Pitanje
Kako mogu da imam bliži odnos sa Bogom?
Odgovor
Razvijanje bližeg odnosa sa Bogom je cilj vrijedan hvale i odražava srce koje je zaista nanovorođeno, jer samo oni koji su u Kristu žele da mu budu bliže. Moramo također da razumijemo da u ovom životu nikada nećemo biti Njemu blizu koliko bi trebalo ili koliko želimo da budemo. Razlog za to je grijeh koji se provlači u našem životu. To nije nedostatak sa Božije, nego sa naše strane; naš grijeh ostaje prepreka potpunom i cjelokupnom zajedništvu sa Bogom, koje će se ostvariti jednom kada budemo u slavi.
Čak je i apostol Pavle, koji imao najbliži mogući odnos sa Bogom koliko je to moguće u ovom životu, i dalje žudio za još većom bliskosti s Njim: "Jer sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, Gospodina svojega, zbog kojega sve izgubih i smatram za blato, da Krista stečem, i da se nađem u njemu, nemajući svoje pravde, koja je od zakona, nego onu, koja je po vjeri u Krista" (Filipljanima 3:8-9). Bez obzira gdje se nalazimo u svom hodu sa Kristom, uvijek možemo da hodamo bliže Njemu i, čak proslavljeni u nebu, imaćemo cijelu vječnost da rastemo u svom odnosu sa Gospodom.
Postoji pet osnovnih stvari koje možemo da uradimo kako bismo imali bliži odnos sa Bogom.
Prva stvar koju možemo da uradimo kako bismo imali bliži odnos sa Bogom je da nam priznanje grijeha Njemu postane dnevna navika. Ako je grijeh prepreka našem odnosu s Njim, onda je prizanje uklanja. Bog obećava da će nam oprostiti grijehe, kada ih priznajemo Njemu (1. Ivanova 1:9), a oproštenje je ono što obnavlja odnos koji je bio zategnut. Moramo imati u umu da je priznanje više nego samo reći: "Žao mi je radi mog grijeha, Bože". Ono je iskreno kajanje onih koji prepoznaju da je njihov grijeh uvreda za svetog Boga. To je priznanje onoga koji shvata da je njegov grijeh taj koji je prikovao Isusa Krista na križ. To je vapaj carinika u Luki 18 koji je rekao: "Bože, milostiv budi meni grešniku!" Kao što je kralj David napisao: "Žrtva, što se dopada Bogu, skrušen je duh, srce skrušeno i poniženo, Bože, to ti ne prezireš nikada" (Psalam 51:17).
Druga stvar koju možemo da učinimo kako bismo imali bliži odnos sa Bogom je da slušamo kada On govori. Mnogi danas trče za nekim nadnaravnim iskustvom gdje će čuti Božiji glas, ali apostol Petar kaže da "nam je sad čvršća proročka riječ, i dobro činite, što pazite na nju kao na svjetiljku, koja svijetli u tamome mjestu, dok dan ne osvane, i Danica se ne pomoli u srcima vašim" (2. Petrova 1:19).Ta "čvršća proročka riječ" je Biblija. U njoj mi "čujemo" Božiji glas koji nam govori. Kroz "Bogom nadahnuto" Pismo mi postajemo "opremljeni za svako dobro djelo" (2. Timoteju 3:16-17). Tako, ako želimo da rastemo bliže Bogu, trebalo bi da redovno čitamo Njegovu Riječ. Čitajući je, mi "slušamo" Boga kako nam govori kroz nju, svojim Duhom koji nam osvjetljava Njegovu Riječ.
Treća stvar koju možemo da činimo kako bismo imali bliži odnos sa Bogom je da se mi njemu obraćamo kroz molitvu. Ako je čitanje Biblije slušanje onoga što Bog govori nama, naše obraćanje Njemu se ostvaruje molitvom. Evanđelja često bilježe Isusovo povlačenje u osamu, da bi razgovarao sa svojim Ocem kroz molitvu. Ona je mnogo više nego samo tražiti od Boga stvari koje želimo ili koje su nam potrebne. Uzmimo u obzir model molitve koji je Isus dao svojim učenicima u Mateju 6:9-13. Prve tri zamolbe u njoj su usmjerene prema Bogu (da se sveti Njegovo ime, da dođe Njegovo kraljevstvo, da se ispuni Njegova volja). Sljedeće tri su zahtjevi koje mu upućujemo nakon što smo se pobrinuli za prva tri (daj nam naš dnevni hljeb, oprosti nam naše dugove, ne uvedi nas u iskušenje). Druga stvar koju možemo da uradimo da bismo oživjeli naš molitveni život je da čitamo Psalme. Mnogi od njih su iskreni vapaji Bogu za razne stvari. U njima vidimo divljenje, pokajanje, zahvalnost i molbe, uobličene na božanski nadahnut način.
Četvrta stvar koju možemo da uradimo je da nađemo tijelo vjernika sa kojima možemo redovno da slavimo. To je vrlo važan sastavni dio duhovnog rasta. Prečesto prilazimo crkvi sa "Šta mogu da dobijem od nje?" mentalitetom. Rijetko odvajamo vrijeme da pripremimo svoja srca i umove za slavljenje. Ponovo, Psalmi nam pokazuju mnoge pozive od Boga svom narodu da dođe i slavi Gospoda (na primjer, Psalam 95:1-2). Bog nas poziva, zapovijeda nam, da dođemo u Njegovo prisustvo da slavimo. Kako možemo mi, Njegov narod, da ne odgovorimo na to? Ne samo da nam redovni odlazak u crkvu daje mogućnost da dođemo pred Gospodnje prisustvo u slavljenju, nego nam također daje i priliku da budemo u zajedništvu sa Njegovim narodom. Kako dolazimo u Gospodnji dom u slavljenju i zajedništvu, ne možemo a da ne rastemo u bliskosti s Njim, kao rezultat toga.
Na kraju, bliži odnos sa Bogom se gradi životom poslušnosti. Isus je rekao svojim učenicima u gornjoj sobi: "Tko ljubi mene, držat će riječ moju" (Ivan 14:23). Jakov nam kaže da kako potčinjavamo sebe Bogu kroz poslušnost, odupiremo se đavolu i približavamo Njemu, On će se približiti nama (Jakov 4:7-8). Pavle govori u Rimljanima da je naša poslušnost "živa žrtva" zahvalnosti Bogu (Rimljanima 12:1). Mi moramo da imamo u umu da su svi biblijski podsticaji na poslušnost prikazani kao naš odgovor na Božiju milost, koju primamo pri spasenju. Mi ga nismo zaslužili svojom poslušnošću; umjesto toga, to je način na koji pokazujemo svoju ljubav i zahvalnost Bogu.
Dakle, ispovijedanjem, proučavanjem Biblije, molitvom, redovnim odlaskom u crkvu i poslušnošću, možemo da razvijemo bliži odnos sa Bogom. To djeluje jednostavno, ako ne i pojednostavljeno. Ali uzmimo u obzir sljedeće: kako razvijamo bliži odnos sa drugim ljudskim bićima? Provodimo vrijeme s njima u razgovoru, otvarajući im svoja srca i slušajući ih. Priznajemo kad učinimo nešto pogrešno i tražimo oproštenje. Želimo da se dobro odnosimo prema njima i žrtvujemo sopstvene potrebe da bismo ispunili njihove. Nije puno drugačije ni sa našim odnosom sa nebeskim Ocem.
English
Kako mogu da imam bliži odnos sa Bogom?
