. Svim kršćanima bi trebalo da bude jasno da se kreacionizam i naturalizam međusobno isključuju i da stoje u suprotnosti jedan sa drugim.
English
Zašto je biblijski kreacionizam toliko važan?
