Pitanje
Da li je Biblija kopirala neke od svojih priča od drugih religijskih mitova i legendi?
Odgovor
Postoji mnogo priča u Bibliji koje imaju značajne sličnosti sa drugim pričama iz drugih religija, legendi i mitova. Za svrhu u ovom članku, istražićemo dva od najistaknutijih primjera.
Prvo, hajde da razmotrimo izvještaj o Padu čovječanstva iz 3. poglavlja Postanka. Postoji grčka legenda o Pandorinoj kutiji, čiji se detalji toliko znatno razlikuju od biblijskog izvještaja o Padu, da ih neko ne bi ni povezao. Ali uprkos njihovim značajnim razlikama, oni ustvari mogu da potvrde isti historijski događaj. Obje priče govore o tome kako je prva žena oslobodila grijeh, bolest i patnju na svijet, koji je do tog momenta bio Edenski raj. Obje priče završavaju pojavom nade, nade u obećanog Otkupitelja u slučaju Postanka, i "nade" kao nečega što će se osloboditi iz kutije na samom kraju legende o Pandori.
Kao i mnoge svjetske legende o Potopu, Pandorina kutija pokazuje kako Biblija može da povuče paralelu sa paganskim mitovima, jednostavno zato što svi oni govore o historijskom jezgru istine, koja se godinama manifestuje u drevnoj historiji (kao u slučaju Biblije) i u poetskim alegorijama (kao u slučaju Pandore, čiju su priču Grci ispričali na mnogo različitih načina, ali čija istina u srži ostaje postojana). Sličnosti ne ukazuju na to da jedan izvještaj kopira drugi, nego na činjenicu da su obje priče bazirane na istom historijskom događaju.
Konačno, postoje slučajevi posuđivanja, ali u njima je Biblija bila izvor, a ne paganski mitovi (uprkos pseudo-akademskim suprotnim tvrdnjama). Uzmimo u obzir slučaj Sargonovog rođenja. Legenda kaže da ga je majka položila u korpu od trske i pustila niz rijeku. Spasio ga je Akki, koji ga je zatim usvojio kao sopstvenog sina. Zvuči kao priča o Mojsiju u Izlasku 2, zar ne? A Sargon je živio oko 800 godina prije nego što je Mojsije rođen. Dakle, priča beba-Mojsije-poslana-niz-rijeku-samo-da-bi-bila-spašena-i-usvojena mora da je posuđena od Sargona, zar ne?
To na prvu zvuči razumno, ali ono što znamo o Sargonu dolazi skoro u potpunosti iz legendi koje su napisane mnogo stotina godina nakon njegove smrti. Postoji svega nekoliko savremenih zapisa o njegovom životu. Legenda o Sargonovom djetinjstvu, kako je bio položen u košaru i poslan niz rijeku, dolazi sa dvije ploče sa klinastim pismom, iz 7. vijeka p.n.e. (iz biblioteke asirskog kralja Ašurbanipala, koji je vladao od 668. do 627. p.n.e.), napisane stotine godina nakon knjige Izlaska. Ako neko želi raspravu o tome da je jedan izvještaj kopirao drugi, trebalo bi da bude obrnuto: legenda o Sargonu izgleda da je preuzeta iz izvještaja o Mojsiju u Izlasku.
Biblija je jasna po pitanju svog autorstva. Iako je mnogo različitih ljudi stavilo pero na papir, Božiji Duh Sveti je stvarni autor. Druga Timoteju 3:16-17 nam kaže da je Bog nadahnuo Pismo. Šta to znači, da je Biblija nadahnuta? To znači da je Bog bukvalno "udahnuo". On je napisao, On je očuvao tokom vijekova, On živi unutar svake njene stranice i Njegova sila se očituje u našim životima kroz nju.
English
Da li je Biblija kopirala neke od svojih priča od drugih religijskih mitova i legendi?
